Rekorder Joković ‘podebljava’ trofeje
Kakav igrač! Kakva igračina! Maro Joković, najtrofejniji hrvatski vaterpolist svih vremena, prošle je srijede osvojio novi pokal. Njegov ukupno čak 58! S Barakudama ih ima okruglih 20, a s klubovima 38. Najsvježiji, 38-mi je osvojen pod kapicom Brescie, novog prvaka Italije. Ima i još nekih impresivnih brojki kod Mare Jokovića.
U 18 seniorskih sezona, Joković ima čak 16 naslova prvaka države! Još je jednom igrao finale, ali nije osvojio (2008. pod kapicom Juga protiv Mladosti), a samo jedne sezone nije osvojio trofej prvaka iako je igrao u klubu koji je osvojio naslov. Naime, bilo je to 2015. u Pro Reccu, ali te je sezone bio prijavljen ‘samo’ za europske utakmice. Ovosezonski uspjeh protiv u Serie A1 u kojoj je Brescia pobijedila Pro Recco, na svoj je način poseban. Prvo uspjeh Brescie nakon 2003. ili 18 godina! Jasno da je i morao doći sada, kada su u svojoj postavi imali Jokovića. Čovjek za trofeje, za prvaka. Opet, kada se vratimo u ljeto 2020. i prisjetimo mercata odnosno prijelaznog roka u kojem je Brescia pod svoje skute dovela nisku igrača kao što su – Maro Joković (Olympiacos), Vincenzo Dolce (Sport Management), Edoardo Di Somma (Pro Recco), Angelos Vlachopoulos (Eger), Đorđe Lazić (Szolnok), Nicollo Gitto (Milan) i Vincenzo Renzuto (Pro Recco), tada smo jasno najavljivali kako je to izravno bačena rukavica izazova u lice squadri iz Genove.
– Oni su to najavljivali od početka, jest. Napravili su iskorak u odnosu na prijašnje godine i na koncu se ispostavilo kao dobitna kombinacija – iz Brescie će Joković.
– Veselje je bilo neizmjerno, od predsjednika kluba, do kapetana koji je već 12 godina tu, trenera Bova. Euforija. Neizmjerno veselje baš zbog toga što su toliko dugo čekali naslov, a onda još najviše što smo tako moćnu momčad dobili ipak čak triput u četiri utakmice – veli Maro.
Trofej prvaka Italije u Brescii su proslavljali u nastavcima, danima, ali ne zato jer je toliko dugo trajalo već…
– Ovdje je nama još uvijek policijski sat koji počinje u 23. Proveselili se u srijedu do 23.00, tako nastavili u četvrtak, opet do 23.00, ha, ha. Kakvo ‘ludo’ vrijeme, takva i proslava.
Ispisana i povijest grada
Prijelomni je trenutak vjerojatno bila ona prva utakmica, u bazenu Pro Recca i pobjeda. Teniskim rječnikom, ‘break’.
– Tu smo ih iznenadili. Doduše, malo je nezgodan sustav natjecanja gdje se prva i druga utakmica, jednako kao treća i četvrta igraju dan za danom. Potrošnja je nenormalna, ali opet s obzirom na okolnostima s koronom, valjda nisu ni mogli drukčije organizirati. Taj ‘break’ je bio ključan i to je za povijest kluba i grada.
Čak i grada?
– Da i grada jer domaći ljudi mi baš govore kako ne znaju, ne sjećaju se koji je klub u bilo kojem sportu bio prvak Italije već jako, jako dugo vrijeme. Puno godina.
Je li četvrta utakmica finala ujedno i vama osobno bila najbolja? Zamijetili smo da ste postigli 2 gola, oba s igračem više.
– Mislim da je. U biti smo cijelu finalnu seriju držali koliku-toliku mirnoću koja je potrebna u ovakvim utakmicama. Pogotovo u zadnjoj, u kojoj smo vodili tri razlike u dva navrata (5:2 i 11:8). Nije bilo euforije, nismo popuštali ni centimetra, nismo brzali. Na koncu 11:10. Čak nam ni igrač manje nije bilo loš odnosno Recco je imao 7-16 igrača više, a nije se lako obraniti baš 16 puta protiv takve momčadi kakav je Pro Recco.
Bilo je u finalnoj seriji i raspucavanja peteraca. S druge je strane, između vratnica bio Marko Bijač. Koliko ste saznanja o njemu koristili pri tim udarcima?
– Marko i ja se znamo skoro pa od djetinjstva. Peterci su lutrija. Ima tu i dosta elemenata sreće, ne možeš baš sve predvidjeti. Jedna mi je lopta prošla doslovno kroz ušicu igle. On je pogodio stranu, ali eto…
Uoči četvrtfinala Lige prvaka s Jugom AO
Što vama ovaj scudetto znači za Final 8 Lige prvaka koji u Beogradu počinje već sljedeći tjedan? Još k tomu imate za suparnika vama jako dobro znani Jug Adriatic osiguranje koji je isti dan kada ste vi postali prvacima Italije, izgubio ‘majstoricu’ za najboljeg u Hrvatskoj.
– Sada smo baš u nekoj euforiji u kojoj se ovaj klub stvarno nije našao jako dugi niz godina. U biti, Brescii je ovo ukupno tek 2. trofej prvaka Italije! Pitanje je sada kako ćemo svi skupa reagirati, posebno jer smo ostali bez Di Somme…
Da, to smo shvatili. Riječ je o ozljedi prsta desne ruke, njega neće biti ni u Beogradu.
– Nama je svaki igrač bitan u rotaciji, posebno zbog stila koji trener Bovo forsira. Znate što, prvo smo odlučili ipak 2-3 dana uživati u ovom povijesnom uspjehu, odmoriti koliko možemo, a onda kada se okupimo što će biti ovaj vikend baš, razmišljati o beogradskom turniru. Analizirat ćemo Juga. Oni su također imali tešku seriju. Ma, u biti nema puno vremena za neke ekstra-pripreme. U četvrtak već igramo, dok dođemo do Beograda, neće tu biti više od 2-3 treninga.
Ostajete li u Brescii?
– Ne znam. Ugovor mi istječe, nismo još razgovarali, nije bilo trenutka pravog, a i ja se nikuda ne žurim.
Je li rano već pričati o reprezentaciji i Tokiju, iako… doći će i to brzo?
– Prvo treba vidjeti stvarno hoće li tih Igara biti. Mislim, svašta se piše, makar to su već neke stari koje su izvan našeg dometa. Malo mi je prerano baviti se reprezentacijom kada imamo posla u klubovima. O reprezentaciji možemo za 10 dana.
Atmosfera u reprezentaciji je odraz unutarnje snage
Jeste li umorni? Pitamo s aspekta da igrate već 18. seniorsku sezonu, ‘letite’ iz utakmicu u utakmicu, iz turnira u turnir. Ciljevi se samo nižu i oni su uvijek najviši. Nije završila klupska, a eto mi pitamo za reprezentaciju. Dakle, kako to izdržavate fizički, pa onda mentalno? Ima li zamora više?
– Možda je ona prošla godina, 2020. ponudila odmor. Oni prekidi natjecanja, ‘lockdown’, a posebno ovdje u pokrajini Lombardiji gdje sam ja i gdje se život 4-5 mjeseci sveo samo na stan-bazen-stan-bazen. Ni fizički, ni psihički nije lako, ali opet nitko se time previše ne zamara. Takav je posao vrhunskog sportaša i s time se valja znati nositi.
Ono što je ipak čini nam se drukčije jest baš život u reprezentaciji. Tako barem svi reprezentativci pričaju i ma koliko bilo i naporno, jedva se čekate okupiti. Točno?
– Mi zadnjih nekoliko godina, ma i više, imamo stvarno lijepu atmosferu koja nikada nije dovedena u pitanje unatoč nekad i nekim lošijim rezultatima. To je potvrda neke naše unutarnje snage, povezanosti među nama – za kraj će za hvs.hr najtrofejniji hrvatski vaterpolist svih vremena, u biti u konkurenciji svih loptačkih momčadskih sportova, definitivno najtrofejniji Hrvat, Maro Joković.
