TOKIO 2020. – Bez borbe za medalju
Barakude će se u Tokiju nadmetati u utješnoj borbi za poredak od 5. do 8. mjesta. U četvrtfinalu je Mađarska bila bolja pobijedivši 15:11. Naši vaterpolisti nisu uspjeli u cilju koji je glasio – osvojiti medalju i na trećim uzastopnim olimpijskim igrama. Uložen je velik trud, rad, dosta odricanja, ali u presudnim trenucima je hrvatska reprezentacija s jedne strane naletjela na suparnika koji se pokazao bržim i spremnijim, a druge je učinjeno više pogrešaka. Znali smo, a tako u pravilu i jest u utakmicama eliminacijske naravi, da ovdje presuđuje mirnija glava, manje pogrešaka, kontrola gubljenja lopte. Sve je to ove srijede išlo na stranu Mađara. Uz dakako jednog njihovog igrača koji zaslužuje posebno spominjanje i pohvalu.
Krisztian Manhercz je postigao čak 7 golova iz 8 pokušaja! Nije nam drago što je u našu mrežu, ali sportski je čestitati suparniku. Ne samo sedmerostrukom strijelcu, već u konačnici i cijeloj mađarskoj momčadi.
Naši su mladići prvu četvrtinu i pol još uglavnom i dobro odigrali, iako je i tu bilo pogrešaka. Prvenstveno u nepokrivanju vanjskog šuta, ali napadački učinak kao i kolosalan ulazak u utakmicu vratara Marka Bijača koji je samo u prvoj dionici imao 5 velikih obrana, malo je ‘zamaskirao’ neke naše pogreške. Hrvatska je uostalom bila ta koja je vodila to vrijeme (1:0, 2:1, 3:2…). Posljednji puta bilježimo hrvatsko vodstvo sredinom druge dionice kada je Luka Bukić postigao sjajan gol s igračem više. Bilo je to 5:4 tada za Hrvatsku, ali uslijedila su zatim do kraja te četvrtine tri ‘vezana’ pogotka suparnika (Manhercz, Angyal u sjajnoj akciji na 2 metra na dodavanje Erdelyja, te Varga sa 7 metara) za mađarsko vodstvo u poluvremenu 7:5.
Uspjela se naša vrsta vratiti potpuno u utakmicu, izjednačivši golovima Obradovića i Miloša (8:8), ali to je bio i zadnji trenutak prije nego je suparnik ‘upalio turbo-motore’. Tri napada s igračem više – Manchercz, Erdelyi i Vamos – Mađarska je završila pogotkom. Na ulasku u zadnju četvrtinu je bilo velikih 11:8 za Mađarsku. Vodstvo koje je početkom zadnje dionice, opet golom Manhercza ‘podignuto’ na plus 4 (12:8), te su praktički tog trenutka Mađari ušli u polufinale.
Našim momcima sada preostaje borba za poredak od 5. do 8. mjesta, a prva sljedeća je protiv Crne Gore, u petak, 6. kolovoza u 7 sati po našem vremenu.
IZJAVE
Nismo uspjeli u onom najvažnijem koraku, nismo odigrali dobro i dovoljno kvalitetno da bi dobili jednog ovako velebnog protivnika kao što je bila Mađarska. Naravno da nam je žao, borili smo se, ali dalje od ovoga očito nije išlo. Tužan sam i razočaran. Nemam što momcima zamjeriti. Borili smo se kao lavovi, htjeli smo ovo, živjeli za ovo, za Igre, za prolazak, za uspjeh u Tokiju… No, danas nismo bili dobri. Otvorili smo OK, kontrolirali rezultat do negdje druge četvrtine, a onda pred kraj primili neoprezan gol-dva, gdje su oni otišli na plus 1, pa plus 2, krenuli u neku jurnjavu. Mislim da su posljednja dva gola Mađara u drugoj četvrtini usmjerili utakmici. Definitivno smo primili previše golova. Mi s Mađarskom, s niti jednom momčadi ne možemo igrati na ovoliki broj golova. Neke smo pak izrađene akcije i šanse mi sami promašivali. Manhercz je dao 7 golova, to je sjajan igrač. Mi smo odlučili zatvoriti desnu njihovu stranu, što smo uspjeli. Ono što je bilo dogovoreno da u pokretljivoj zonskoj obrani ne primimo niti jedan gol iz igre, međutim niti to nije… Na kraju je došlo do pada koncentracije, te je ulazilo ono i što treba i što ne treba. Do kraja treće četvrtine je to sve nekako izgledalo kao i da se može uhvatiti, ali s jednim do dva primljena gola iz udaljenosti, pogotovo Vamosa s 8-9 metara nas je potpuno “maknuo” iz utakmice. Treba sada podignuti glavu, što neće biti lako jer ono što je najveća ludost sada igrati ove utakmice od 5. do 8. mjesta koje nemaju apsolutno nikakvog smisla. Moramo ostati tu, odigrati to najbolje što znamo iako vjerojatno nije kako meni, tako nikome do života, a kamoli do utakmice. Dolazi smjena, dolazi kraj ove jedne generacije koja je puno toga napravila. Željeli smo više i zbog Xavija koji ovdje, u Tokiju završava karijeru. Čestitam Mađarskoj.
Ivica Tucak, hrvatski izbornik
Nismo držali ritam s početka utakmice, pali smo dosta fizički. Igrač više je bio relativno bezidejan. Mislim, pa primili smo 7 golova od jednog igrača, to je dovoljno. Nismo bili pokretljivi u obrani. Previše smo prostora ostavili njihovim šuterima. Mađarski centri čak i nisu odigrali nešto veliko i bitno, nego je jednostavno njihova vanjska linija opravdala njihov ubojit status. To nas je na kraju koštalo. Veliko razočarenje, veliki podbačaj. Nadali smo se većemu, nadali se boljem rezultatu. na sve je njihov vratar Nagy “skinuo” jedno 4-5 “zicera”, pokazao da je svjetska klasa i tu nemamo više što za dodati. Imao je čak 14 obrana. S tako razbranjenim vratarom i ubojitom vanjskom linijom, zasluženo su ušli u polufinale. Što više se sada može za dodati osim čestitati im i zaželjeti sreću dalje.
Maro Joković
Primili smo puno golova, to je glavni razlog zašto smo izgubili. Nije bitno tko ih je zabio. Jednostavno nismo bili dobri u obrani. Dali smo sve od sebe, ne možemo jedni drugima ništa zamjeriti, no jednostavno nismo mogli pronaći recept za obranu. Kada bi se i obranili nekako bi se te lopte ponovo odbile njima u ruke i taj drugi napad bi svaki puta završio u našem golu. No, to je život, idemo dalje. Ipak, nažalost neki igrači prestaju igrati za reprezentaciju i ja im se ovim putem zahvaljujem, dali su puno za reprezentaciju. Žao mi je što u ovom sastavu koji je vrhunski, gdje smo odlično povezani i međusobno super prijatelji, na ovim Olimpijskim igrama nismo uspjeli ostvariti nešto više. No, sada se moramo pomiriti s tim i nastaviti raditi još jače da bi došli do željenih rezultata.
Loren Fatović
Danas su Mađari bili bolji od nas. Primali smo lake golove, dok su oni igrali odlično. Nismo dobro reagirali u obrani, niti smo pomagali Bijaču koji je vrhunski branio cijeli turnir. Na to se još nadovezao i napad, u kojem smo i s igračem više rijetko pronalazili put do mreže. Zaslužena je pobjeda Mađarske, bili su bolji. Želim čestitati na borbi svojim suigračima i trenerima, nažalost nismo ušli u borbu za medalje, no to je tako u sportu. Nekada uspiješ, nekada ne baš.
Andro Bušlje
