Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Rođendani, Vijesti / 30. travnja 2020.

SRETAN ROĐENDAN – Luka Bukić

SRETAN ROĐENDAN – Luka Bukić

 

Gen pobjednika

 

 

Bilo je to jedne subote u veljači 2011. godine. U Jadranskoj, danas Regionalnoj ligi Mladost je dočekala u svom bazenu momčad Šibenika (Solaris). Nesrazmjer u kvaliteti koji se da za iščitati i iz konačnog rezultata (20:9) bio je očit, pa je već početkom druge četvrtine tadašnji trener mladostaša Emil Nikolić dao priliku dvojici vrlo nadarenih mladića koji su te večeri odigrali svoje prve minute seniorskog vaterpola. Jedan je bio Lovre Miloš, a drugi današnji rođendanski slavljenik, Luka Bukić. Nakon podosta godina, opet jedan Bukić uz Savu, pod kapicom Žabaca. Tada je otprilike i počela priča seniorske, ‘ozbiljne’ karijere mladića koji je u mlađim već uzrastima skretao pozornost na sebe.

Luka Bukić je rođen 30. travnja 1994. u Zagrebu. U gradu u kojem je najvećem broju klinaca san jednog dana zaigrati u Dinamu, možda Ciboni, Luka je imao samo jednu želju, cilj. Na glavu staviti kapicu s likom žapca i uskočiti u vodu. Ozbiljno je skrenuo pozornost na sebe još od kadetskih i juniorskih dana. Samo i jedino svojim radom, urođenim talentom, ozbiljnošću. Biti na samom pragu građenja vlastitog vaterpolskog puta, karijere, a nositi prezime jednog od najvećih vaterpolista na planetu, njegovog oca Perice Bukića, bilo bi nezahvalno i za mnoge iskusnije, starije dečke. Luka je već s juniorskom reprezentacijom bio osvojio tri trofeja, od kojih je najsjajnije svakako zlato s Europskog prvenstva 2011. u Rijeci. Ima naime i broncu sa SP do 19 godina u Cannetu 2012,, te srebro sa Svjetskog prvenstva do 20 godina u Szombathelyju, 2013.

Godine 2011., one u kojoj je i debitirao u prvoj momčadi Mladosti, osvojio je s klubom nacionalni kup, a već od 2012. ustalio se i kao 18-godišnjak postao jedan od stožernih igrača Žabaca.

Logična posljedica bio je poziv u hrvatsku reprezentaciju za koju je debitirao 2013., te jako dobro odigrao Svjetsko prvenstvo u Barceloni. Kruna njegovog reprezentativnog puta (zasad) bile su mu Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. sa srebrom oko vrata.

Igra poput oca, na lijevoj strani, a i odlike je naslijedio. Kako one u bazenu, tako i izvan. Sjajan plivač, perfektnog pregleda igre, racionalnog poteza i s ‘pogledom’ uvijek koji potez više, ispred, unaprijed… Uz sve, samozatajan, miran, discipliniran, pošten prema sebi i igri. Nije bez razloga u ljeto 2018. pozvan u najbogatiji klub svijeta, Pro Recco nakon sezone u kojoj je bio prvi strijelac Regionalne lige. Na Apeninima je u tih godinu dana dodatno stasao, ojačao, da bi povratkom u Mladost 2019. zaigrao svoj najbolji vaterpolo. Ključan igrač finala Kupa pošle godine u kojem je slavio s igračima, a on sam proglašen najboljim igračem. Ujedno, i ponovo je najbolji strijelac RVL, sezone 2019./20.

Luka, sretan ti rođendan.

 

 

 

TROFEJI

 

– srebro na Olimpijskim igrama (Rio de Janeiro, 2016.)

– srebro na Svjetskom prvenstvu (Kazanj, 2015.)

– bronca na Svjetskom prvenstvu (Barcelona, 2013.)

– srebro u Svjetskoj ligi (Bergamo, 2015.)

– bronca na FINA kupu (Almati, 2014.)

– zlato na Mediteranskim igrama (Mersin, 2013.)

– Hrvatski kup: 2011. i 2019. (Mladost)

– prvak Italije: 2019. (Pro Recco)

– Talijanski kup: 2019. (Pro Recco)