SRETAN ROĐENDAN – Mislav Bezmalinović
‘Uzgajivač’ medalja i riba
Posljednjih desetljeće-dva, ime Mislava Bezmalinovića iznimno je poznato i cijenjeno u poslovnom svijetu. Tvrtka koju vodi, a koju je utemeljio otac Niko (Sardina iz Postira na otoku Braču) respektabilan je uzgajivač i prerađivač riba u nacionalnim okvirima, ali nije baš beznačajan izvoznik ili nepoznat i na inozemnom tržištu. No, relativno manji dio javnosti zna da je čelnik te velike tvrtke olimpijski pobjednik, svjetski prvak, dvostruki europski prvak s klubom, a doprvak kontinenta s reprezentacijom. I još nešto, on je kapetan prve hrvatske momčadi nakon osamostaljenja države koja je bila prvakom Europe.
Mislav Bezmalinović rodio se u Splitu, 11. svibnja 1967. Dijete mora i Jadrana, vaterpolsku je ljubav pronašao dakako u Jadranu. Tijekom ’80-tih na Zvončacu se počelo ‘valjati’ nešto veliko. Stasala je sjajna i velika momčad koja će nešto kasnije pokoriti Europu, ali malo prije toga će se Mislav uspeti na Olimp. Naime, Mislava Bezmalinovića je Ratko Rudić uvrstio u sastav reprezentacije za Olimpijske igre u Seoulu. Igre koje su okončane zlatom, turnir na kojem je Bezmalinović do vrha opravdao laskav poziv u nacionalnu vrstu. Štoviše, kako je vrijeme odmicalo, postajao je sve bitniji kotačić u igri. Pa, i kada je kormilo reprezentacije tadašnje države preuzeo Nikola Stamenić, nije mu palo na pamet ići bez Bezmalinovića. Godinu 1991. je započeo s novim zlatom. U siječnju te godine je osvojio sa suigračima naslov prvaka svijeta, a Bezmalinović se osobito istaknuo u finalnoj utakmici protiv Španjolske koju je tada vodio sugrađanin mu, Dragan Matutinović. Početkom ljeta te godine uslijedio je, ispostavit će se, posljednji Mislavov turnir za reprezentaciju. Konac s još jednim zlatom, sada na Mediteranskim igrama u Ateni. Samo koji dan prije početka Europskog prvenstva u istom gradu, ponovo u Ateni, Bezmalinović se zajedno s ostalim hrvatskim igračima povukao iz reprezentacije tadašnje države zbog velikosrpske agresije na Hrvatsku. Od tada će još u nekoliko navrata navlačiti kapicu reprezentacije, ali voljene mu domovine, Hrvatske. No. zato je s Jadranom ostvario veličanstvene uspjehe osvajajući dva uzastopna naslova prvaka Europe. Pri prvom osvajanju naslova bio je kapetan Jadrana, štoviše u drugom finalnom susretu protiv Savone on je tri minute prije kraja nakon izjednačenja Talijana, na dodavanje Kržića, u svom stilu iskočio iz vode i ‘zakucao’ je u suparnikovu mrežu. Naredne je sezone manje igrao zbog ozljede pa je kapetanom bio Mario Budimir.
Mislav Bezmalinović je karijeru okončao 1995. u talijanskoj Pescari, poprilično mlad, s tek 28 ljeta. No, zato je brzo ‘uskočio’ na gospodarski val i ondje ostvario jednako dojmljivu poduzetničku karijeru. Onako kako je kroz sportsku karijeru osvajao naslove, zlata, tako je sada uspješan u stvaranju ribolovne flote i građenju velike tvrtke.
Mislave, sretan rođendan.
TROFEJI
– zlato na Olimpijskim igrama (Seoul, 1988.)
– zlato na Svjetskom prvenstvu (Perth, 1991.)
– srebro na Europskom prvenstvu (Strasbourg, 1987.)
– srebro na Europskom prvenstvu (Bonn, 1989.)
– srebro na Mediteranskim igrama (Atena, 1991.)
– prvak Europe: 1992. i 1993. (Jadran Split)
– prvak države: 1991. (Jadran Split)
FOTOGRAFIJE
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija HVS-a (Zagreb, 2010.)
