Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Rođendani, Vijesti / 2. travnja 2020.

SRETAN ROĐENDAN – Ivo Trumbić

SRETAN ROĐENDAN – Ivo Trumbić

 

Od vratara do braniča

 

 

Na današnji se dan, 2. travnja 1935. u Splitu rodio jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista. Olimpijski pobjednik, legenda Jadrana i Mladosti, vrstan igrač, ali i blistav trener, od 2015. godine član Kuće slavnih u Fort Lauderdaleu, Ivo Trumbić.

Dijete Splita i Jadrana u kojem je proveo prvih 15 godina (1946. do 1961.), silan je trag ostavio u Mladosti (1962. do 1970.), u jednoj od najtrofejnijih momčadi zagrebačkog kluba.

Trumbić je za igračke karijere, slavu i reprezentativni status stekao kao branič, ali prvi je trofej osvojio kao… vratar. Braneći vrata Jadrana osvojio je naslov prvaka bivše države (1952.), da bi tek kasnije postao vrhunski branič.

U Zagreb je došao jer mu je Mladost platila studij na tadašnjem Fakultetu za fizičku kulturu ili današnjem Kineziološkom fakultetu na kojem je i diplomirao u roku 1966. i odmah, paralelno s igračkim danima, krenuo lagano već i voditi treninge. Također u Mladosti. S tim je klubom osvojio čak tri uzastopna naslova prvaka Europe (1967., 1968. i 1969.), a posebno pamti povratak iz Bukurešta vlakom, nakon slavlja u finalu nad tamošnjim Dinamom, godine 1968.

– Na Glavnom kolodvoru nas je dočekalo 30.000 ljudi. To danas ne možete zamisliti. Na rukama su nas navijači nosili preko Tomislavovog trga – prije neku će godinu u prisjećanju Ivo Trumbić.

Sportski, igrački vrhunac svakako mu je bilo olimpijsko zlato u Ciudad de Mexicu 1968. Na tim je Igrama proglašen za najboljeg igrača! Najboljim braničem na svijetu je proglašen četiri godine ranije, a za reprezentaciju je odigrao 159 utakmica od 1959. do 1969. u kapici s brojem 2. Godine 1970. je otišao u Olympiacos s kojim je ljeto kasnije osvojio naslov prvaka Grčke, što je za Olympiacos bio prvi državni naslov nakon 30 godina! Baš od tada i Trumbića i sežu do danas snažne veze Olympiacosa i hrvatskih vaterpolista i trenera. Ivo Trumbić je jednako veličanstven bio i kao trener. Godine 1973. zvali su ga Nizozemci za izbornika, te je na njihovoj klupi, samo tri godine kasnije, na OI u kanadskom Montrealu 1976. odveo Nizozemsku do brončane medalje! Njihova ukupno tek druga muška olimpijska vaterpolska medalja, nakon OI u Londonu 1948., te posljednja uopće, do današnjih dana. Zemlja vjetrenjača mu to nikada nije zaboravila, i danas je ondje slavljen, a prije četiri godine dobio je posebno priznanje Nizozemskog kraljevskog saveza vodenih sportova. Osamdesetih godina prošlog stoljeća prvo je odveo dubrovački Jug do dva naslova državnog prvaka (1981. i 1982.), te jednog Kupa (1981.), da bi nekoliko godina kasnije, u Italiji cijelu Pescaru digao na noge. U jednoj je godini (1987.) osvojio četiri trofeja – dvostruku krunu u Italiji, Kup prvaka i Superkup Europe. Jednostavno, sve što se imalo za osvojiti!

U vaterpolu je ostavio silan trag. Manje je znano da je upravo Ivo Trumbić, kao 28-godišnjak, 1963. bio jedan od osnivača škole vaterpola u Zagrebu koja i danas djeluje pri Mladosti. Njegovu knjigu o vaterpolu koja je izdana u Nizozemskom 1980. otkupila je FINA i darovala 100 primjeraka državama u Africi i Aziji.

Kao trener osim spomenutih sastava poput nizozemske reprezentacije, te Juga, Olympiacosa i Pescare, vodio je još reprezentaciju Grčke, kao i momčad Patrasa, u Nizozemskoj klub AZPC, a u Njemačkoj Rote Erde iz Hamma. Prije umirovljenja 2005. četiri je godine bio tehnički direktor nizozemskog prvoligaša AZPC.

Trumba, sretan Vam rođendan!

 

 

 

 

TROFEJI – IGRAČKI

 

– zlato na Olimpijskim igrama (Ciudad de Mexico 1968.)

– srebro na Olimpijskim igrama (Tokio 1964.)

– srebro na Europskom prvenstvu (Leipzig 1967.)

– bronca na Europskom prvenstvu (Utrecht 1966.)

– zlato na Mediteranskim igrama (Tunis 1967.)

– srebro na Mediteranskim igrama (Napulj 1963.)

– prvak Europe: 1967., 1968. i 1969. (Mladost)

– prvak bivše države: 1952. i 1960. (Jadran Split); 1962., 1967., 1969. (Mladost)

– zimski prvak: 1962. i 1964. (Mladost)

– prvak Grčke: 1971. (Olympiacos)

 

TROFEJI – TRENERSKI

 

– bronca na Olimpijskim igrama (Montreal 1976. – Nizozemska)

– prvak Europe: 1987. (Pescara)

– Superkup Europe: 1987. (Pescara)

– prvak bivše države: 1981. i 1982. (Jug Dubrovnik)

– Kup bivše države: 1981. (Jug Dubrovnik)

– prvak Italije: 1987. (Pescara)

– Talijanski kup: 1987. (Pescara)