Rotterdam su druge predolimpijske kvalifikacije Hrvatske u povijesti
Hrvatska reprezentacija je od Atlante 1996. stalni sudionik olimpijskog vaterpolskog turnira. Od stjecanja nezavisnosti, Hrvatska u vaterpolu nije sudjelovala samo na Igrama u Barceloni 1992. i to iz razloga što je naša domovina stekla međunarodnopravnu nezavisnost tek u siječnju 1992., a dotad su svi sudionici vaterpolskog turnira već bili određeni. Bilo je tada pokušaja na najvišoj razini, u relacijama Hrvatski olimpijski odbor – Međunarodni olimpijski odbor da se pokušaju odigrati dodatne kvalifikacije (kao što je to učinjeno u slučaju košarke), no u našem sportu nije uspjelo.
No, kao što smo naveli, od Atlante ’96. Hrvatska je uvijek sudjelovala na vaterpolskom olimpijskom turniru. U najvećem broju slučajeva, pravo nastupa na Igrama, hrvatski su vaterpolisti stekli temeljem rezultata na prijašnjim velikim natjecanjima poput svjetskih i europskih prvenstava, te smo bili lišeni igranja kvalifikacija. Pa ipak, kvalifikacijski predolimpijski turnir koji je pred nama, u Rotterdamu, nije prvi takav turnir na kojem nastupaju Barakude. Dosad smo jednom igrali turnir ovakvog tipa. Bile su to kvalifikacije za Olimpijske igre u Ateni 2004. Da bi vidjeli Grčku u ljeto 2004., Barakude su morale na predolimpijski turnir u Rio de Janeiru.
Bilo je to od 25. siječnja do 1. veljače 2004. Hrvatska je tada bila razvrstana u skupinu A s momčadima Njemačke, Rumunjske, Poljske, Portorika i Kanade. U B skupini su bili sastavi Rusije, Slovačke, Nizozemske, Brazila i Argentine. Ukupno dakle neparan broj reprezentacija (11), a pravo nastupa na Igrama u Ateni su također kao i u Rotterdamu stjecale tri najbolje.
Zanimljivo, baš kao i uskoro u Rotterdamu, i tada smo u Riju prije 17 godina turnir otvorili s Rumunjskom. Za koju je i tada, kao i danas, igrao Cosmin Radu! Hrvatska je pobijedila 7:5. U drugom kolu je slijedio najteži suparnik na cijelom turniru, Njemačka. Barakude su opet bile bolje, ali vrlo netipičnim rezultatom za vaterpolo – 3:2. To je ujedno bio i kraj naših problema.
U 3. kolu smo svladali Kanadu 12:4, u sljedećoj rundi Poljsku 8:2, a u zadnjem kolu Portoriko 18:1. Kao prvoplasirani u skupini, plasirali smo se izravno u polufinale. Ondje nas je opet čekala Rumunjska, a rezultat je bio blago rečeno nestvaran iako jasno nismo imali ništa protiv njega. Hrvatska je pobijedila 12:0! Tog trenutka se Hrvatska plasirala na Olimpijske igre u Ateni 2004. Slijedila je tek forma, finalni susret u kojem smo opet za suparnika imali znance iz skupine, Njemačku. Opet izrazito uvjerljiva pobjeda, 6:1! Treća momčad koja se plasirala u Atenu bila je Rusija koja je svladala Rumunjsku 8:4.
Za najboljeg igrača turnira proglašen je naš centar Igor Hinić, danas trener Primorja EB. Najbolji strijelac turnira nije bio nitko od Hrvata, ali jest netko tko priča hrvatski – Cosmin Radu. Rumunjski centar dao je ukupno 13 golova u Riju. Za najboljeg vratara nagradu je primio Andre Cordeiro iz Brazila, iako je njegova reprezentacija bila tek sedma.
Što drugo poželjeti koji dan prije početka Rotterdama nego da se ponovi Rio de Janeiro iz 2004.
