SRETAN ROĐENDAN – Joško Kreković
Čovjek ledenih živaca
Teče sad već i 15. godina od kako je ‘okačio kapicu o klin’. Ma jasno, nije se on nikada odrekao vaterpola, otišao od svoje jedine i najveće sportske ljubavi, eto ga i sad uz bazen, kao trener, ali… kakav je to igrač bio. Nije baš pun trofeja ‘kao brod’, ali ostavio je trag u vaterpolu kao nosač zrakoplova. Vrijedilo je gledati, uživati u vaterpolu u njegovo doba, u njegovoj izvedbi. Mogli su se u to prije koji dan uvjeriti kako oni mlađi, tako i oni, napisat ćemo iskusniji. Na HTV 2, kada je emitirano četvrtfinale OI u Atlanti ’96., Hrvatska protiv istočnih susjeda. Baš je on bio jedan od sjajnih igrača te utakmice.
On je, Joško Kreković. Današnji slavljenik, za prijatelje Joke, rodio se u Splitu 17. travnja 1969. Ljepota, snaga i hladnokrvnost. To su bile u našem izboru tri njegove temeljne igračke odlike. Lakoća plivanja jegulje, napadačka ubojitost morskog psa i zadivljujuća hladnokrvnost kada sve oko njega vrije. Baš je u spomenutoj Atlanti ’96. u polufinalu Olimpijskih igara protiv Italije to demonstrirao do boli uspješno. Pri izvođenju četverca. Da, tada je još kazneni udarac bio s 4 metra.
- Kada se danas sjetim, ma nema šanse da bi tako hladno to danas izveo. Samom sebi se sada čudim. Ma, ni na treningu kluba to više ne bi izveo, a ne u polufinalu olimpijskih igara.
Tako je Joke prije nekog vremena pričao o tom četvercu izvedenom prije 24 godine. Hm… zar je već toliko?
- U biti, tada sam, te godine bio savršeno sazrio kao igrač. Vjerojatno i igrao svoj najbolji vaterpolo. Sjećam se da sam izborniku, pokojnom Sili (Bruno Silić), u Rijeku došao prvi zajedno s Vrbičićem i Smodlakom. Ranije smo ispali s klubom, u prvenstvu, pa zato. Bio sam odlučan dati sve, ali baš sve od sebe. Rekli smo prije odlaska na Igre, “idemo se satrti ako treba, ali bez medalje se ne vraćamo”. I nisu.
Joško Kreković kao svoj vrhunac spominje dakle turnir na američkom jugu, vrućeg srpnja 1996. Iako, kao da je bio slabiji četiri godine ranije. Bilo je to 1992., u uzvratu finala Kupa prvaka Europe. Hrvatskom finalu jer igrali su Mladost i Jadran. Prvu u Zagrebu su dobili Žapci, ali ‘samo’ s golom razlike. Split je ‘gorio’ u uzvratnoj utakmici. A Kreković… najviša radna temperatura. Tri pogotka je postigao. Njegov drugi gol bio je majstorija. S 10 metara je prevario vratara Dragana Rebića za Jadranovo vodstvo 5:4 i osiguran produžetak. U kojem je Kreković zadao završni udarac, njegov treći gol na utakmici, pogodak za trofej, za naslov prvaka Europe. Gol za ludilo u Splitu. Joke je inače volio europska finala. Godine 1998. u Beogradu je odigrana prva finalna utakmica Kupa LEN, Partizan – Jadran. Rezultat 8:8, a prvo ime… Nepristojno je i pitati. Kreković, opet 3 ‘komada’.
Nakon Mornara (1985. – 1989.) u kojem je potekao, pa Jadrana (1989. – 1998.), igračku je karijeru nastavio u Italiji, godinu dana u Pescari, pa povratak u Split, ali sada pod kapicu POŠK-a (1999/2000.). Joke dakle ima splitski vaterpolski triptih. Igrao je u sva tri tamošnja velikana. Još će onda kasnije na tri godine u talijanski Nervi, da bi svoje posljednje tri igračke godine proveo ondje gdje je sve i počelo, u Mornaru. od 2003. do 2006. Kao što smo naveli, brzo se prebacio u trenerske vode, danas je šef struke šibenskog Solarisa.
Joke, sretan rođendan.
TROFEJI
- srebro na Olimpijskim igrama (Atlanta 1996.)
- Kup prvaka Europe: 1991. i 1992. (Jadran Split)
- Kup pobjednika kupova Europe: 1986. (Mornar Split)
- državni prvak: 1991. (Jadran Split)
Fotografija:
“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija HVS-a (Zagreb, 2010.)
