Hrvatski Vaterpolski Savez

Gotovo da ne postoji sezona Lige prvaka na koncu koje netko od Hrvata ne slavi naslov najboljeg na Starom kontinentu. Tako je i zadnje dvije godine u kojima Sandro Sukno trenerski potpisuje naslov klupskog prvaka Europe. Ove sezone, on nije jedini Hrvat s naslovom najboljeg jer ne zaboravimo niti na centra Luku Lončara.
Hrvatski sportski dnevnik „Sportske novosti” iz Zagreba su dan-dva nakon finala Lige prvaka, Pro Recco – Novi Beograd, objavile intervju s našim sad već ozbiljno trofejnim mladim trenerom. U našoj rubrici „Prenosimo iz domaćih medija”, izdvajamo intervju s trenerom Sandrom Suknom, a koji je objavljen u Sportskim novostima, u broju od 5. lipnja 2023., a sa Sandrom je razgovarao novinar Dean Bauer.  

—————————————————————————

Prerano ugašeni igrački dragulj pretvara se u trenerski dijamant: On potvrđuje da se finala ne igraju, nego dobivaju

Čovjek koji ne gubi finala

Ukoliko vam se tvrdnja iz naslova čini pretjeranom, neodmjerenim preuveličavanjem, podastrijet ćemo samo pokoji podatak. Prije malo manje od dvije godine, točnije 16. lipnja 2021. Sandro Sukno je imenovan trenerom Pro Recca. Moćnog sastava iz istoimenog gradića Recca, predgrađa Genove koji je u tom trenutku bio aktualni prvak Europe. Mnogima je bilo začudno da su tako veliku momčad, “vaterpolsku formulu 1” dali u ruke jednom u tom trenutku ipak vrlo neiskusnom treneru koji je bio na samom začetku tog dijela karijere. Sukno je dotad iza sebe imao ipak samo jednu sezonu na klupi Primorca iz Kotora.
No, u Pro Reccu su očito savršeno dobro znali što rade, kome su povjerili momčad i klupu s koje je lakše “kliznuti” nego na nju sjesti. Suknov prethodnih Gabriel Hernandez, bivši španjolski izbornik zadržao se tek godinu dana. Smijenjen je praktički onog trenutka kada nije osvojio Serie A (prvak je bila Brescia). Bili su ondje i Srbi Igor Milanović i Vladimir Vujasinović. Ne možemo reći da nisu osvajali pokoji trofej, daleko od toga, ali nisu učinili ni približno ono što je napravio ovaj Dubrovčanin.
Još nijedno nisam izgubio
Sandro Sukno je u dvije godine osvojio dva naslova prvaka Italije, dva talijanska kupa, dva europska superkupa i dva dodatna “šlaga na torti”, dva naslova prvaka Europe. Sada dolazimo do one tvrdnje iz naslova. Ovaj čovjek ne gubi finala! Za svaki slučaj, provjerili smo kod samog Sandra kojeg smo u nedjeljno prijepodne zatekli još u beogradskoj zrakoplovnoj luci.
– Pa… Zasad još nisam izgubio niti jedno finale – skromno će, ali uz smiješak trener pobjednik.

Školica vrhunskog vaterpola

Sukno i Pro Recco su u subotu navečer ispisali dodatne stranice povijesti. Nije to bila samo obrana naslova – prošle su godine svladali također Novi Beograd u finalu, tada petercima – već je to bio sad treći uzastopni naslov prvaka Europe. To je pak ostvarenje s kojim se dosad mogla pohvaliti samo Mladost koja je osvajala tri uzastopna naslova od 1968. do 1970. Ono međutim što dodatno intrigira je da su “rastavili” Novi Beograd, najskuplju momčad u Europi i koja je inače – da se ne lažemo puno – vaterpolski projekt Vučićevog režima u Srbiji kojem baš i ne ide najbolje. Ove sezone nisu osvojili ni Kup u svojoj zemlji, nisu se plasirali ni u finale regionalne Premier lige (ondje su bili Jadran i Jug AO), dok su sada drugi put poraženi u finalu. Drugi put u Beogradu, pred svojim navijačima i drugi put od istog kluba i istog trenera – Pro Recca i Sandra Sukna. Dok je prošle godine rulet peteraca odlučivao o prvaku, ove sezone sasvim druga priča.

Očekivali smo neizvjesno finale, iako bi dali prednost Suknovoj momčadi, ali ono što je Pro Recco izveo u prvih osam minuta utakmice bila je “školica” vrhunskog vaterpola. Vodstvo 4:1, onda do kraja održavanje te prednosti čineći preskupu momčad iz glavnog grada Srbije jednostavno nemoćnom, razoružanom.
– Stvarno je bilo i jednostavnije nego što smo mislili. Pred njihovom publikom i protiv sastava koji ima 4-5 vrhunskih pojedinaca, svjetske ekstra klase. Stvarno smo izdominirali, ali ja bi rekao da smo takvi bili cijeli turnir. Od prvog dana – veli Sukno.
Dovoljno je pogledati samo letimično njihove rezultate na Final Eightu. U četvrtfinalu jaki mađarski Ferencvaros 8:4, pa u polufinalu Vouliagmeni 12:8 i onda u finalu 14:11. U utakmicama ove squadre nije bilo trunke neizvjesnosti. Sukno je ubio dramatiku.
– Stvarno smo, to sada moram i ja priznati, bili najbolja momčad. Što nije lako u četiri dana biti daleko najbolji.

Vrhunska forma
Nije povlađivanje, ali tu moramo reći da je puno toga na treneru. Ima Pro Recco odlične igrače, ali valja ih sve uskladiti, tempirati formu na ovakav način da na kraju ubitačne sezone “glisiraju” po bazenu. Konačno, Novi Beograd je snimljen tako da je razoružan kolega na suprotnoj strani, Živko Gocić.
– Posljednjih mjesec i pol dana smo bili u vrhunskoj formi, te smo se nakon svake utakmice dizali. Sve pohvale ipak idu igračima – ponovo će Sukno u prvi plan staviti momčad, svlačionicu, umanjujući svoju ulogu.
Ovaj Pro Recco je sada momčad koja se svima koji vole i prate vaterpolo ipak daleko više sviđa. Naime, nije to više momčad koja je – kao primjerice 2012. godine – imala 26 igrača pod ugovorom!? Koja je okupila sve najbolje, najvrjednije, koja je imala proračun na razini ponajbolje momčadi košarkaške Eurolige. Sukno je – jasno, dogovorno s klupskom upravom – okupio 15-16 igrača koji jesu sjajni, neki su vrhunski, ali nije ovo ni najskuplja momčad, niti ima najplaćenije igrače na planetu.
– Mislim da je to najbitniji dio cijele naše priče. Najgore je po meni imati recimo u svojem sastavu pojedinca koji vam je 11. igrač, dok bi isti u nekoj drugoj momčadi bio najbolji. Taj se onda ne osjeća dobro, to nije dobro ni za koga. Teško se takvom igraču prilagoditi novoj ulozi, pa se često znalo dogoditi prije da ti neki izvrsni nisu ni igrali jer jednostavno mjesta je u momčadi za 13 igrača, nemate više prostora. Trener onda u takvim uvjetima gubi vrijeme dok to pokuša objasniti igraču, uz dvojbu hoće li i uspjeti pojasniti. Nepotrebno je imati 16-17 najboljih ili najskupljih igrača, jer onda grupa ne funkcionira dobro.

Smjena generacija

Kakav će Pro Recco biti sljedeće sezone? Znamo da vam odlazi naš Luka Lončar (u Olympiacos), ali zato dolazi još jači centar, Grk Kakaris iz Jug Adriatic osiguranja. Ostatak…
– Još ćemo malo smanjiti broj igrača. Napuštaju nas vratar Del Lungo, Figlioli i Lončar. Osim Kakarisa, dolazi nam Francesco Condemi iz Ortigie. Mladi, jako nadareni igrač. Mene je dopalo nakon 10 godina u kojima su te legende kluba poput Figliolija, pa i Ivovića i da ne nabrajam dalje ili otišle ili na zalazu, da sada radimo uvjetno rečeno novu momčad. Mi već mijenjamo, radimo smjenu generacija, opet me ponosnim čini što i dalje osvajamo trofeje, ali polako se prilagođavamo i za budućnost. Ide polako sve u svojem smjeru. Želja mi je “gurati”, promovirati više domaće, talijanske igrače, onda mlađe igrače. Dati jednu novu energiju za pogurati dodatno one iskusnije. Opet, bez onih 4-5 igrača vrhunske klase koji su među najiskusnijim na svijetu, sve je to nemoguće. Mislim da to može biti savršena kombinacija.

Tako zbori trener novog (starog) prvaka Europe. Sandro Sukno je bio igrački dragulj hrvatskog vaterpola, jedan od najboljih koje je svijet vidio. Sandro se međutim pretvara i u trenerski dijamant. A tek će krajem ovog mjeseca navršiti 33. Kakve će nam tek priče isporučiti u budućnosti…

—

Od jeseni napetija Liga prvaka

Kakav vam se čini novi sustav Lige prvaka kojim će se igrati od jeseni, sa – za početak – četiri skupine od po četiri momčadi pa do zaključno povratka na daleko bolji format završnog turnira, Final Four?
– Bit će daleko zanimljivije i napetije. Odmah će biti borba za prolazak dalje, od 1. kola. Jer mislim, sada u skupini od po osam momčadi, sve se razvodnilo. U šest mjeseci natjecanja, ti više nisi znao s kim si igrao u rujnu, s kim u svibnju. One jače momčadi su bile dosta rano gotovo pa sigurne da su “unutra”, na završnom turniru. Da ne govorim da će sljedeća sezona biti užasno teška, dugačka. Imat će dva čak prekida, u siječnju i veljači 2024. zbog EP, onda i novog SP. Mislim da je u takvim okolnostima zapravo izvučen maksimum s tim novim formatom Lige prvaka.

—

Jug je odigrao sjajno protiv svjetskog prvaka

Riječ-dvije o Jugu. Imali su veliki peh izostankom zbog ozljeda Fatovića i Kržića, ali zanima nas mišljenje Sandra Sukna.
– Jug je pokazao jednu jako lijepu predstavu protiv Barcelonete koja je bila apsolutni favorit i puno kvalitetnija momčad. Loren Fatović je silno nedostajao. To je momak koji igra sve četiri četvrtine, nemojmo to zaboraviti. To ima neku težinu, treba takvog igrača zamijeniti. Opet, Jug je odigrao borbeno, bez ikakvog straha i s dosta mladih momaka iz Dubrovnika što je uvijek bila baza, uporište Juga. Takvi su se borili protiv puno kvalitetnije Barcelonete koja ima 10 španjolskih reprezentativaca, svjetskih prvaka! Nemojmo mi živjeti u nekoj zabludi da je Barceloneta slaba ili da nemaju novca. To su dečki koji su 12 mjeseci skupa. u klubu i reprezentaciji. One kasnije utakmice ne bi volio ni komentirati jer ionako mislim da su nepotrebne.

—-

Navijač hrvatske reprezentacije

Cijelo ljeto bit će posvećeno natjecanjima reprezentacija, a svakako da će u žarištu pozornosti biti Svjetsko prvenstvo u Fukuoki. Kako gledate na našu reprezentaciju, igrače koje jako dobro poznajete jer ste s nekima još i igrali, pa kasnije radili u stožeru Barakuda?

– Prvo, moramo imati na umu da razgovaramo o prvacima Europe. Hrvatska je prvak kontinenta, s onog sjajno odigranog turnira u Splitu. Momčad sastavljena od izvanrednih igrača, ali koji su onda ukomponirani u još fantastičniju cjelinu. Odlično vođeni od izbornika Tucka. Takva momčad uvijek može puno, to su nebrojeno puta dokazali. Konkurencija je vrlo jaka, visoke kvalitete, ali upravo je i Hrvatska na toj razini. Znam koliko našu reprezentaciju i igrače cijene u Italiji i bilo gdje u svijetu, te zato s nestrpljenjem, ali opet i s mirom, čekam ljeto i turnir u Fukuoki. Hrvatska reprezentacija je bila i uvijek će biti i moja momčad. Danas sam u drukčijoj ulozi, ulozi navijača, ali to ne mijenja ništa na mojoj vjeri i predanosti u izbornika Tucka i njegove igrače. 

Foto: Pro Recco