TOKIO 2020. – Sjajne Barakude uvjerljive protiv Crne Gore
To je vaterpolska Hrvatska! Odlično izdanje Barakuda u 3. kolu olimpijskog turnira u Tokiju, te velika pobjeda od 5 pogodaka razlike nad jakim suparnikom. Pobjeda koja još ne jamči prolazak skupine, ali smiruje sigurno nervozu, ostavlja nas sada itekako u igri, te iznova budi vjeru i optimizam u naše redove. Ovo je bila utakmici na razini kvalitete naših igrača i momčadi u cjelini. Pa, kao što je rekao naš izbornik, “svaka posada broda koji ide na kraj svijeta, da bi do tamo došla mora proći i kroz grmljavine i tajfune, ako je tomu tako onda je dobro da se dogodilo tada na početku. Još bolje je što je sada, kao i nakon svake oluje, sunce obasjalo naš brod.
Sve je danas doista ‘štimalo’ u igri Barakuda. Od obrane do napada, od igrača manje do igrača više. Tranzicija brza, raspucala se vanjska linija, napokon proigrali i sidraši. U biti, ako je bilo nakon utakmice 2. kola teško za izdvojiti pojedinca koji je zadovoljio, sada smo u drugom (puno dražem problemu) – koga izdvojiti za junaka, za najboljeg.
Loren Fatović, Ante Vukičević, Marko Bijač, netko četvrti, peti… Za svakog bi bilo opravdanja. Fatović je svojim golovima, ali prije svega dinamikom, agresivnošću, stalnom opasnošću u napadu i sportskom drskošću, konstantno držao suparnika na ‘iglama neizvjesnosti’. Vukičević je silno pomagao u obrani, blokirao, ali i u napadu asistirao, te šutirao. Bijač je samo u prvoj četvrtini imao 5 obrana, te je u dobroj mjeri i on zaslužan za loš crnogorski učinak s igračem više. No, mogli bi i o Obradoviću koji trpi bolove od udarca u rebra prethodnu utakmicu ili Jokovića koji vodi igru, Vrliću koji ‘prima’ Batine, kidaju mu i kapicu, ali njega ne možete pomaknuti, Bukiću koji provodi jako puno vremena u igri i odrađuje silan posao koji mnogi možda i ne zamijete.
Opt se vraćamo na uvodnu rečenicu – da, to je ona vaterpolska Hrvatska koju znamo, koju želimo i koja postoji.
Suparnik je u cijeloj utakmici poveo tek jednom, golom Ivovića s igračem više za njihovih 1:0. I to je bilo to! Ne, nisu oni bili loši, već im Barakude nisu dopustile da budu bolji. Na Ivovićev gol su kanonadom uzvratili – Miloš iz kontre, pa Bukić s igračem više (Ukropina), Fatović (pozicijski napad, šut izvana), a onda još i Bušlje (odbijena lopta od grede nakon šuta Miloša). Sredina druge četvrtine i 4:1 za Hrvatsku. I vrlo važno, nema popuštanja! Crnogorci su se uspijevali približiti na samo 2 gola zaostatka (a i to nije baš samo). Barakude su ponovo imale 3 gola plusa u drugoj četvrtini (5:2 Fatović, sjajan asist prebačajem od Bušlje, 6:3 Fatović uplivao na 2 metra, asist Jokovića, pa 7:4 Obradović).
Ova se prednost održavala i tijekom cijele treće četvrtine, da bi u zadnjoj s dva uzastopna gola Ante Vukičevića, Hrvatska otišla na plus 5, Bijač nije u ovoj dionici primio niti jedan gol i…u Tokiju se unatoč vrućini i velikom postotku vlage u zraku, lakše diše.
Ivica Tucak, izbornik Hrvatske:
– Ovo nam je bilo biti ili ne biti. S mogućim porazom od Crne Gore, danas bi vjerojatno bili na letu za doma. Međutim, mi smo danas bili spremni i “poginuti”. Čestitam prije svega momcima na jednoj fenomenalnoj utakmici, na reakciji koja nije bila lagana. Iza nas su dva paklena dana jer smo došli na turnir s puno većim željama od onog što se dogodilo protiv Australije. To je u sportu tako, postoje loši i dobri dani, ali ono što me je kao trenera zanimalo, što sam zahtijevao, da pokažemo reakciju kao prava, vrhunska momčad. Za iskazati svu raskoš, znanje, a da je bilo teško je. No znate, kada vam netko da kako mi u Dalmaciji kažemo “trisku”, šamar onda postoje različite reakcije. Netko će ustuknuti, uplašiti se ili pak evo ovo sada što smo odigrali. Igračima sam na zadnjem sastanku, prije polaska na bazen rekao da svaki brod kada krene na drugi kraj svijeta, posada prolazi i grmljavine i tajfune ako želi stići na drugu stranu. Ono protiv Australije je bila grmljavina koja nam je možda bila potrebna. U životu kada primiš šamar ili kako mi Dalmatinci velimo ‘trisku’, imate dvije reakcije. Ovakvu kakva je bila naša, da uzvratiš još jače, da te boli, a imate reakciju i da klekneš i plačeš. Mi nismo ovi drugi. Napominjem ipak da mi još ništa nismo napravili, tek smo ostali u igri i ništa više.
Luka Lončar:
– Dogovor je bio suprotan od onog s Australijom! Ma ne, šalim se, ha, ha. Dogovor je bio ući daleko, daleko čvršće, agresivnije nego prethodnu utakmicu. Ovo je naš pravi ulazak u turnir. Pokazali smo da možemo, da nam je mjesto ovdje i zaslužena pobjeda. Čak nam je i gol-razlika sada, u nekim mogućim zapletima, na našoj strani. Zasad je dobro, ali idemo pobijediti i Srbiju.
Marko Bijač:
– Bili smo pod malim pritiskom, to se mora reći, nakon onakvog lošeg rezultata s Australcima. I loše igre. Dignuli smo se, mislim pokazali po tko zna koji put da imamo karakter. Nije bilo lagano jer Crna Gora je sjajna momčad, a imali smo u povijesti dosta problema s njima. Mislim da smo odigrali stvarno sjajnu utakmicu, dokazali koliko vrijedimo. Obrana je bila puno bolja nego u prijašnjoj utakmici, ali mislim da smo prvenstveno pronašli rješenja za crnogorsku obranu, dakle da smo u napadu bili moćni, opasni. Posebno zato jer je baš obrana Crne Gore njihova glavna snaga. Posebno mi se čini igrač više sjajnim, dobra realizacija. Opet, analizirat ćemo mi i ovu utakmicu jer bilo je pogrešaka svejedno. Možemo mi i još bolje!
—
Jubilarna 500. pobjeda Barakuda
Hrvatski vaterpolisti su protiv Crne Gore ostvarili jubilarnu 500-tu pobjedu ukupno, u svim službenim međudržavnim susretima od osamostaljenja države. Prva pobjeda je ostvarena u prijateljskoj utakmic s Njemačkom u gostima, početkom 1992. godine.
Ukupno je Hrvatska dosad odigrala 771 utakmicu u kojima je ostvareno 500 pobjeda, 55 remija i 216 poraza.
—
Okrugla 50. utakmica Hrvatske na OI
Još jedan jubilej u Tokiju. Utakmica s Crnom Gorom bila je Barakudama točno 50-ta u svim dosadašnjim nastupima na olimpijskim igrama. U tih 50 susreta, imamo 31 pobjedu, 1 remi i 18 poraza.
