SRETAN ROĐENDAN – Božo Vuletić
SRETAN ROĐENDAN – Božo Vuletić
Pobjednik kojeg su plivači odbili
U Dubrovniku se na samom začetku srpnja 1958. rodio jedan ‘mali’ koji će Gruž učiniti zlatnim odnosno dati i svoj obol pozlati tog bazena. Iako, kada je s 15 godina ondje prvi put stigao, nije mu na kraj pameti bio vaterpolo već… plivanje. To mu je bila dječačka strast. Jedino što su mu u plivačkom klubu rekli da je prestar. Nisu kanili nekog već malo višeg ili starijeg dječaka učiti svim temeljnim plivačkim postulatima. Ljut na plivače, nije otišao s Gruža, već je pokucao na prva sljedeća vrata. Ona Jugova, ali vaterpolska. Ta su mu se otvorila. Priča je mogla krenuti.
Već sa 16 godina je u juniorskoj reprezentaciji, ova pak na turniru 6 nacija u Šibeniku prva, a on, Božo Vuletić jedan od najboljih. Nakon godinu dana ozbiljnih vaterpolskih treninga. Oživotvorenje Bogom danog talenta. Bilo je to 1976. Samo četiri godine kasnije Božo Vuletić je u sastavu koji je Jugu podario prvi naslov prvaka Europe, ali i prvi naslov državnog prvaka nakon 29 godina posta. Najbriljantniji je trenutak Božo Vuletić ostvario bez imalo dvojbe plasmanom, pa onda i zlatom n Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. Tada je iza sebe imao već 2-3 godine staža u reprezentaciji, budući da je prvi put za izabranu vrstu nastupio na Svjetskom prvenstvu 1982. Zanimljivo, baš nakon tog najvećeg sportskog uspjeha, olimpijskog zlata Božo je i okončao igračku karijeru. Sa samo 26, naprasno, poriječkavši se nešto s čelnicima kluba koji su ga onda kanili prebaciti u drugu momčad. To si Božo nije želio dopustiti, te je jednostavno iščeznuo s bazena. Vratit će se na kratko, tek za jednu sezonu (1988./89.) u talijanskom Mameliju kod trenera Boška Lozice.
Božo Vuletić je bio vrstan napadač, rasni strijelac, a suigrači tvrde da je imao najbolji šut sa zadrškom na svijetu. Nikada vratar nije mogao odgonetnuti gdje će Božina lopta odsjesti. Godine 1982. bio je uostalom i prvi strijelac lige. U posljednjoj utakmici prvenstva, nakon koje je i slijedila proslava prvaka, gostovalo je riječko Primorje. Vuletić je ‘utrpao 10 komada’.
Po okončanju igračke karijere, od 1989. Božo Vuletić se ipak nije odmaknuo od bazena. Krenuo je u trenerske vode u kojima je vodio i Bellevue i Mladost u Hrvatskoj, te Cataniju, Mestrinu i Salerno u Italiji.
Gospare Božo, sretan rođendan.
MEDALJE
Reprezentacija
zlato na Olimpijskim igrama (Los Angeles, 1984.)
Klub
– prvak Europe: 1980. (Jug)
– prvak Jugoslavije: 1980., 1981., 1982. i 1983. (Jug)
– Kup Jugoslavije: 1981. i 1983. (Jug)
FOTOGRAFIJA
– “Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)
