PRENOSIMO IZ DOMAĆIH MEDIJA – Gdinj u SN
U našem serijalu „Prenosimo iz domaćih medija”, za ovu vam priliku donosimo tekst objavljen u „Sportskim novostima”, 25. kolovoza 2025. Novinar Dean Bauer zavirio je u dosad skrivenu ‘tajnu’ jednog zaselka na otoku Hvaru koji pak ima snažnu genetsku vezu s našim sportom. Do mjere u kojoj bi mogli pričati i o svjetskom raritetu.
—
Najvaterpolskije selo na svijetu
Gdinj. To je riječ koju vjerojatno mogu izgovoriti samo Hrvati. Dobro, našlo bi se vjerojatno još ponešto naroda s mogućnošću pravilnog izgovora. Recimo Poljaci. No, jako malo i Hrvata zna što je uopće Gdinj. Riječ je o jednom selu. Gdje se međutim nalazi, e to već znaju vjerojatno samo Hvarani, odnosno stanovnici tog otoka ili ljudi podrijetlom s, kako vele, “najsunčanijeg otoka u Hrvatskoj”.
Dakle, Gdinj je seoce u kojem zimi teško da živi više od 10-20 ljudi. Preko ljeta se brojka bitno penje, a prema popisu stanovništva iz 2021. ondje ih je registrirano 122.
– Je, ali to je zbog besplatne karte za trajekt. A da, istina.
Tako nam veli Tino Vegar, bivši proslavljeni vaterpolist, hrvatski reprezentativac i olimpijac. E sad, s ovim smo, dakle vaterpolom djelomice počeli razotkrivanje zašto uopće pišemo o Gdinju i po čemu je ovo selo poznato. Pardon, trebalo bi biti poznato. Cijela plejada vrhunskih hrvatskih vaterpolista, osvajača olimpijskih medalja, svjetskih i europskih naslova, klupskih i reprezentativnih, ima dosta čvrste poveznice, podrijetlo s Gdinjom. Konkretno – Deni Lušić, Tino Vegar, Vedran Jerković, Ante Visković, ali čak i jedan od najvećih naših ikada, iako u nešto malo daljem podrijetlu, Sandro Sukno. Opet, nisu to baš samo ni oni, jer po svojim očevim isto vrijedi i za Duju Lušića (Denijevog sina), pa Bornu i Dina Vegara (Tinove sinove), a onda u konačnici i Ivana Sukna (Sandrovog brata)…
‘Otkriće’ Vedrana Jerkovića
Sa cijelom ovom storijom nas je upoznao zapravo Vedran Jerković (49), svojedobno centar Mladosti i Medveščaka, ali i Barakuda s kojima je bio europski doprvak u Firenci 1999. S Mladosti ima 2 naslova prvaka Hrvatske, 1 Kup, ali i naslov prvaka Europe (1996.).
– Meni je baka iz Gdinja, a djed mi je iz susjednog sela, Zastražišća. Rođen sam u Zagrebu, ali sam i Hvaranin. Uostalom, kao takav, kao “lokalac” sam bio prije nekoliko godina križonoša ispred svojeg sela na poznatoj hvarskoj procesiji “Za križen” koja se svakog Velikog četvrtka odvija na otoku Hvaru i gdje svako selo ima svoj križ i križonošu. To je velika čast. Ja sam na nju čekao mislim 12 godina – zbori Vedran, ali se onda prebacujemo na vaterpolsku temu.
– Međutim, činjenica da ih jednog tako malenog sela dolaze, preko baka, djedova, prabaka toliki vaterpolisti. Pet seniorskih reprezentativaca čak, Deni, Tino, Sandro, Ante i ja.
Lušić i Vegar su prvi rođaci
Kada smo u petak, tragom provjere nazivali Gdinjane, jednom smo baš ondje i zatekli – Denija Lušića (63).
– Je, je. Evo me u Gdinju, baš izašao iz mora – zbori Deni Lušić, jedini Splićanin koji je dvostruki olimpijski pobjednik (zlato u Los Angelesu 084. i Seoul ‘88.). Uz to i svjetski prvak z Madrida ‘86., pa dvaput srebrni na EP u Sofiji ‘85. i Strasbourgu ‘87. Ujedno, četverostruku osvajač nekadašnjeg Kupa kupova (s POŠK-om ‘81. i ‘83., te s Pescarom ‘93. i ‘94.). Fantastičan igrač.
– Meni je otac iz Gdinja. Svako malo sam ovdje jer obožavam tu doći, sve češće sam u biti ovdje – nadovezao se Lušić.
Međutim, Deni Lušić i Tino Vegar su pak prvi rođaci, a što to znači prvi, pojašnjava Tino Vegar (58).
– Denijev otac i moja majka su brat i sestra – veli Tino Vegar. Čovjek koji je u reprezentaciji bio branič, a u klubu centar. Na Igrama u Atlanti ‘96. osvojio je srebro. Iz prijašnje države ima još srebro na EP ‘87., kao i zlato iste godine u Solunu na FINA kupu. Od klubova, najveći je trag zapravo ostavio u Mladosti s kojom je bio prvak Europe 1996. S matičnim POŠK-om ima kup kupova 1983., ali tu su i dva europska Superkupa (POŠK i Mladost), te 6 naslova prvaka Hrvatske (Mladost), 1 scudetto (Posillipo) i 4 Hrvatska kupa (Mladost 3 i POŠK 1).
– Jedan dio kuće, djedovine je i u mojem vlasništvu, ali iskreno nisam jako dugo bio ondje. Gdinj je nekad imao i do 1.000 stanovnika. Bila je tu pošta, banka, dućan… Sad ništa od toga nema, nema baš ni asfalta baš, ali ima struje. Vode nema, osim iz gustijerne.
Samo što ima vaterpolskih gena. Opet malo Deni Lušić.
Viskovići su Gdinjani
– Kako sam rekao, otac mi je iz Gdinja, ali moja baba je Visković.
E, tu sad dolazimo do još jednog vaterpolskog izdanka. Dakle, ljevak, Ante Visković (32). Igrao je u Mornaru, ali i u dubrovačkom Jugu, Mladosti (prvak Hrvatske 2021.), splitskom Jadranu, grčkom Apollon Smirnisu, pa u Romi. Ovog je ljeta prešao u Bresciu. Opet, nije ni to sve u nizanju vaterpolista povezanih sa selom Gdinj na otoku Hvaru.
– Andro Franičević, bivši vaterpolist, sad pomoćni trener Jadrana, njegova baka je isto prezime Visković. Po baki je iz Gdinja, dok mu je djed iz Sućuraja – veli nam Deni Lušić.
Podrijetlo majke Sandra Sukna
Konačno (valjda smo sve naveli), tu je i najveći – Sandro Sukno, aktualni trener Pro Recca. Istina, Sandro je donekle reklo bi se “rubno” povezan s Gdinjom. Kontaktirali smo i sa Sandrom (olimpijski pobjednik iz Londona 2012., prvak svijeta iz Budimpešte 2017., prvak Europe iz Zagreba 2010. i da ne nabrajamo dalje). Sandrov otac Goran je iz Konavala, majka je s Pelješca, ali s majčine strane rodbina jest, kako doznadosmo, iz Gdinja. Prezime Radovanović koje je baš u Gdinju vrlo često.
Jest Budimpešta grad vaterpola i s najgušćom koncentracijom vaterpolskih klubova i bazena na svijetu. Istina je i da Dubrovnik živi za vaterpolo, ali ipak… To su sve gradovi, Pešta je milijunski. No Gdinj na Hvaru ima (službeno) 122 stanovnika, a rodbinski je dao 3 olimpijska pobjednika, dva svjetska prvaka, europskog prvaka, pa onda još nekoliko reprezentativnih srebra i bronci, klupskih trofeja… To je najvaterpolskije selo na svijetu! Bez premca. Evo, sad znamo zajedno, gdje je i što je Gdinj!
