TOKIO 2020. – Barakude pete na OI
Hrvatska vaterpolska reprezentacija završila je Olimpijske igre u Tokiju na 5. mjestu. U završnoj, za Barakude ukupno osmoj utakmici na ovim Igrama, Tuckovi su izabranici ostvarili šestu pobjedu, uvjerljivo i zasluženo svladavši SAD.
Pokazali su kako igrom i pobjedom, koje su pak rezultat odnosa prema sportu, natjecanju, suparniku i dakako sebi samima, da su pravi, veliki sportaši s karakterom. Iz jednostavnog razloga što nije bilo lagano proteklih dana, a nakon poraza u četvrtfinalu, zadržati i koheziju unutar momčadi, mirnoću i volju za odigrati utakmice koje realno ništa ne znače i ne donose. No, ova skupina sportaša ima jednu bitnu karakternu crtu. Važnu ne samo u sportu, već u svakodnevnom životu. Oni se dižu! Da, oni znaju pasti, posrnuti kao i svaki pojedinac, ali oni neće ostati ležati, prepustiti se sudbini ili ‘valovima’ pa gdje ih odnesu. Ne, oni su se podignuli ma koliko teško bilo i odigrali posljednje dvije utakmice, posljednjih ukupno 64 minute protiv Crne Gore (12:10) i SAD (14:11). U posljednjim satima Olimpijskih igara u Tokiju, oni su osvojili 5. mjesto, te se s pobjedom vraćaju svojim kućama. To valja također imati na umu.
Utakmicu su inače u uvodnim minutama obilježile dvije kontre Amerikanaca za njihovo vodstvo 2:0. Nešto kasnije će povesti suparnik i 3:1, da bi tada slijedila serija Hrvata. S četiri pogotka u nizu, od sredine prve do sredine druge četvrtine (Bukić 2, Garcia i Lončar), Hrvatska je od 1:3 došla do 5:3, te do kraja susreta naši igrači više nisu ispuštali vodstvo. U drugoj i trećoj četvrtini je ono štoviše i još malo podignuto, pa tako bilježimo 9:6 (Lončar), ali i 10:6 (Bukić) u drugoj polovici treće četvrtine. Početkom posljednje dionice, pet minuta do kraja, još je uvijek bilo +4 za Barakude (Miloš za 11:7), ali i američki su sportaši poznati kao oni koji ne odustaju, koji se ne predaju. To su demonstrirali u Tokiju kada su u samo tri minute uspjeli doći na tek gol zaostatka odnosno prednosti za Hrvatsku (11:10). Više od toga nisu jer je prvo Ante Vukičević pogodio iz sredine, s vanjske pozicije (12:10), pa Joković iz peterca (13:10) kojeg je u protunapadu iznudio Fatović, a najljepši i nekako simboličan gol bio je onaj Xavija Garcije, 9 sekundi prije kraja (14:10). Sjajan pogodak, lob s desnog krila, posljednji gol Hrvatske na ovim Igrama, a postigao ga je Xavi Garcia koji je u nedjeljnu zoru po našem vremenu u dalekom Japanu okončao svoju sjajnu, trofejnu igračku karijeru.
Čestitke našim igračima i stožeru za nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju. Želimo im sretan put i siguran povratak u našu domovinu, u koju bi trebali stići tijekom utorka, 10. kolovoza.
IZJAVE
Ivica Tucak, izbornik Barakuda:
– Pomalo je i deprimirajuće igrati ovakve utakmice, ali pronašli smo zadnji atom snage za odraditi jedino onako kako pravi sportaš mora. Kada smo bili u ‘knock-downu’, nakon poraza u četvrtfinalu, nismo se ‘raspali’, ostali smo čvrsti. To je ono što je pozitivno, ali i inače je puno ovdje stvari pozitivno u i oko naše momčadi. Nažalost, rezultat nije onakav kakav smo željeli, ali ne možeš uvijek ni medalju osvojiti. Generalno, bit će vremena za analizu. Nemam momcima što za zamjeriti. Radili smo ‘krvavo’, samo mi znamo koliko nam je teško, a sve drugo nije bitno. Rezultatski, mi da smo izgubili protiv SAD, pa čak i onu ranije, meni to nešto osobito ne bi značilo, ali jasno da mi je kao treneru drago da smo ostali ujedinjeni, kompaktni, čvrsti nakon teškog ispadanja koje nije lako primiti. Čestitam zato momcima da su sve to uspjeli odraditi i sada nam prije svega valja vratiti se doma, odmoriti ‘glave’, sačuvati zdravlje. Da je ovo u Tokiju bilo ono što smo mi htjeli, to sigurno nije, ali sigurno nije ni debakl. Zašto su neki poraz od Mađarske doživjeli kao debakl, to ne znam. Da se razumijemo, to nije uspjeh i to ponavljam, ali gdje to piše i po čemu je Hrvatska baš trebala obvezno pobijediti Mađarsku? Zar imamo veće nagrade, bogatiju ligu, zar više kao država ulažemo u sport, imamo više bazena od Mađara…? Ne, izgubili smo od tog trenutka boljeg suparnika. Nama je najviše žao. Prošli smo posljednjih 4-5 uistinu teških, ‘paklenih’ dana boravka ovdje bez ikakvog više cilja, ali ostali smo do kraja i pokazali da smo pravi sportaši. Peto mjesto ne znači ništa, ali bolje i peti nego deveti ili jedanaesti.
Xavi Garcia:
– Ovo će ostati uvijek zapisano, da smo u zadnjoj utakmici pobijedili. Šteta što nismo igrali za medalju, to je bila naša želja i cilj, ali važno je ipak bilo završiti baš ovako. S najvišim mjestom na kojem smo mogli završiti nakon poraza u četvrtfinalu. Mi smo naporno radili i to ne samo cijelo ovo ljeto već 5 godina, cijeli olimpijski ciklus za ove Igre. Dakle, mi najbolje znamo koliko nam je značila ona utakmica s Mađarskom i dani nakon nje. Vidjeli ste ipak koliki karakter ima ova momčad. Htjeli smo završiti turnir na najbolji mogući način, s dvije pobjede. Htjeli smo to ovako završiti i zbog svih ljudi koji nas prate. I da, meni je ovo danas bio kraj, ali ne brinite, ja vidim lijepu budućnost hrvatskog vaterpola i sigurno ćemo se jako brzo vratiti u borbu za medalju.
Loren Fatović:
– Nakon ove pobjede na kraju turnira možemo se s malom dozom sreće vratiti u Hrvatsku. No, nismo ispunili ono što se očekivalo od nas, a što smo i sami priželjkivali. Nastavit ćemo raditi te na idućim Olimpijskim igrama probati napraviti bolji rezultat. Sada se nekoliko igrača vjerojatno oprašta s reprezentacijom, treba im se zahvaliti. Cijeli hrvatski sport podignuli su na višu razinu i napravili velike rezultate. Zbog njih ćemo ovo proslaviti