SRETAN ROĐENDAN – Vitomir Padovan
Proplivao s 8 godina, a igrao više od 30
Maneken s kapicom. No, nije bio maneken u smislu tek puke ‘pojavnosti’. Današnji rođendanski slavljenik jedan je od najvećih, najboljih izdanaka korčulanske vaterpolske škole, reprezentativac, europski i svjetski prvak, te možda ponajviše, igrač izvanredno dugotrajne karijere. Sam je govorio kako mu je cilj igrati vaterpolo na najvišoj razini 30 godina. Uspio je u tomu.
Vitomir Padovan rođen je na današnji dan, 19. travnja 1970. Grad rođenja – Mostar! Naime, majka mu je Mostarka, te je njezina želja bila roditi sina ondje. Po ocu Egonu (igraču, a kasnije predsjedniku KPK, ali i beogradskog Partizana), Vito je klasični Korčulanin. Uostalom, na otoku Marka Pola je i odrastao, matični mu je klub KPK, ondje je započela vaterpolska priča Vite Padovana. Makar, u počeku je postojala strašna prepreka jer se mali Vito kao dijete, bojao vode! Uostalom, proplivao je tek s 8 godina, pa smo time sve naveli. No, kada je jednom proplivao, nije stao. Ne samo to, već je i pokazao savršene gene za ovaj sport, smisao za igru s loptom u vodi.
U prvom je sastavu KPK debitirao doslovno kao dječak. Godine 1983., u siječnju mjesecu, Vito je imao tek 13 godina, a tadašnji trener KPK Dragan Matutinović je klincu dao priliku. I to zamislite u kojoj utakmici, protiv Partizana. Kako je odigrao dosta će reći podatak da su malog odmah zvali iz beogradskog kluba, te je tako Padovan već godinu kasnije, s 14 osvanuo na Banjici. Dvije godine potom, još maloljetan, u dobi od 16 s Partizanom je osvojio dvostruku krunu. Ondje će ostati sve do 1991., steći status reprezentativca tadašnje države s kojom je uostalom 1991. osvojio naslov prvaka Europe i svijeta. Iste je godine na FINA kupu u Barceloni izabran u Sedmorku turnira.
Njegova temeljna odlika u igri je bilo izvanredno brzo plivanje, vrlo dobar šut, rasni strijelac, ali i mogućnost podjednako dobrog igranja na lijevoj i desnoj strani. S izbijanjem rata u Hrvatskoj, Vitomir Padovan odlazi u inozemstvo, u Italiju. Prvo u Triestinu na godinu dana, a potom Bresciu koja ima višedesetljetne veze privlačenja hrvatskih vaterpolista. Ondje je u prvoj sezoni (1992./93.) postigao 85 golova u 22 utakmice i bio drugi strijelac Talijanskog prvenstva. Upravo iz tog vremena datira i drugi oblik Vitomirovog skretanja pozornosti javnosti na sebe. Ne samo kao vrhunskog i trofejnog vaterpolista, već i kao manekena. Talijanskim modnim stilistima iz Milana nije mogao promaknuti Padovanov tjelesni izgled. Ponuda je očito zaintrigirala i Vitu, ponudila povremeni odlazak i u neki drug svijet u kojem se sasvim dobro snalazio. No, ono za sport najbitnije, vaterpolu je ostao odan, privržen i potpuno posvećen. Dokazat će to kasnije i povratkom u Mladost, osvajanjem trofeja za taj klub, ali i nastupima za hrvatsku reprezentaciju s kojom je osvojio srebro u Firenci, na Europskom prvenstvu 1999. godine.
Vječno nemirni duh, pun volje i želje za putovanjima, upoznavanjem novih sredina, odvodio je Vitu Padovana u vaterpolske vode ne samo Italije, Francuske, malteške ljetne lige, već čak i u Saudijsku Arabiju! Vaterpolsku egzotiku, poglavito prije 11-12 godina kada se Padovan i ondje otisnuo.
Istinski sportski život koji ga je cijelo vrijeme krasio, a tako je u konačnici i danas, Vitomiru Padovanu su i omogućili ostvarenje one želje o “30 igračkih godina, sezona”. Prva ‘ozbiljna’ bila mu je još 1984. kao dječaku od 14 godina. Godine 2016. dakle 32 godine kasnije Vito je još igrao, u Prvoj B ligi, pod kapicom kluba gdje je sve i počelo, KPK. Ne bi stavili ruku u vatru da nije kasnije pridodao i još koju godinu igranja. Njemu vaterpola jednostavno nikada dosta. U tom slučaju…
Uživaj u vaterpolu i Vito, sretan rođendan!
TROFEJI
– zlato na Svjetskom prvenstvu (Perth 1991.)
– zlato na Europskom prvenstvu (Atena 1991.)
– zlato na Igrama dobre volje (Seattle 1990.)
– srebro na Europskom prvenstvu (Bonn 1989.
– srebro na Europskom prvenstvu (Firenca 1999.)
– srebro na FINA kupu (Barcelona 1991.)
– srebro na Mediteranskim igrama (Atena 1991.)
– Kup pobjednika kupova Europe: 1991. (Partizan) i 1999. (Mladost Zagreb)
– Europski Superkup: 1991. (Partizan)
– Azijski Kup prvaka: 2009. (Al Ittihad)
– prvak Hrvatske: 1997. i 1999. (Mladost Zagreb)
– prvak Jugoslavije: 1986. i 1987. (Partizan)
– prvak Francuske: 2001. i 2002. (Olympic Nica)
– prvak Saudijske Arabije: 2008. i 2009. (Al Ittihad)
– Hrvatski kup: 1997., 1998. i 1999. (Mladost Zagreb)
– Francuski kup: 2001. i 2002. (Olympic Nica)
– Jugoslavenski kup: 1986., 1987. i 1990. (Partizan)
FOTOGRAFIJE
–
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija HVS-a (Zagreb, 2010.)
