Prvaci Europe su se vratili u Domovinu
U nedjelju predvečer, u zagrebačku zračnu luku Franjo Tuđman, sletjeli su zlatnici. Njih 15, odnosno 15 hrvatskih reprezentativaca, novih prvaka Europe za uzrast do 19 godina.
U pristanišnu su zgradu ušli sa zlatom oko vrata, pjesmom na usnama i hrvatskim barjakom u ruci. U zračnoj luci su ih uz novinare dočekali jasno i predstavnici Hrvatskog vaterpolskog saveza. Prije završnog druženja u Zagrebu, odvojili su i minute za novinare, te hvs.hr
Mauro Ivan Čubranić, kapetan hrvatske vrste, ujedno je proglašen i najboljim vratarom Europskog prvenstva u Burgasu:
– Ovi momci, momčad je jednostavno… nemam riječi. Nema pojedinaca koji se izdvaja na neki negativan način. To je najbitnije, to onda donosi sklad u momčadi, a koje se onda odražava i u igri. Sjajno je što smo na Europskom prvenstvu u Bugarskoj pokazali što stvarno možemo. Sljedeće godine smo domaćini Svjetskog prvenstva ove generacije, u Rijeci. To će nam predstavljati i pritisak, ali i motivaciju. Siguran sam da će dečki koji bili sad u momčadi, kao i oni koji nisu, sada malo promisliti i kroz sljedeću klupsku sezonu ponuditi i nešto više da bi ‘upali’ u momčad.
Vlaho Pavlić, s 22 pogotka najbolji ne samo hrvatski strijelac, već najbolji strijelac cijelog turnira u Burgasu:
– Jako mi je drago da smo mi baš ta generacija koja je nakon puno godina osvojila konačno medalju u mlađim uzrastima. Dosta smo dugo već Čubranić i ja pričali o tomu, govorili da ćemo mi biti ti.
Mislim da je obrana s igračem manje, a koji smo vježbali puno tijekom priprema, možda bio jedan od ključeva naše igre i uspjeha. To se najviše očitovalo protiv Crnogoraca u skupini kada smo se obranili u svih 11 njihovih napada s igračem više. Planovi? Ha, napadamo dogodine svjetsko zlato kod nas, u Rijeci.
Zoran Bajić, izbornik hrvatske reprezentacije do 19 godina:
– Iskreno, nisam prije Europskog prvenstva baš mislio da možemo ovakav kraj dočekati, ostvariti. Priželjkivao sam ulazak u zonu medalje, ali kako je vrijeme odmicalo, mi nizali pobjede, na neki sam način i počeo potencirati tu zlatnu medalju. Tada sam bio govorio ono kako smo došli u Rim, ali želimo i vidjeti papu. Ponosan sam na ovu momčad. Imali smo ogromnih poteškoća ranije, ali njih je krasilo zajedništvo i što smo se više bližili kraju, bili su homogeniji no ikad. Ovo je zlatna godina hrvatskog vaterpola. Nešto fantastično. Što se ove generacije tiče, imamo neke izrazite individualce, možda je prerano govoriti o imenima, ali opet… oni se sami nameću, ne biramo ih mi. Čubranić recimo, pa izvanredan centar Tončinić, pa Vlaho Pavlić najbolji strijelac. Odmah iza njih Duje Cuzzi i Maro Šušić koji je osobno za mene iznenađenje. Vjerovao sam mu, to da, ali opravdao je to povjerenje čak i iznad očekivanja.
