SRETAN ROĐENDAN – Damir Luketić
SRETAN ROĐENDAN – Damir Luketić
Nazovi Dambu za zlato
Postoje fizioterapeuti i postoji… Damba. Naš Damir Luketić Damba. Ili, puno više i značajnije od tek fizioterapeuta hrvatskih vaterpolista. Kroz njegove je ruke i doslovno prošlo posljednjih 15 godina onog najboljeg iz hrvatskog vaterpola, kada govorimo o reprezentaciji. Pridodamo li tomu i Mladost u čijem je stožeru i duže, tada već govorimo o gotovo dva desetljeća. Danas je njegov dan!
Damir Luketić rođen je 5. svibnja 1972. u Tuzli (Bosna i Hercegovina). Damir je Goranin, odrastao je naime u predivnim Delnicama. Ondje završio osnovnu i srednju školu, a možda ponajviše pod utjecajem oca Vladimira, sportskog djelatnika i profesora tjelesnog odgoja, u gene mu je utkan sportski duh koji je dodatno brusio do zvanja magistra na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Sve ostalo je… povijest. I to kakva! Trebate li zlato (a tko ga ne treba), tada doista valja Damira zvati. Godine 2002. i 2003. bio je jedan od članova ekipe zadužene za tjelesnu spremu jednog od najboljih hrvatskih sportaša u povijesti, Ivice Kostelića. Radio je tada već i u vaterpolu, u Mladosti, no prava i puna spona vaterpola i Dambe, kako ga prijatelji zovu, počela je u kasnu jesen 2004. S dolaskom Ratka Rudića na dužnost izbornika Barakuda, pa onda malo nakon Nove godine 2005. i prvi turnir Rudićeve Hrvatske, u talijanskom gradiću tik uz granicu s Francuskom, u Imperiji. Na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Montrealu, nadmetanju na kojem je Hrvatska u pet dana svladala isto toliko suparnika – Bjelorusiju, Sloveniju, Rumunjsku, Slovačku i Italiju. Tu je i tada sve počelo.
Damir Luketić je ujedno jedini čovjek, kako sam veli, koji od prosinca 2004. i prvog okupljanja reprezentativaca pod tada Rudićevim vodstvom pa do današnje ere izbornika Ivice Tucka, nije propustio niti jedan trening Barakuda! Više od 15 godina treninga najboljih hrvatskih vaterpolista. Čovjek s najvećim i najtežim torbama, vječno punih ruku, posebice sa svojim maserskim stolom kojim je obišao Globus već nekoliko puta. Nije on samo zadužen za fizioterapeutski rad u kojem je majstor. Kada ikome iz reprezentacije, od stožera ili igrača ustreba bilo što, prvo se zovu Dambu. Ovaj pak spremno skače i rješava stvari, svaki problem. Montreal, Rio, Kazanj, Barcelona, Gwangju, Oradea, Bergamo, Beograd, New York, Kalifornija, Berlin, Toronto, London, Gwangju, Peking, Ruza, Sydney, Budimpešta, Rim, Malaga… nema kutka svijeta u kojem nisu bili, igrali, slavili hrvatski vaterpolisti, a da Damba svojim samoprijegorom i umijećem tomu nije dao svoj značaja obol. Čovjek iz pozadine, a u biti u prvim redovima.
Damba, sretan rođendan.
