Put do Fukuoke 4
BARCELONA 2003. – Tuga u Kataloniji
Godina 2003. je bila turbulentna u hrvatskom vaterpolu, posebno ljeto. Za pripreme reprezentacije je bilo teško pronaći sparing partnera jer su nam otkazali Rusi, pa onda i Francuzi. Odigrale su Barakude tek 2-3 susreta sa Slovencima. Prvog dana priprema je došlo i do smjene izbornika, pa je tako Veselina Đuhu zamijenio Zoran Roje. Onda je slijedio Kranj i Europsko prvenstvo. Rezultatski vrlo uspješno, srebrna medalja, ali zasjenjeno navijačkim neredima za koje doduše baš nikakvu odgovornost nisu mogli snositi naši vaterpolski djelatnici i nacionalni savez. Iako smo mi baš kažnjeni.
U takvom se ozračju otišlo u Barcelonu na Svjetsko prvenstvo koje se održavalo od 14. do 26. srpnja 2003. Igrački i formom, to je bila odlična momčad. Potvrdili su uostalom to malo više od mjesec dana ranije, na EP u Sloveniji. Ne samo to, počeli su to iznova potvrđivati u skupini Svjetskog prvenstva. Igralo se na bazenu u Barceloneti, dijelu grada koji se nalazi uz samu pješčanu plažu.
U 1. kolu s Mađarima je bilo neodlučeno, (7:7). Nakon utakmice smo čak mi bili nesretniji jer su nam se Mađari ‘provukli’. Oni su stalno morali sustizati vodstvo Rojinih izabranika. U sljedeća dva kola u skupini nije bilo nikakvih problema. Uvjerljivo i lagano, protiv Kanade, (13:3) i Rumunjske, (12:9). Ipak, nismo automatski izborili četvrtfinale, bili smo drugi u skupini. Bodovno poravnati s Mađarskom, ali sa slabijom gol-razlikom. Mađari +14, mi +13. I onda…
Onda je svanuo 20. srpnja 2003. Osmina finala, s druge strane Australija. Uvijek solidna, plivački raspoložena reprezentacija, ali objektivno za klasu ispod tadašnje Hrvatske u sastavu – Vićan, D. Burić, Volarević, Šimenc, O. Kržić, Vranješ, Štritof, Smodlaka, Đogaš, Franković, Barač, Hinić, E. Fatović, V. Kobešćak.
Međutim, posve dekoncentriran ulazak, uvjereni da će pobjeda doći sama od sebe, pričinjavala nam je probleme. Australija stalno u vodstvu, nakon polovice utakmice još i nije prevelika drama, (3:4), ali kod 2:2 u drugoj četvrtini ostali smo bez Šimenca do kraja utakmice. U trećoj dionici Australci postižu tri gola, mi niti jedan i to je tada krajnje alarmantno, (3:7). Nismo uspjeli sustići. Australija je na kraju pobijedila 10:6 i otišla u četvrtfinale u kojem je glatko izgubila od Italije.
Mi smo pak otišli u borbu za poredak od 9. do 12. mjesta. Tu smo dobili obje utakmice, tada još solidnu Njemačku, (7:3) i odličnu Rusiju, (8:3). Ta će recimo ruska momčad godinu kasnije na Igrama u Ateni biti brončana.
Hrvatska reprezentacija iz Barcelone 2003. je kvalitetom bila vrijedna kolajne, ali jedan trenutak opuštanja, mentalne slabosti odveo nas je opet u ‘drugu ligu’. U vaterpolu, kao i mnogim drugim sportovima, na velikom natjecanju možete s jednim porazom biti prvaci svijeta ili… tek deveti. Mi smo tog ljeta bili ovo drugo, devetoplasirani.
Ono što tada nismo znali jest da će nam to biti posljednji tako slabašan, nizak plasman na svjetskim prvenstvima. Od sljedećeg svjetskog prvenstva do dana današnjeg, nikada nećemo padati niže od polufinala.
