U 2 METRA – Ratko Rudić
Nešto manje od dva tjedna proteklo je od okončanja seniorskog Svjetskog prvenstva u Singapuru. Dojmovi se lagano sliježu, reprezentativci i članovi stožera su trenutačno na odmoru, ali to ne znači da se priprema za Singapur i igra ondje, neće s vremenom i pomnije raščlaniti, ocjenjivati. Prvo dakako kroz izvješća izbornika Ivice Tucka, a onda i stav, mišljenje Stručnog povjerenstva Hrvatskog vaterpolskog saveza.
Prije tog službenog dijela, zanimalo nas je poslušati i preliminarno mišljenje predsjednika Stručnog povjerenstva HVS-a, iskusnog stručnjaka, višedesetljetnog trenera i člana Kuće slavnih World Aquaticsa, Ratka Rudića.
Bivšeg izbornika Barakuda ‘ugostili’ smo u našoj rubrici „U 2 metra”, a najtrofejniji vaterpolski izbornik na svijetu prvo je naglasio…
Solidan turnir
– Jasno, otišli smo u Singapur s malo višim aspiracijama od onog što smo na kraju postigli kada govorimo o plasmanu, ali moram reći da smo odigrali jedan sasvim solidan turnir – u početku će Ratko Rudić.
– Imali smo jednu lošu utakmicu u trenutku kada je važno, u četvrtfinalu, a to je onaj trenutak koji vas ili ‘gura’ u borbu za medalju ili niže. Međutim, sve skupa ja bih rekao da smo imali prihvatljiv nastup. Da, mogli smo imati i bolji rezultat, ali to se jednostavno zna dogoditi na nekom turniru, natjecanju. Zna se dogoditi neka utakmica koja završi onako kako je po nas završilo u spomenutoj utakmici. No, ono što držim važnim i što bi trebalo istaknuti jest da smo mi ipak pokazali kako imamo snagu, organizaciju, igru i igrače. Željeli smo visok plasman, ali je istina i da se ne može uvijek to ostvariti. Mislim ipak da je bitno da smo bili i ostali pri svjetskom vrhu. To je važno.
Velik broj golova
Svjetsko prvenstvo u Singapuru bilo je ujedno i prvo seniorsko natjecanje na najvišoj razini, a koje je organizirano po modificiranim pravilima igre. Je li taj podatak također mogao djelomice utjecati na rezultat odnosno konačan poredak i 5. mjesto hrvatske reprezentacije?
– Pravila i skraćeno igralište po meni, ne kažem da je utjecalo na rezultat, ali je ostavilo neku sliku koja se meni osobno ne dopada jako. Moj stav. Vidjeli smo kakvi su bili rezultati i to baš između dviju velikih reprezentacija, borbi za medalju i slično. Dosta ih je završavalo s velikom gol-razlikom, a ja se ne sjećam kada su prije, u zadnjih 30-40 godina završavale na način da netko gubi 7 ili 8, čak 9 razlike. Toliko je Srbija izgubila od Grčke za broncu, recimo. Mislim da to generalno nije dobro za vaterpolo.
Činjenica, bilo je utakmica s puno golova ili s velikom gol-razlikom, ali i susreta koji su završavali nekim ‘uobičajenim’ rezultatima za naš sport. Mislimo primjerice na polufinale Španjolska – Grčka (7:7, pa peterci) ili naše utakmice u skupini (Hrvatska – Crna Gora 13:11 i Hrvatska – Grčka 10:9).
– Bilo je i takvih istina, ali ipak mislim više onih s prevelikom razlikom. Po meni to nije prihvatljivo i nešto što se dosad nije događalo. Ranije kada bi izgubili s 3-4 razlike to se pamtilo, a danas se tom ili većom razlikom uobičajeno dobivaju ili gube utakmice.
Sudački kriterij
Nakon svakog velikog natjecanja se analizira igra momčadi, pojedinaca, ali kakva je vaša ocjena drugog segmenta – suci?
– Moje je mišljenje da je suđenje generalno bilo ispod razine na kojoj bi trebalo biti za jedno tako veliko natjecanje. Veći broj akcija je uvjetovao i veći broj sudačkih pogrešaka. Ne kažem da su suci radili pogreške koje bi onda nekome pomogle ili da su utjecali na rezultat. To ne jer su se te pogreške na neki način pravilno raspodjeljivale tako da nisu imale utjecaj na rezultate. Nemam još točne statistike, ali imam dojam da je bio veći broj sudačkih pogrešaka, te da nije bio na razini koja se očekivala. Ja tu čak ne bi govorio o izmjenama pravila, nego o suđenju određenih situacija koje bi se sudile bez obzira na pravila. Recimo, kontakt igra, suđenje na 2 metra. Bilo je dosta neujednačeno.
Možda će i sucima trebati malo više vremena za prilagodbu ovom izmijenjenom vaterpolu?
– Vjerojatno da. Izgubili smo mislim dosta taktičkog dijela vaterpola. Neke statističke pokazatelje već imam, pa znam da je recimo puno manje golova postignuto iz protunapada, a u usporedbi s prijašnjim svjetskim prvenstvima, velikim natjecanjima. Manje je golova centara, manje je čak i golova iz šuteva izvan 6 metara, izravno na gol. Izgubili smo velik dio igre. Naravno, više je golova dano iz situacija s igračem više. Najznačajniji segment igre je baš postao taj, igrač manje ili igrač više. Po meni bi trebalo još dosta toga dobro proučiti, ali neke statistike navode da možda ovo i nije najbolji smjer za koji smo se u vaterpolu opredijelili.
Kvaliteta šuta
Jesu li se Španjolska, Mađarska i Grčka, a to su države koje su osvojile medalje i muškoj kao i u ženskoj kategoriji, onda tomu najbolje, najbrže prilagodile? Koliko je Mađarskoj doprinijelo i to što su već godinu dana kod kuće igrali u skraćenom terenu?
– To baš ne bi rekao jer Amerikanci igraju na koledžima cijelo vrijeme u bazenu, odnosno igralištu takvih dimenzija, pa se nisu baš time okoristili sada. Mislim da su određeni dijelovi igre sada postali jako važni, puno važniji nego ranije. Konkretno, kvaliteta šuta. Tu su baš momčadi koje ste spomenuli koje imaju igrače zaista s vrhunskim, vrlo kvalitetnim šuterima izvana. Sve tri! Nadalje, mislim da su vratari i njihova uloga, kvaliteta sada još izraženiji. To su sve elementi koje ćemo morati u jednoj analizi malo bolje obuhvatiti.
Ima li hrvatski odgovor na to, mogućnost prilagodbe?
– Naravno da imamo, mi smo to i pokazali u Singapuru, gotovo na svim utakmicama, osim protiv Mađarske. Međutim, moramo zaista i iskazati to u tim odlučujućim utakmicama. To je ono što je najbitnije.
U prvim reakcijama izbornika Tucka, naših igrača, pa i medija nakon poraza od Mađara i na kraju turnira u Singapuru, provlačilo se najviše kako se radilo nažalost o ‘jednom lošem danu’. Smijemo li na tomu i ostati ili vi imate drukčiji stav? Jesu li nas Mađari u nečemu možda ipak nadmudrili, mi nešto krivo napravili?
– Može se stvarno reći da je to bio jedan loš dan. Taj stil igre koji su predstavili Mađari, oni su uvijek tako igrali. Nisu oni ni prije imali neku taktičku igru, ali su uvijek bili agresivni. Još kad sam ja bio igrač, uvijek se s pravom govorilo, kada Mađar povedu s nekoliko golova razlike, onda ih je vrlo teško zaustaviti. Onda oni pucaju iz svih ‘oružja’ i tada se dolazi u neugodnu situaciju. Meni više smeta što mi nismo odgovorili na sličan način, da tako kažem. Možda i tako treba baš odgovoriti, u sadašnjim pravilima. Ponavljam, to je bila jedna naša lošija utakmica, ali sve ostale su bile vrlo dobre.
Brončani mladići
Početkom ovog ljeta, održano je je još jedno svjetsko prvenstvo. Ono u Zagrebu, za uzrast do 20 godina, a to su mladići koji su izravni nasljednici sadašnjih Barakuda. Neki od njih su se u konačnici našli i na širem popisu izbornika Tucka već ovog ljeta i za Singapur. Na početku olimpijskog ciklusa izgleda kako smo dobili, kako imamo nekoliko vrlo zanimljivih igrača za novi ciklus. Slažete li se?
– Imamo nekoliko igrača koji su vrlo perspektivni, vrlo upotrebljivi, kvalitetu, a posebno čak i u ovom skraćenom igralištu i nova pravila. Ovisi sada o slijedu stvari koliko će se oni uklopiti i jasno, to je sad u prvom redu odluka samog izbornika koliko će ih koristiti, dati im šansu. Makar, mislim da će oni kad-tad dobiti šansu.
