Put do Fukuoke 1
Debi u Rimu 1994.
Jubilarno, 20. po redu Svjetsko prvenstvo u vodenim sportovima održat će se u japanskom gradu Fukuoki, od 14. do 30. srpnja. Međutim, kada je vaterpolo u pitanju i to konkretnije muški vaterpolo, jer ipak nemamo žensku reprezentaciju na ovom natjecanju, nije pogrešno navesti da će se Svjetsko prvenstvo vaterpolu održati od 16. do 29. srpnja.
U danima koji slijede, do naše prve utakmice protiv Argentine, svaki ćemo se dan u najosnovnijim crtama prisjetiti po jednog svjetskog prvenstva na kojem su nastupale Barakude odnosno hrvatska reprezentacija. No, kako ne bi potpuno baš zanemarili i razdoblje prije proglašenja samostalnosti hrvatske države, spomenimo u nekoliko rečenica i svjetska prvenstva koja su prethodila ‘rođenju Hrvatske’.Poglavito stoga što su na tim natjecanjima upravo hrvatski vaterpolisti ostvarili rezultate vrijedne pozornosti.
Beograd 1973. – bronca
Na 1. Svjetskom prvenstvu godine 1973. reprezentacija tadašnje države je osvojila broncu, a od Hrvata su medalju oko vrata objesili – Ratko Rudić, Ozren Bonačić, Đuro Savinović, Damir Polić, Siniša Belamarić, Boško Lozica i Milo Franjković.
Svjetska prvenstva u Caliju (Kolumbija, 1975.) kao i u Guayaquilu (Ekvador, 1982.) reprezentacija bivše države nije osvojila medalju, ali između toga je osvojena jedna.
Zapadni Berlin 1978. – bronca
Novo treće mjesto osvojila je momčad u kojoj su od Hrvata nastupali – Luko Vezilić, Boško Lozica, Zoran Roje, Damir Polić, Siniša Belamarić i Mirsad Galijaš
Madrid 1986. – zlato
Prvo svjetsko zlato za reprezentaciju bivše države, u legendarnom finalu protiv Italije, utakmici s četiri produžetka, od Hrvata su zlato osvojili – Perica Bukić, Veselin Đuho, Goran Sukno, Dubravko Šimenc, Deni Lušić, Tomislav Paškvalin i Mirko Vičević, te izbornik Ratko Rudić.
Perth 1991. – zlato
‘Down Under’ je obranjeno zlato na posljednjem svjetskom prvenstvu na kojem Hrvati nisu igrali pod svojom zastavom. Od hrvatskih vaterpolista naslov svjetskog prvaka osvojili – Dubravko Šimenc, Perica Bukić, Vitomir Padovan, Mislav Bezmalinović, Renco Posinković i Mirko Vičević.
RIM 1994. – Hrvatska prvi put na SP
Glavni talijanski grad 1994. je bio domaćinom Svjetskog prvenstva, apsolutno jedinog planetarnog nadmetanja u vodenim sportovima u kojem je plivanje bilo u drugom planu. Sva pozornost je bila usmjerena, najviše gledatelja, novinara, TV kamera, sve se ‘vrtjelo’ oko vaterpola! Razlog? Dakako, sjajna Italija koju je vodio trenerski mag, naš Ratko Rudić koji je prethodno osvojio olimpijsko zlato (Barcelona 1992.) i europsko zlato (Sheffield 1993.).
Hrvatski izbornik je od 1. siječnja 1994. postao Bruno Silić, nažalost pokojni ima već 19 godina. Silić je ponešto pomladio momčad, odmah zacrtao glavni cilj, Igre u Atlanti. Prvenstvo je odigrano od 1. do 11. rujna 1994. na znamenitom bazenu Foro Italico.
Hrvatska je u skupini počela porazom od Španjolske (6:11), a bi u 2. kolu svladali Novi Zeland 38:1 što je do danas ostala najviša pobjeda Barakuda u povijesti. U 3. kolu je pobjedom protiv Australije 8:6, osvojeno drugo mjesto u skupini.
Sada je oformljena nova skupina gdje smo zajedno sa Španjolcima, bili još u društvu SAD i Nizozemske. Nove dvije pobjede. Protiv Amerikanaca 9:7, a kontra Nizozemske malo teže, 11:10.
Plasirali smo se u polufinale, ali nije bilo prolaza protiv moćne, Rudićeve Italije koja je pobijedila 8:5. Nažalost, niti u srazu za broncu u kojoj je u produžetku Rusija pobijedila Hrvatsku, 14:13.
Naslov svjetskog prvaka osvojio je Rudić sa Settebellom, pobijedivši Španjolsku 10:5. Prvi strijelac SP je bio Manuel Estiarte (Španjolska) s 25 golova, ispred Vlada Hagiua (Rumunjska) 21 i na trećem mjestu našeg Dubravka Šimenca, 19 golova.
