Put do Fukuoke 10
KAZANJ 2015. – Srebro koje nam je nedostajalo
Glavni grad Tatarstana, autonomne ruske republike ugostio je najbolje vaterpoliste svijeta 2015. Godina koja nam nije baš najbolje počela. Rezultatski bi možda i mogli reći sjajno u kontekstu 7 utakmica i isto toliko pobjeda u Svjetskoj ligi, ali ostali smo u proljeće bez prvog centra Nikše Dobuda, a odustao je i Miho Bošković. Probao je, ali jednostavno nije išlo, te je pošteno priznao da više ne ide, ne može.
Izbornik Ivica Tucak je u Rusiju poveo sljedeću postavu – Josip Pavić, Damir Burić, Antonio Petković, Luka Lončar, Maro Joković, Luka Bukić, Petar Muslim, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Fran Paškvalin, Anđelo Šetka, Paulo Obradović i Marko Bijač.
Skupina, kao i vrlo često na svjetskim prvenstvima, ne osobito zahtjevna. Za početak Kanada 12:7, pa sučeljavanje s Rudićem koji sada vodi Brazilce i pobjeda 10:9, da bi u 3. kolu trijumfirali i nad Kinom 17:1.
Crnogorci su nam na svjetskim prvenstvima nekako uvijek ‘ležali’, odgovarali. U Kazanju je to demonstrirano na osobit način, u četvrtfinalu. Za uvod – 5:0, tako da se suparnik ošamuti. Vratar Josip Pavić je u cijeloj utakmici prikupio čudesnih 17 obrana! Luka Lončar je na 2 metra bio temeljni oslonac. Petar Muslim je dao 3 gola. Crna Gora je prvi gol postigla, tek u trećoj četvrtini. Konačan rezultat 10:4 čak i ne zrcali u punoj mjeri nadmoć koju su tog dana iskazale Barakude.
Zato je polufinale ponudilo igru živaca. Grci s druge strane, momčad u silovitom usponu. Tvrda utakmica, grčevita borba u bazenu. Dvije minute prije kraja još imamo vodstvo, ali Mylonakis I Kolomvos poravnavaju na 10:10, ali ne odvode utakmice u produžetak. Toga više nema, sada se pucaju peterci. Grci imaju odličnog vratara, ali mi imamo ‘supermana’ između vratnica. Pavić brani udarac Fountoulisa i to je obrana za pobjedu, za finale Svjetskog prvenstva.
U finalu, klasik – Hrvatska protiv Srbije odnosno sudar dvije momčadi koje su odredile cijelo jedno desetljeće vaterpola u Europi i svijetu. Uvod za 5, vodstvo 2:0, a nastavak… Ha, nije za pozivnu ocjenu jer smo punih 14 minuta bili bez postignutog gola. Što ne možemo reći za suparnika. U konačnici je završilo 11:4 za Srbiju, ali imamo nešto što nam je nedostajalo, što još nismo imali. Svjetsko srebro!
Jasno da kada ste u finalu zanima vas samo zlato, ali nakon početnog žala zbog poraza, prevladalo je zadovoljstvo. Kompletirali smo nisku medalja sa svjetskih prvenstava. Dotad jednom zlatu i trima broncama, pridodali smo i prvo srebro. Ukupno, peta uzastopna medalja. Već tog trenutka je Hrvatska postavila rekord. Nitko nikada nije osvojio medalju na čak pet uzastopnih svjetskih smotri.
Nećemo se tu zaustaviti, vidjet će te…
