Put do Fukuoke 11
BUDIMPEŠTA 2017. – Zlato izronjeno u Dunavu
Svjetska vaterpolska meka. Grad koji živi za vaterpolo. Odredište tolikih mnogih velikih nadmetanja, utakmica, turnira. Nema onog tko se imalo ozbiljnije ne bavi vaterpolom, a da barem jednom (to je malo rečeno), nije bio u Pešti ili podno Budima. To je grad u kojem su različite generacije hrvatskih vaterpolista, ali i iz različitih klubova, ostvarivale neke od svojih najsjajnijih rezultata. Pa ipak, na spomen Budimpešte i vaterpola, prva nam je, najljepša asocijacija – ljeto 2017.
Bilo je to doista i najbolje organizirano Svjetsko prvenstvo u povijesti. Mađari su si dali truda, nisu štedjeli, ali i učinak je bio fantastičan. Od ušminkanog grada i sportskih objekata, jednog posve novog (Duna Arena), ali i sjajne reklame jer je popunjenost tribina bila savršena. Sve navedeno istina podiže opću, našu ocjenu Budimpešte 2017., ali jasno da nam je u mislima ipak nešto drugo. Pardon, prvo.
Ondje smo tog ljeta, na Margit Szigetu osvojili svoje drugo svjetsko zlato! U divnom ambijentu, s kolosalnom momčadi, protiv veličanstvenih suparnika. Izbornik Ivica Tucak je prije odlaska u Budimpeštu bez okolišanja u „Sportskim novostima” izjavio:
– „Dosta mi je srebra, hoću zlato i znam kako savladati Srbe”.
Srbija je naime u prijašnje dvije godine, u dva finala uvjerljivo svladala našu momčad. U Kazanju 2015. i na Igrama u Riju 2016. Neki nisu vjerovali izborniku na ove riječi, mislili su da Tucak blefira. Da, dok nije krenulo nadmetanje na Margit Szigetu, a poglavito pri samom kraju.
Što se momčadi tiče, izmjena je bilo. Od reprezentacije su se nakon Rija oprostili Damir Burić i Josip Pavić. No, nismo očajavali puno jer je igrački kadar bio bogat i sjajan. Jedino nas je zabrinulo ozljeda, lom tetiva pucačkog prsta Sandra Sukna, našeg kapetana na pripremama u SAD. Čekao ga je dakako izbornik do zadnjeg dana, pa čak i još ne posve spremnog ili zdravog odveo u Mađarsku. Pun pogodak.
U Budimpeštu je krenula momčad – Bijač, Macan, Fatović, Lončar, Joković, Buljubašić, Vukičević, Bušlje, Sukno, Krapić, Šetka, Garcia i Marcelić.
Nikakvih problema u skupini nije bilo. Protiv Amerikanaca 12:7, kontra Rusa 10:8 iako su nešto malo suparnici bili zaprijetili u prvoj polovici utakmice, te sučelice Japana 16:6. Slijedila je eliminacijska borba, a u njoj smo prvo eliminirali – Talijane. U početku klasika protiv Settebella, čvrsto i u klinču, ali je završilo nokautom. Pobjeda 12:9.
Polufinale je ponudilo najljepšu utakmicu desetljeća. Teško ju je i opisati. Utakmica Hrvatske i Srbije je bilo finale prije finala (bez uvrede Mađarima), ali istinska ljepotica u vodi. Samo je jednom netko vodio više od gola razlike. Bila je to Srbija u prvoj četvrtini (3:1), ali u tren smo poravnali na 3:3 i onda je krenulo, gol na gol. Sandro Sukno igra
briljantno, 3 gola, 3 asista, 1 izbačaj, ima ga po cijelom bazenu. S druge strane ne možemo ne spomenuti Prlainovića koji skoro da je igrao simultanku. Šest golova nam je dao. Barakude u zadnjoj sekundi čak tri četvrtine postižu gol. Kad se dogodi jednom, suparnika deprimira, ali da triput tako završavate četvrtinu!!
Srbija je stalno bila u vodstvu, mi stizali, da bi 4 minute do kraja utakmice Vukičević pogodio za prvo hrvatsko vodstvo, 11:10. Dvije i pol minute prije kraja i zadnji gol. Strijelac Joković, za 12:11. Hrvatska je u finalu!
U završnici pak, opet blistava priča s jasno nešto drukčijim scenarijom, ali kraj je isti i to nam se sviđa. Početak je bio takav da je umuknulo oko 7.000 Mađara na tribinama, ali 500-injak naših se lijepo čulo. Otvaranje s 4:0 za Hrvatsku! Ludo! Međutim, Mađari se u trećoj u cijelosti vraćaju, 4:4. Kakva utakmica. Na scenu stupa naš Katalonac, Xavi Garcia i s dva gola odvodi Hrvatsku do prednosti 6:4. Pet minuta prije kraja Sukno koji izluđuje domaćina ‘krađama’ lopti, pogađa za 7:4. Na pokal se već može urezivati – CROATIA. Jesu Mađari smanjili na 7:6, ali je dvije i pol minute do kraja Sukno dao i treći. Za 8:6, za potvrdu da je on najbolji na svijetu i da je Hrvatska prvak svijeta! Zlato je izronjeno iz Dunava, ispolirano na Margit Szigetu, po drugi smo put svjetski prvaci.
