hr
Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
A reprezentacija, Olimpijske igre / 24. srpnja 2021.

TOKIO 2020. – U nedjelju otvaranje s Kazahstanom (12.50)

To je taj trenutak. Konačno je kucnuo čas. Nema više ni kvalifikacija, ni priprema, sparinga, okupljanja i treninga, odabira igrača, konačne postave… Sve je to iza nas, točnije iza njih. Najboljih 13 hrvatskih vaterpolista koji su sada u Tokiju. Sada im je samo jedno za činiti, zajedno s nama odbrojavati sate do početka prve utakmice.

U nedjelju od 12.50 sati, i dakako uz prijenos na HTV 2, Barakude počinju svoj ukupno sedmi olimpijski turnir u srazu s Kazahstanom. Jedna od boljih azijskih momčadi, iako ne i bolja od primjerice Japana, odličan je načelno gledano suparnik. Baš po mjeri za uigravanje, ‘uhodavanje’ u turnir. Objektivno je poprilična razlika u kvaliteti i ona bi morala neupitno doći do izražaja.

– Svjesni smo mi jako dobro te razlike, ali ne pada nam na pamet podcijeniti suparnika. Mi ćemo se za tu utakmicu pripremiti i odigrati ozbiljno kao da su oni svjetski prvaci – tako je o uvodnoj utakmici u Tokiju, još za vrijeme priprema u Hrvatskoj govorio naš izbornik Ivica Tucak.

Jasno da se od tada u našem pristupu ovom susretu, ništa nije moglo promijeniti. Posebno i zato jer je u našem taboru, od trenera do igrača svi znaju i kolika je važnost ne samo prve, nego u ovom slučaju prve dvije utakmice (Kazahstan i Australija). Pobjedama u oba susreta, već se lagano otvaraju vrata četvrtfinalu, a to automatski spušta moguću razinu nervoze koja uvijek logično mora malo pratiti ovakva natjecanja.

Četiri etape

– Još sam na konferenciji za novinare u Zagrebu, koji dan uoči odlaska u Tokio, jasno rekao koji je naš cilj na Olimpijskim igrama. Podijelio sam ga u četiri etape ili četiri stepenice koje moramo savladati. Prva je proći skupinu i ući u četvrtfinale. Druga je proći četvrtfinale koja je uvijek vrlo teška i kompleksna utakmica. Treća je polufinale, a onda četvrta ovisno o rezultatu na trećoj stepenici. Ili finale i borba za broncu. U svakom slučaju, nama je medalja cilj, to ćemo tretirati uspjehom, a prvi korak na tom putu je prva utakmica, dakle Kazahstan – napominje izbornik Tucak.

Izbornikova ‘ruka u vodi’, kapetan Barakuda Andro Bušlje je naglasio tek kratko.

– Ova je momčad spoj iskustva i mladosti. Ima zafrkancije kada treba, ali i ozbiljnosti kada je ona nužna. Izgradili smo odnos unutar nas, imamo pristup takav da možemo jedan drugome reći sve bez imalo problema i neovisno koliko tko imao godina, medalja i slično. Što se turnira tiče, mislim da će biti vrlo zanimljiv i dobar, budući da znamo tko je sve ovdje i kakvi su bili rezultati zadnje 2-3 godine. Mislim da ćemo svjedočiti vrlo izjednačenom turniru – rekao je Bušlje.

Kazahstan? Ne treba ih podcijeniti, ali niti im dati prevelik značaj. Glavni su im igrači dvojica naturaliziranih, Srbi, igrači pod kapicama 4 i 8. ‘Četvorka’ je branič koji ulazi i na 2 metra, Dušan Marković (32), a ‘osmica’ je Novosađanin koji je u siječnju ove godine potpisao za Šabac, 29-godišnji Srđan Vuksanović. Vrlo solidan pucač, najbolji njihov strijelac, na završnom turniru Svjetske lige u Tbilisiju, prije mjesec dana, s 20 golova je bio drugi strijelac. Obojica spomenutih igrača su prošli inače kroz srpske reprezentativne uzraste, pa čak i A reprezentaciju, te se radi o ozbiljnim igračima, ali ne takvim da bi nam pričinjavali veće probleme.

Nedjelja, 12.50, drugi program HTV-a. Ove će nedjelje ručak biti ipak malo kasnije.   

Hrvatska – Kazahstan na OI

– Atena 2004: Hrvatska – Kazahstan 5:4

– London 2012: Hrvatka – Kazahstan 12:4

Ukupan omjer Hrvatska – Kazahstan

12  12  0  0  165:60

Drugi najviši vs. drugi najniži

Zanimljiv će se dvoboj, podosta neravnopravan, voditi u bazenu i glede centimetara odnosno visine. Dvoboj Hrvatske i Kazahstana ujedno je i sraz druge najviše momčadi na turniru i druge najniže.

Naime, s prosječnom visinom od 195.2 cm, od Barakuda su u Tokiju viši samo Mađari (196.3 cm). S druge strane Kazahstanci imaju prosjek od tek 189.3 cm, a niži su samo Japanci, gotovo punih 10 centimetara (179.5 cm)

Barakude su olimpijski rekorderi po visini

Kada smo kod centimetara i visine, onda je Hrvatska apsolutni olimpijski rekorder. Naime, najviša vaterpolska momčad koja je ikada u povijesti OI osvojila zlato je upravo Hrvatska. Momčad olimpijskih pobjednika iz Londona koja je imala prosjek 197 cm. Na drugom je mjestu Mađarska (196 cm) s dvije svoje toliko u prosjeku visoke momčadi, s Igara 2004. u Ateni i Pekingu 2008.  Dalje u tom poretku slijede s prosjekom 195 cm, bivša Jugoslavija u Seoulu 1988. i Srbija u Rio de Janeiru 2016.

Olimpijski smo rekorderi i po težini

Jedno je s drugom dosta doduše i povezano, visina i težina. Činjenica je ipak da je najteža momčad olimpijskih pobjednika u povijesti Igara, ona hrvatska vrsta iz Londona 2012. s prosječnih 102 kg.

Xavi sustiže Hinića u Klubu 5

Nastupom protiv Kazahstana, naš Katalonac Xavi Garcia ubilježit će već pete OI u svojoj karijeri, od toga druge za Hrvatsku, nakon Rija 2016. Prethodno je triput bio pod španjolskom zastavom (Atena 2004., Peking 2008. i London 2012.). Prikupiti nastupe na 5 OI, ući u taj ‘Klub 5’ izniman je uspjeh s kojim se od Hrvata može pohvaliti još samo Igor Hinić (Atlanta ’96., Sydney ’00., Atena ’04., Peking ’08. i London ’12.). U tom je društvu doduše i još jedan Hrvat, ali samo pod britanskom zastavom, Paul Radmilovic, kao i legende poput nažalost pokojnih Jesusa Rollana i Tibora Benedeka, pa zatim Tamasa Kasasa, Jordi Sansa, Stefana Tempestija, George Mavrotasa i sunarodnjaka mu Georgiosa Afroudakisa, potom Tonyja Azeveda, Gianni de Magistrisa, Salvadora Gomeza, Desze Gyarmatija.

Na vrhu je pak nedodirljiv, El Manuel, a zapravo službeno, bez slova u u imenu – Manel Estiarte. Nastupio je na čak 6 OI (Moskva ’80., Los Angeles ’84., Seoul ’88., Barcelona ’92., Atlanta ’96. i Sydney ’00.).