SRETAN ROĐENDAN – Pavo Marković
Rasni strijelac
Jedan od doista najboljih strijelaca u našem vaterpolu, s čak 26 klupskih trofeja sigurno spada i među odličjima najbogatije jugaše. No, današnjeg slavljenika Pavu Markovića svi koji vole i prate vaterpolo, prvenstveno će pamtiti po Melbourneu 2007. i finalu Svjetskog prvenstva. On je bio ta udarna igla koji je postigao dva jedina gola Mađarima u produžetku za prvo veliko zlato hrvatskog vaterpola od stjecanja nezavisnosti.
Pavo Marković se rodio 20. travnja 1985. u Dubrovniku. Jugovo je dijete budući da je u Gruž kročio, tamošnjim bazenom prvi put zaplivao u 9. godini, iako će prvoligaški debi steći pod kapicom susjeda, Gusara iz Mlina. Za seniore Juga prvi put je nastupio 2003. I odmah osvojio prvi trofej (Kup).
Pavo se još u kadetima isticao po onim osobinama koje je s tijekom vremena samo usavršavao. Sjajno plivanje, kontre, odličan šut, međutim i vrlo pouzdan u obrambenim zadaćama. Kompletan igrač. Nema trenera kojem takvi ne trebaju. Reprezentativna riznica mu istina nije ni približna onoj kakvu ima s klubovima. Ona je vremenski stala s broncom u Nišu 2010., a iste godine nije više bio u momčadi koja je igrala na FINA kupu u rumunjskoj Oradei, niti hitala prema zlatu u Zagrebu, na Europskom prvenstvu. Međutim, uvijek će se moći pohvaliti da je bio svjetski prvak! Štoviše, jedan od najzaslužnijih za to zlato.
U spomenutom finalu u Melbourneu, 1. travnja 2007. bilo je 7:7 nakon četiri četvrtine. U produžetku smo mi dali dva, Mađari samo jedan, a oba hrvatska je potpisao baš Marković. Njegova jedina dva u finalu, baš onda kada je, kako se to kaže ‘najviše trebalo’.
Prvi je bio za 8:7, pa je ljevoruki Gergely Kiss poravnao, a drugi pogodak koji će se ispostaviti i konačnim opisao je sam Pavo malo nakon utakmice…
– Joković je bio desno kada sam ‘povukao’ kontru. Išli smo 4 na 3. Mislio sam, hoću li dodati Maru ili sam pucati…
Epilog znate. Pavo je opalio i Hrvatsku ‘zapalio’. Te je godine bio u najužem izboru petorice igrača za najboljeg vaterpolista Europe. Izabran je Miho Bošković, ali ne umanjuje nimalo Markovićevu godinu za pamćenje. Inače, Pavo i danas, s navršenih 35 još uvijek igra. Iz cijele one momčadi koja se okitili naslovom prvaka svijeta, igrački su aktivni još petorica – Burić, Bušlje, Kunac, Joković i Marković. Danas je Marković pod kapicom Strasbourga i kako nam sam veli ima nakanu odigrati još jednu sezonu.
Pavo, sretan ti rođendan.
TROFEJI
– zlato na Svjetskom prvenstvu (Melbourne 2007.)
– bronca u Svjetskoj ligi (Niš 2010.)
– prvak Europe: 2006. i 2016.(Jug Dubrovnik)
– Europski Superkup: 2006. i 2016. (Jug Dubrovnik)
– prvak Hrvatske: 2004., 2005., 2006., 2007., 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2016. i 2017. (Jug Dubrovnik)
– Hrvatski kup: 2003., 2004., 2006., 2007,. 2008., 2009., 2010. i 2015. (Jug Dubrovnik)
– pobjednik Regionalne lige: 2009., 2016. i 2017. (Jug Dubrovnik)
– prvak Francuske: 2019. (Strasbourg)
FOTOGRAFIJE
– “Stoljeće
hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb
2010.)
