PRENOSIMO IZ DOMAĆIH MEDIJA
Jure Marelja u Sportskim novostima
Puno je vaterpola ovih dana po medijima, a tek smo ušli u ljeto za koje se nadamo i još brojnim napisima. Za ovu priliku, u našoj smo rubrici „Prenosimo iz domaćih medija”, odabrali intervju s Jurom Mareljom, trenerom prvaka Hrvatske, objavljenim u digitalnom izdanju Sportskih novosti, 2. lipnja 2024. S trenerom Mareljom je za SN razgovarao novinar Dean Bauer.
—-
‘Trpjeli su moje mušice, sad je jasno zašto smo trenirali na Svetog Duju’
Biti prvak Hrvatske u vaterpolu se malo drukčije izgovara. To znači naime biti prvak u zemlji svjetskih prvaka! Nije to oplemenjivanje ili dodatno veličanje već ostvarenog, nego faktografska činjenica. Je, u redu. Na papiru je i uoči sezone imao splitski sastav najjaču momčad, vjerojatno i najskuplju, s najviše reprezentativaca. Samo kada bi svatko i isključivo temeljem imena pobjeđivao, osvajao naslove, onda bi sport bio dosadan. Onda bi bilo dovoljno sastaviti mega-momčad uoči sezone, pa joj dodijeliti trofej bez utakmice. Ne ide to tako i dobro je da ne ide.
Jure Marelja (44), trener Jadrana ovog je tjedna predvodeći svoju momčad osvojio i drugu uzastopnu domaću krunu i to u minimalnih, 3 susreta. Protiv jakog i velikog suparnika kakav je Jug Adriatic osiguranja, pobjednika domaćeg kupa, ali i Eurokupa, te momčadi također podosta potentne, iskusne, kvalitetne.
Dva naslova – dvije priče
U utorak, nakon treće pobjede nad Gosparima, u Poljudu, ako nas ne vara sjećanje, slika je bila… Za razliku od prošle sezone, nije trener pobjednika ubačen u bazen, već je sam ne skočio, već baš zakoračio, polako i s izrazom lica na kojem se osjećalo divovsko olakšanje. U stilu – „Napokon je gotovo”.
– Prvo sam zapravo želio dati ruku jugašima, ali ipak sam bio gurnut – ispravlja nas Marelja.
– Andro (Franičević, pomoćni trener, op. a.) me gurnuo, makar jest. Kad sam izašao, e tada sam osjetio ono „ajme meni, evo gotovo je konačno”. Nisam si mogao zamisliti još jednu utakmicu. Premoren sam stvarno. Ne ja samo već vjerojatno i sve kolege. I Vjeko Kobešćak. Zbog sudjelovanja u reprezentaciji, dugačke, naporne sezone. Opet, nisam mogao bolji scenarij zapisati – zbori danas Marelja.
Dva su naslova, ali dvije različite priče, pa i uspjeha, naveli bi. Sezonu ranije Jadran i s njim trener Marelja, osvojili su svoj prvi seniorski nacionalni trofej, naslov prvaka. No, ova je sezona bila specifičnija. Od toga da se očekivala obrana jer je momčad i solidno ojačana, ali godina je bila kao nikad prije i nikad više nadamo se. Sezona u kojoj se natiskalo baš sve. Europsko i svjetsko prvenstvo, Liga prvaka, Premier liga, Superkup, Kup, jasno državno prvenstvo. Trenirali nisu jer bi „letjeli iz utakmice u utakmicu”. Dva i pol mjeseca Jure, ali i većine igrača nije bilo ni u klubu jer su bili na misiji Barakuda (Dubrovnik – Zagreb – Doha), pa i malo Rovinja i Dubaija između.
– To je i razlog što u jednom dijelu sezone, pogotovo onda kada je postalo razvidno da nam Final Four Lige prvaka „bježi”, a nakon što smo ostvarili plasman na 1. mjesto za naše doigravanje, odlučili na neki način malo „povući ručnu kočnicu”. Koncentrirali smo se tada samo na Prvenstvo Hrvatske. Ne znam koliko je to sada profesionalno, ali s obzirom na broj odigranih utakmica, posebno reprezentativaca, te imajući u vidu i razinu natjecanja i sve ostalo, mislim da je to bio najbolji izbor. Neki su rezultati zbog toga onda „patili”, u nekim smo situacijama ulazili u utakmicu kroz trening. Shvatio sam da su momci umorni. Dečkima se zapravo najviše zahvaljujem, ovo je njihova pobjeda. To što su pokazivali u bazenu, na treningu, kako su se ponašali izvan bazena… kapa dolje. Ne treba zanemariti i još nešto. Ova je skupina momčad sada prvi put uopće bila skupa, prva zajednička sezona.
Fokusirani baš na finale
Kada ste spomenuli je li bilo nešto profesionalno ili ne, u pogledu određenog doziranja u nekim utakmicama, osobno sam dojma da to jest bilo profesionalno i odgovorno od jednog trenera. Naime, treneru je cilj kao i sportašu pobjeda, ali trener mora voditi brigu i o zdravlju sportaša. U vaterpolu su oni najbolji, reprezentativci odigrali u 8 mjeseci 50 utakmica, ali tih 50 nisu bile „kamilice” već susreti EP, SP, pa Lige prvaka protiv jednog Pro Recca, Marseillea, Novog Beograda… Nije slučajno Mađarska došla u Zagreb na EP s B momčadi.
Svi u hrvatskom vaterpolu su zamijetili da je Jadran od ožujka negdje bio potpuno fokusiran samo na ovaj zadnji trofej. Je li ovo i bio onda najbolji Jadran, najbolja izvedba baš u finalu Prvenstva Hrvatske?
– Mislim da su ove tri iz našeg finala, plus utakmice na beogradskom turniru Premier lige kada smo još „gađali” finale tog natjecanja, naše najbolje ove sezone. Nismo mogli bolje tempirati od ovog. Zato zahvaljujem mojem stožeru, Andri Franičeviću, Rencu Posinkoviću, pa Marinu Kliškinjiću koji je s nama bio dok nije otišao u Kinu i kondicijskom treneru Jošku Kuharu koji su svi trpjeli i moje „mušice” kao i sportskom direktoru Dejanu Savičeviću koji je sve gledao iz svojeg kuta, jasno. Svi su imali razumijevanja za moje „ludosti”. Opet, najviše igrači zaslužuju zahvale jer su se naslušali i nagledali mojih sastanaka, snimki…
Kad ih već spominjete, koje su to Jurine „mušice” i „ludosti”?
– Prije godinu dana kada sam razgovarao s kolegama, uoči finala, a ja nikad dotad nisam vodio finalnu seriju. Onda su mi rekli – „E, ova ti je sad prva, ta ti je najvažnija”. „E, ova druga ti je super važna”. „Znaš što, treća je majka svih finala”. Onda četvrta je tek… Onda sam shvatio da ću pripremati utakmicu kao jednu. Nema serije i odbrojavanja. Jedna! Druga je utakmica isto bila jedna. Nema, ne razmišljam i nema mi u glavi one prethodne ili pak naknadne. Ne postoji sutra, ne postoji što ćemo radi u četvrtak, za tjedan dana, ne… Samo jedna utakmica, jedan suparnik, uvijek isti. Trudio sam se to prenijeti na momke kako ne bi oni pomislili možda „dobro, ovo možemo izgubiti pa ćemo zato ovu lakše, a onda ćemo sljedeću…”. Ne, nećemo tako ništa. Imamo jednu i moramo je pobijediti! To je bio moj pristup. E, u tome mislim da sam znao biti dosadan. Da ih držim stalno na okupu, da gledamo video-snimke stalno i treninzi nedjeljom. Znam da im je to teško padalo. I na Svetog Duju trening, znam da im je teško padalo. I opet sad, prošlu nedjelju, dva sata na bazenu. Znam da im je sve to teško padalo, ali ha, ha… nadam se da su sad shvatili zašto je to bilo važno.
Ugovor je istekao
Je li vam uoči sezone klub zadao cilj koji morate ostvariti?
– Ne. Predsjednik Mladen Drnasin je u prvom dijelu bio jako skroman kad je rekao „Idemo osvojiti jedan trofej više nego prošle sezone”, ali istina da nam je cilj bio Prvenstvo Hrvatske. Predsjednik mi je stvarno skinuo velik teret s leđa. U biti, ja i inače cijeli moj odnos s predsjednikom Drnasinom ne bi stavljao u klasičan kontekst veze, predsjednik kluba – trener. Naravno, zna se tko odlučuje o osnovnim klupskim smjernicama, tko vodi klub, ali naš je odnos od prvog dana bio i takav je dalje, prijateljski. Takva je atmosfera poticajna, ona ne sputava i ugodno je u njoj raditi. Opet, ja sam samom sebi znao stavljati teret na leđa, pa sam očekivao u nekim situacijama rezultatski više. Žao mi je recimo regionalne ili Premier lige. Dvaput smo igrali finale, a ostali smo bez trofeja. Više od svega mi je ipak žao Final Foura Lige prvaka kojem sam se više spontano nadao, iako je to u nekom trenutku postalo skoro pa neizvedivo. Zato jer smo imali puno ozljeda. Znam da je to normalno i da se događa i drugima, ali nama baš u lošem trenutku. Lom ruke Luke Bukića, mononukleoza Marina Čaglja, sad i ruptura Đure Radovića, pa rame Jerka Marinića Kragića. Opet, svu tu gorčinu je isprao ipak ovaj trofej.
Tobogan emocija
U kolikoj vam je mjeri odmoglo ili možda suprotno, baš pomoglo EP i SP usred sezone? Naime, bili ste dva i pol mjeseca izvan kluba, u stožeru reprezentacije, ali ipak ondje vam je pred očima bilo i vaših 8-9 igrača iz Jadrana.
– Teško je razlučiti koliko je pomoglo ili ne. Možda smo s jedne strane dosadili jedni drugima. Možda. Iako to nikad nije došlo do izražaja, nisam primijetio. Činjenica da smo bili toliko dugo u jednoj tenziji je zaista opterećujuće u nekom trenutku. Ono što je dobro, u jednom sam baš trenutku na bazenu pomislio, pa što bi bilo da nisam bio s njima cijelo vrijeme ondje i da ne znam što su doživjeli, pa da onda ja od njih u klubu, posve subjektivno očekujem nešto deseto. Da nisam doživio onaj tobogan, roller-coaster emocija, od pada u finalu protiv Španjolske u Zagrebu na EP, pa do strelovitog uspona u Dohi. Možda ne bi imao toliko odmjerenu ruku u nekim trenucima. Ovako sam shvatio da su oni stvarno prvo, preopterećeni. Vidio sam to iz prve ruke. Možda je to pomoglo. Ne samo za ovu sezonu, već iskustvo iz reprezentacije mi je dalo iskustvo više za ubuduće. U reprezentaciji si u interakciji s najboljim trenerima i najboljim igračima na svijetu, pripremaš utakmice što kod izbornika Tucka stvarno imam mogućnost to činiti i s njim puno toga prolazim. Osjećam da imam i njegovo puno povjerenje. To je veliko iskustvo, a tim više što onda imaš korektore u vidu jednog Rudića, Bukića, poslušaš njihovo viđenje – govori trener Marelja.
Djeca kakvu bi svaki roditelj poželio
Pretjerivali bi kada bi naveli kako su Jadran i njegovi uspjesi „zapalili” Split. To u Splitu može samo Hajduk i točka, iako i o vama se malo priča, ćakula u tom gradu. No, imaju li trofeji Jadrana, a ima ih sad i 2 prvenstva, 1 Kup, 1 Superkup, imaju li oni dodatnu ostavštinu veću od tih pokala? Konkretno, više djece u vaterpolu, gledatelja na tribini?
– Ima, ali to je paralelan učinak uspjeha i reprezentacije i Jadran. Ne mogu se oteti dojmu da su ljudi ove momke, u prvom redu Splićane poput Marinića Kragića, Butića, Čaglja, Anića i da ne nabrajam dalje, kao i one koji su došli „sa strane”, od Fatovića do Bukića, da su ljudi njih sve doživjeli kao skromne, jednostavne mladiće. Što oni i jesu. Izvan bazena ničim ne pokazuju da su svjetski prvaci, europski doprvaci, neki su osvajači olimpijskih medalja, drugi su kandidati za takvo što. Taj način ponašanja i kolektivni duh mislim da privlači ljude. Kao roditelj, kad razmišljaš kako bi volio da ti dijete bude, evo ovako ako može.
Jadran sljedeće sezone? Što je cilj, kakvog ga trener želi, hoćete li pokušati napraviti i više u Europi, Final Four…?
– Prvo meni ostaje sjesti s upravom i dogovoriti svoj status. Ugovor je istekao, mislim da postoji interes da ostanem tu, ali ostavimo to za dogovor. Postoji načelno nekoliko smjerova. Mislim da bi se nakon 2 godine uspjeha u hrvatskim okvirima, mogli malo okrenuti razvoju i mlađih igrača. To ne bi trebalo isključiti okosnicu, jezgru sadašnje momčadi jer bez njih nema ni razvoja mlađih. Mogli bi mislim napraviti
jedan miks mladosti i iskustva, no velim, nagađam jer sve to ostavljam za dogovor s klupskom upravom – veli strateg jadranaša.
Trener s uzastopna dva naslova prvaka Hrvatske. Ispravka, prva dva naslova prvaka jer bit će ih još. Jure Marelja je prvak države svjetskog prvaka.
