Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Vijesti / 30. prosinca 2025.

Retrospektiva vaterpolske 2025. godine

Dok nas još samo sati dijele do oproštaja od 2025. godine, pravi je trenutak za osvrnuti se malo, iza sebe. Iza učinjenog, ostvarenog, doživljenog u ovoj godini na izmaku. Godina koja nije bila tek „jedna od” u našem sportu. Dapače, upravo u 2025. je vaterpolo doživio i određene izmjene u vidu izmijenjenih, modificiranih pravila. Od smanjenog terena za igru, kraćeg vremena napada, ali i kraćeg napada s igračem više, mogućnosti da vratara pođe u napad, primjerene VAR zapisa itd.

Singapur za povijest


Središnje mjesto vaterpolskih nadmetanja u 2025., svakako je bio Singapur i Svjetsko seniorsko prvenstvo. Turnir i grad koji ulazi u našu vaterpolsku povijest jer je ondje Hrvatska prvi put nastupala s obje reprezentacije, muškom i ženskom!

Hrvatice su bile najmlađe


Damama dajemo prednost, pa tako spomenimo kako je naša ženska reprezentacija bila uvjerljivo najmlađa na turniru (prosjek 19.8 godina), a imali smo i najmlađu igračicu na SP, Neli Janković (u ljeto 2025. još nije navršila 16). Dopala nas je vrlo teška, u biti najteža skupina. U društvu s Grčkom (7:31) i Mađarskom (6:22), dva sastava koji će se sastati kasnije u finalu Svjetskog prvenstva, te Japanom (12:25). Još smo k tomu nakon 1. kola već ostali bez Jelene Butić (lom prsta). U drugom dijelu, razigravanju od 13. do 16. mjesta, suparnice su bile bitno slabije od onih u skupini, pa su tako djevojke uvjerljivo pobijedile Južnoafrikanke (16:6), a za 13. mjesto u svijetu, petercima su bile bolje i od Argentine (16:14).

Prokletstvo četvrtfinala’


Dečki su u Singapur došli s nakanom obraniti zlato iz Dohe. Bili su na dobrom putu, u skupini su redom padali Kina (25:6), Crna Gora (13:11) i Grčka (10:9), da bi u četvrtfinalu, jednog za nas lošeg, jedinog lošeg dana tog ljeta, pali od Mađara (12:18). To nas je ‘gurnulo’ u borbu od 5. do 8. mjesta. Završili smo peti jer smo uvjerljivo svladali i SAD (14:9), te ponovo Crnu Goru (19:13). Tako je momčad s 1 porazom bila peta, dok je recimo Mađarska s 2 poraza osvojila srebro, a Grčka s 3 čak poraza bila brončana. To se zove ‘prokletstvo četvrtfinala’.
Toliko što se Singapura tiče, iako jasno da je tijekom godine bilo i još nekih turnira, utakmica. Barakude su u siječnju nastupale u Rumunjskoj u kvalifikacijama Svjetskog kupa, pa onda u travnju u Podgorici, na završnom turniru istog natjecanja (4. mjesto).


Brončani ‘ples’ u Zagrebu


Jedinu medalju hrvatskih reprezentacija osvojila je naša momčad do 20 godina, na Svjetskom prvenstvu u Zagrebu. Dečki izbornika Zorana Bajića oduševljavali su u tjedan dana lipnja, ispunili i razgalili tribine uz Savu. U skupini pobjede nad Amerikancima (19:10) i Crnogorcima (15:14), te poraz od Mađara (11:15). U četvrtfinalu bolji od Grka (14:11), u polufinalu smo priznali Španjolcima kvalitetu više (11:13), da bi za broncu svladali Mađare (13:8). Vlaho Pavlić je bio najbolji strijelac SP u Zagrebu (30 golova). Dobar dio tih mladića danas konkurira već za seniorsku vrstu.


Prvenstvima ispunjeno ljeto


Ljeto 2025. vrvjelo je uzbuđenjima, putovanjima, utakmicama, prvenstvima svjetskim i europskim mlađih uzrasta, u obje kategorije.
Muška reprezentacija do 16 godina (izbornik Boris Popović) je na EP u Istanbulu imala borbu za broncu, ali jača je tog dana bila Crna Gora (7:12).
Dečki do 18 godina su imali Europsko prvenstvo u Oradei (Rumunjska) i završili smo na 7. mjestu
Osmo mjesto su zauzele djevojke do 16 godina (izbornik Hrvoje Kundid), a koje su kontinentalnu smotru imale u Istanbulu. Dvije godine stariji uzrast, ženske reprezentacije do 18 godina, igrale su EP u Gziri (Malta), a hrvatska reprezentacija (izbornik Hrvoje Kundid) je zauzela 6. mjesto.
Na drugom kraju svijeta skoro, u brazilskom gradu Salvadoru ljeto smo okončali Svjetskim prvenstvom za žene do 20 godina, a ondje je Hrvatska (izbornica Mia Šimunić) na koncu bila sedmoplasirana. Na tom je turniru naša Iva Rožić bila zajedno a Argentinkom Anahi Bacigalupo, najbolja strijelkinja Svjetskog prvenstva (obje po 23 gola).

Prvenstvo Jadranu – Kup Mladosti


Što se tiče klupskih nadmetanja, u domaćim je vodama, u muškoj konkurenciji primat zadržao splitski Jadran s osvojenim naslovom prvaka države za sezonu 2024./25. pobijedivši u finalu Mladost, 3-0. 
Zagrepčani su djelomice uzvratili pred kraj ove godine, slavljem na Final Fouru nacionalnog kupa u Šibeniku. Nismo zaboravili dakako ni Superkup koji je odigran na neutralnom terenu, u zadarskom bazenu, a u kojem je Jadran slavio protiv Jug Adriatic osiguranja.


Dvovlašće mladostašica i jadranašica


U ženskoj konkurenciji, dva kluba i dalje vode glavnu riječ – ŽAVK Mladost i Jadran. Zagrepčanke su se ove godine vratile na tron osvojivši naslov prvakinja Hrvatske (sezona 2024./25.). U listopadu su Žabice osvojile i Superkup, raspucavanjem peteraca bile su bolje od Splićanki. Zato su jadranašice uzvratile slavljem u finalu Kupa, u studenom u Šibeniku, protiv ŽAVK Mladosti.


Europski nastupi


U međunarodnim klupskim nadmetanjima, izdvojimo plasman Jadrana u četvrtfinalnu skupinu Lige prvaka; plasman Mladosti u polufinale Eurokupa, ali i broncu ŽAVK Mladosti u Challenger kupu.
U regionalnim natjecanjima, Jadran je igrao finale Premier lige, dok su Mornar i Zadar 1952 osvojila prva dva mjesta u A1 ili praktički drugoj regionalnoj ligi.

Toni Nardelli u Gružu


Dakako da je i cijela 2025. bila ispunjena mnoštvom klupskih ligaških i kup nadmetanja u mlađim uzrastima. Svi tamošnji rezultati, dometi u obliku trofeja odnosno konačnih plasmana računaju se i za iznimno cijenjen pokal u hrvatskom vaterpolu – Trofej Toni Nardelli. On u biti zrcali koliko koji klub dobro, uspješno radi, s tim da se od ove godine odnosno sezone 2024./25. u zbroj bodova za Nardellijev trofej računao i broj reprezentativaca svakog kluba u mlađim uzrastima.
Onda, kada se crta podvukla, trofej je zasluženo otišao krasiti riznicu Jug Adriatic osiguranja.


Film, nagrade, priznanja…


Godina 2025. bila je i godina u kojoj smo organizirali Dane vaterpola u Šibeniku koncem lipnja, a kada je prikazan i dokumentarac „Taj veličanstveni hrvatski vaterpolo”.
Najvišu državnu nagradu za sport, Nagradu Franjo Bučar, iz našeg su sporta primili Petar Muslim i Vjekoslav Kobešćak, a za životno djelo Milivoj Bebić.
Hrvatski olimpijski odbor je u rujnu, Nagradu Dražen Petrović, godišnje priznanje za najnadarenije mlade sportašice i sportaše, udijelio mladoj vaterpolskoj vrsti. Onoj koja je 2024. osvojila zlato na EP do 19, ali praktički istoj koja je 2025. osvojila broncu na SP u Zagrebu.
Nemojmo zaboraviti da su „Sportske novosti” u siječnju ove godine 2025., dijelile nagrade za 2024. i tada je među laureatima bio izbornik Barakuda Ivica Tucak kao trener godine 2024.
Dvojica dvostrukih olimpijskih pobjednika primili su ove godine nagradu za životno djelo – Deni Lušić od Grada Splita, a Tomislav Paškvalin od Sportskog saveza Zagreba.
Kapetan Barakuda, Marko Bijač izabran je ove godine u Odbor sportaša World Aquatics za mandatno razdoblje 2025. – 2029.

Sve u svemu, bila je to još jedna zanimljiva, bogata, uzbudljiva vaterpolska godina na koncu koje vam svima želimo, da nam sljedeća 2026. bude još veselija i trofejnija!