hr
Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
A reprezentacija, Olimpijske igre / 7. kolovoza 2021.

TOKIO 2020. – Barakude zatvaraju OI u Tokiju

Nešto što smo, poradi kalendara i natjecanja cijelih Olimpijskih igara u Tokiju znali i ranije. Vaterpolo je posljednji sport na kojem će se u nedjelju 8. kolovoza dijeliti medalje. Naše Barakude su posljednji pak hrvatski sportaši koji su još preostali u glavnom japanskom gradu. Među prvima su i krenuli s natjecanjem, zadnji završavaju, zatvaraju naš hrvatski krug natjecanja na Igrama podno pet krugova. Očekivali smo ih, nadali se i navijali jasno da to bude u utakmici za medalju, ali ovog puta se to neće dogoditi. Ne može baš uvijek i svuda. Barakude smo gledali u dva čak prijašnja uzastopna finala – zlatni u Londonu 2012. i srebrni u Riju 2016. Nema sportaša, nema momčadi i reprezentacije, pa i ne samo u nas i ne samo u našem sportu odnosno vaterpolu, koji takvo što ne bi poželjeli. 

Ovog ljeta to neće biti tako jer su se na turniru pojavili i neki koji su bili bolji, kvalitetniji, brži, spretniji, sretniji… Valja im čestitati, pružiti ruku sportski što su uostalom naši igrači već i učinili. Dakako, i odigrati u nedjeljnu zoru, od 4 sata dok će najveći dio Hrvatske duboko još spavati. Odigrati još jednu. Odigrati za Hrvatsku! Ovog puta ne za medalju, već za peto mjesto. Peto na Olimpijskim igrama. Jasno i znamo, za Hrvatsku u vaterpolu to je možda ‘tek 5. mjesto’, ali za izvanredno velik broj sportašica i sportaša, sastava i reprezentacija, to bi bilo sjajno, veliko 5. mjesto. Doista, biti peti, pa čak u konačnici i šesti na Igrama nije, generalno i kroz cijeli sport gledano, malo. Ponajmanje ne vrijedi podcjenjivanja. To nikako! 

Divno je i poželjno imati ambicije, više i veće. Mi u hrvatskom vaterpolu i jesmo postigli puno zato što se nismo nikada zadovoljavali ‘samo’ četvrtfinalom ili plasmanom negdje. Uvijek se ciljalo, a ciljat će se i ubuduće, na vrh. Na medalju. To je ono što je uostalom hrvatski vaterpolo odavno već učinilo jednim od naših najtrofejnijih sportova. Konačno, i u Tokiju smo bili jedini veliki ekipni, loptački sport iz naše države. Postojala je ovdje i naša stolnoteniska, službeno momčadska reprezentacija u jednoj od disciplina, ali sav svijet zna što su ekipni, što pojedinačni sportovi.

Dakle, igranje za peto mjesto na Igrama je ipak još jedna – olimpijska utakmica – i tako joj valja pristupiti. Utakmica za olimpizam, susret u kojem se predstavlja domovina, sraz uoči kojeg se intonira državna himna. Dostojna je spomena hrvatske vaterpolske povijesti i čast kojom se upravo naše Barakude u ime cijelog hrvatskog sporta opraštaju od Olimpijskih igara u Tokiju 2020.  

Omjeri Hrvatska – SAD

Na olimpijskim igrama

– 7   3  0  4  52:47

– 1996. Atlanta, 5. kolo: 8:10

– 2000. Sydney, 1. kolo: 10:7

– 2000. Sydney, poredak 5.-8. mjesta: 8:9

– 2004. Atena, 1. kolo: 6:7

– 2008. Peking, 4. kolo: 5:7

– 2012. London, četvrtfinale: 8:2

– 2016. Rio de Janeiro, 1. kolo: 7:5

Ukupno

– 69   46  2  21  642:542

Najčešći olimpijski suparnici

Pomalo kuriozitetno, Hrvatska i SAD su se susretale na doslovno svakom olimpijskom turniru od kada Barakude nastupaju na Igra, a to znači od Atlante 1996. U Sydneyu 2000. dvaput, a čak smo troje Igara upravo protiv Amerikanaca igrali prvu utakmicu – u Sydneyu 2000., Ateni 2004. i Rio de Janeiru 2016. Statistički, baš dosad i ne stojimo sjajno.

Ujedno, ukupno gledano na svim natjecanjima i računajući sve službene utakmice, njih 775 protiv 38 različitih reprezentacija kroz povijest, samo smo s jednom momčadi igrali više susreta nego s Amerikancima. Samo protiv Italije s kojom smo se susretali u 88 utakmica. Protiv SAD je sada na redu, okrugla 70. utakmica.

Joković i Bušlje odmah iza Hinića 

Andro Bušlje i Maro Joković utakmicom protiv SAD ostvaruju sjajan domet. Obojici će ovo biti ukupno 31. utakmica na olimpijskim turnirima. Time će nadmašiti Damira Burića koji je odigrao 30 utakmica, a u Tokiju su već nadmašili i Samira Barača (25), Ratka Štritofa (24), Vjekoslava Kobešćaka (24), Dubravka Šimenca (23), Milu Smodlaku (23) po broju olimpijskih utakmica za Hrvatsku. Na vrhu ostaje Igor Hinić s 34 utakmice na rekordnih 5 olimpijskih igara. Bušlji i Jokoviću je Tokio četvrti olimpijski turnir.

Kraj karijere Xavija Garcije

Utakmica Hrvatska – SAD ima i emocionalnu dimenziju više. Za nas, ali i za Španjolce jasno, za sve ljubitelje vaterpola. Najviše jasno za Xavija Garciju. Briljantan ljevoruki napadač najavio je još koji dan prije odlaska u Tokio, da će ondje odigrati zadnje utakmice u prebogatoj karijeri. Karijeri koja je ‘doživjela’ nastupe na 6 olimpijskih igara. Kraj karijere igrača koji je sa Španjolskom bio svjetski doprvak (Rim 2009.), a jednom i svjetska bronca (Melbourne 2007.). Bio je brončani s Furijom i na EP u Beogradu 2006. Za Hrvatsku je prvi put nastupao 6. kolovoza 2016. u Riju. Prije gotovo pa u dan, pet godina. S Barakudama je osvojio naslov svjetskih prvaka (Budimpešta 2017.), olimpijsko srebro (Rio de Janeiro 2016.), svjetsku broncu (Gwangju 2019.), europsku broncu (Barcelona 2018.), zlato na Europa kupu (Rijeka 2018.)… da ne spominjemo tek klupske naslove s Primorjem i Jugom, a od kojih je najsjajniji onaj Lige prvaka 2016.

Hvala je malo za reći Xaviju Garciji za ono što je dao hrvatskom vaterpolu i sportu, Barakudama!