Prenosimo iz domaćih medija
Za nastavak rubrike “Prenosimo iz domaćih medija”, ovog vam puta izdvajamo intervju s Tonijem Popadićem objavljen u “Sportskim novostima”, u srijedu, 29. ožujka 2023. Povodom razgovoru bila je činjenica da je Toni Popadić proglašen najkorisnijim igračem (MVP) završnog turnira vaterpolske Premier lige koju su prošle nedjelje osvojili vaterpolisti Jug Adriatic osiguranje čija vrata čuva dakako, ovaj hrvatski reprezentativac. Intervju s Popadićem obavio je novinar “Sportskih novosti”, Dean Bauer
—
“Svi pričaju o mojim obrana, a zaboravlja se da smo pogodili sve peterce”
Kazneni udarac u vaterpolu ili peterac. Doista najbolja prilika u ovom sportu za postići pogodak. Osim u jednom slučaju i to više nije ni pretjerivanje, ali nije baš niti nešto što je znano samo nama u Hrvatskoj. Peterac postaje “kazna”, ali za izvođača. Onda kada je među vratnicama on – Toni Popadić. Kada jugaši ili reprezentacija izbore neku utakmicu do raspleta peteraca, ako je Toni u momčadi, trljaju se ruke. To dobivamo. On uistinu ulijeva strahovitu sigurnost, povećava samopouzdanje suigračima, ali čini i onu drugu stvar o kojemu se možda manje misli. Unosi strah i nemir, lagani nespokoj među suparnicima. Vraga neće biti tako kada idete po loptu i znate da vas ondje, pet metara dalje čeka on. Kondor!
Ne samo što je visok 205 cm, nego mu je raspon ruku 215 cm! A gol je u vaterpolu širok 3 metra. Pa… Nekako se i onaj peterac odjednom “smanjio”. Zna to savršeno dobro Roman Šepeljev. Tako se zove ruski vrlo dobri vaterpolist koji je u onom za srce štetnom raspucavanju peteraca Hrvatska – Rusija, za jedino još preostalo mjesto na tokijskim OI, početkom 2021. dvaput “pročitao” Romana. S tim je ona druga bila ključna, jer da nje nije bilo, ne bi bilo ni Barakuda bilo u Japanu. Iako, da se ne bi krivo shvatilo, nije Pop kako ga suigrači zovu, samo tu veličanstven. U finalnoj seriji za prvaka Hrvatske prošle godine, Jug Adriatic osiguranje – Jadran, igrale su se ukupno četiri utakmice u kojima je Pop imao – 14, 13, 14 i 15 obrana! To je čudesno. Prošlog vikenda u Beogradu, na Final Fouru Premier lige na kojem su jugaši “preslušali” prvo Novi Beograd, onda i Jadran, u oba je susreta opet presudio Popadić i peterci. Za ovaj se dio igre jako često znači reći, napisati “rulet peteraca”. Mala, donekle stilska figura, ali čini nam se ipak netočna. Naime, kada je nešto “rulet”, to znači da je određujući čimbenik – sreća. No, peterac, njegovo izvođenje kao i branjenje, mislimo da nije baš stvar sreće, sudbine. To se vježba. Ili smo u krivu?
Ima tu puno ključnih elemenata ako ćemo o petercu
– veli onaj koji o tome zna najviše i najbolje, Toni Popadić.
Instinkt, tajming…
Čovjek koji je doma odnio trofej za najkorisnijeg igrača završnog turnira Premier lige.
Jedan od elemenata je da je to ipak dio igre. Peterac se naravno također mora i vježbati. Rulet je sreća, ali rulet nije sastavni dio treninga. Peterac jest. Sreća je, kao i svakom drugom dijelu utakmice, jedan od faktora, ali mislim da nije presudan.
Možemo onda ovako. Što je ključ pri obrani peterca? Raspon ruku? Već smo naveli da on vama itekako ide “od ruke” ili “na ruku”.
Ha, opet više toga. Instinkt, donekle uigranost, tajming da u pravom trenutku iskočite, krenete na loptu. Naravno, raspon ruku pomaže, ali opet sve to ima svoje mane i prednosti. Pogotovo što smo danas svjedoci da se velik broj utakmica tako i rješava. Ne samo protekli Final Four, već mnoge utakmice.
U tom kontekstu Toni dolazi “na štih” slijedom odluke World Aquaticsa da od sada na OI, SP i svim utakmicama pod ovlastima ili u organizaciji Svjetske vaterpolske organizacije, remija više nema već se odmah izvode peterci. Kakav je uopće vaš stav po tom pitanju, da nema više remija?
Nisam nešto previše o tome razmišljao, osim što vidim da se stalno nešto pokušava, mijenja pa sad vidjet ćemo kako će to izgledati. Možda ova situacija ipak da priliku više i slabijoj momčadi za prolaz, za pobjedu. Možda ispadne i na dobro.
Vratimo se na beogradski turnir koji je Jug Adriatic osiguranje doista senzacionalno osvojio, dok ovaj epitet rabimo samo zbog toga što vas je realno malo tko spominjao kao mogućeg konačnog pobjednika. Vaš trener nije uopće dvojio, te je čak i nakon polufinala otvoreno priznao da nije očekivao finale. Kako je to izgledalo između vas, “unutra”, u svlačionici odnosno je li to i vas iznenadilo? S jedne strane, jasno je da sportaš uvijek ide pobijediti pa taman da boćate ili igrate briškulu ili nešto treće, no svejedno…
Nismo mi igrači išli s tim nekim stavom “idemo pobijediti Novi Beograd u Beogradu”. Kada tako pristupate bilo kojoj utakmici, gotov si u startu. Mi smo se, ajmo to tako reći, fokusirali na prvu četvrtinu. Na početak utakmice, da im ne dopustimo da se razigraju, razmašu, krenu probijati izvana i lagane golove jer onda je utakmica u početku već završena. Išli smo na to da u početku utakmice izvučemo maksimum. Kako je utakmica odmicala, oni se nisu uspjeli odvajati, mi pokazali pravi, muški karakter, stalno smo “grizli i grizli” i vraćali se u utakmicu, tako nas je onda nagradila i sreća i znanje. Je, priznajem da smo i sami sebe iznenadili i to smo baš i komentirali. Ovo je pravi Jug. Baš to! Ne da jedan igrač zabije 6-7 da bi mi pobijedili, nego smo dobili nekoliko mladića. Na to smo ponosni i sretni. Jako velik doprinos je mladih igrača, imaju velik ulog u ovom trofeju. Naravno, griješili su, ne kažem da nisu, kao i svi drugi, ali su dali sve od sebe. Oni sada igraju, oni više ne “popunjavaju” bazen. To nam je dalo dodatan vjetar u leđa i starijim igračima.
Bez euforije ušli u finale
Otkrio nam je Toni i što se zbivalo netom nakon Novog Beograda.
Nakon polufinala smo imali sastanak, odmah u svlačionici s temom kako se valja smiriti, ne gubiti sada tlo pod nogama, ništa nije gotovo, tek smo sada korak do velike stvari. Bilo bi šteta da nas neka euforija poljulja nakon svega. Momci su doista pokazali nevjerojatan karakter i u utakmici s Jadranom, finalu. Vodili smo cijeli susret, da bi pred kraj doslovno kako se veli izgubili kisik, Jadran je to iskoristio i poveo, mi se opet vratili i pobijedili. Ili, evo, kada smo počeli o petercima, ali samo i sfere obrana. Zaboravlja se da smo mi u obje utakmice, u oba izvođenja peteraca baš sve pogodili! To nije mala stvar, vjerujte. Ponosan sam zato od prvog do posljednjeg, u cijeloj momčadi.
Ove sezone su jugaši, dosad barem, imali i uspona i padova. Ima pobjeda, ali i čudnih poraza, recimo 18:12 kod kuće od Mladosti. Pa čak i taj Sabadell, iako se radi o kvalitetnom sastavu, ali ne možda toliko. Te oscilacije objašnjavamo baš i s većim udjelom mlađih igrača. No, u jednom ste pokazali konstantu. Osim slavlja u finalima, jako, jako dobro ste odigrali ove sezone sve tri protiv moćnog Novog Beograda. Koja je to formula? Gdje ste im ušli u glavu?
To je momčad sastavljena od vele-zvijezda. Kada ste protiv njih, onda znate da igrate protiv možda i najboljih na svijetu. Olimpijski, svjetski, europski prvaci. Imaju jednog Mandića, onda Vlachopoulosa, Granadosa, Jakšića… Nema slabe točke, slabog igrača. Užitak je čak i igrati protiv takvih majstora. Opet, to je i od ranije, kroz povijest poznato da nije lako stvoriti savršenu momčad od toliko kvalitetnih igrača. Pa, te je probleme imao i Pro Recco ranijih godina, sjetite se. Jesmo li im mi ušli u glavu, ne znam. Iskreno, mislim da su oni veći problem sami sebima. Na to mi ne možemo utjecati, ali imamo neku posebnu motivaciju na njih. Dosad nam je to uspijevalo
Odlično ste počeli jubilarnu godinu Juga, ljeto u kojem slavite kao klub prvo stoljeće. S tri trofeja, sezona je već za pet. Ili…
Rijetko tko je u početku očekivao, mislio da to može ovako sada izgledati, da imamo sva tri trofeja iz tri natjecanja koja su već završena. Zato jer smo mi jako, jako mlada momčad i s dosta izmjena u odnosu na prošlu sezonu. Imamo dosta novih i manje iskusnih igrača, ali nekako jesmo “kliknuli” od početka. Ima tu naravno i loših rezultata i poraza, ali pokazali smo zato u svim onim bitnim utakmicama koliko i što možemo.. Zato puni optimizma krećemo naprijed, ali moramo ostati čvrsti na zemlji…
Čak i vi, u vaterpolu? Vi to ne možete.
He-he, je, ali i znate na što mislim. Naime, svi znamo da onaj najvažniji trofej nije još osvojen, naslov prvaka Hrvatske.
Za nagradu – večera
Kako vas je klub nagradio za osvajanje Premier lige? Je li pala neka premija? Znali smo da je ovo malo suvišno pitanje. Nije ovo nogomet.
Dobili smo večeru, ha-ha.
Dobro, pa zar bi vas ostavili gladne da ste izgubili?
Nećemo se puno nagrađivati, idemo dalje. Sve je to super, velik je uspjeh da smo nakon duže vremena osvojili i tu regionalnu ligu, ali sezona nije gotova. Već nas u subotu očekuje polufinale Prvenstva Hrvatske i Mladost
– podsjeća Toni.
O da, njima isto imate štošta za vratiti. Malo boli onih 12:18 usred Gruža prije koliko, dva-tri tjedna okvirno. Nego, što ćemo s Ligom prvaka? Imate još 4 kola do kraja, 6 bodova ispred Spandaua koji nije loš uopće, ali imate i tri vrlo teške utakmice – Ferencvaros, Novi Beograd, Brescia.
To stoji, ali nije baš ni drugima lagan raspored. Sabadell i OSC su se dignuli, Spandau je izgubi njemački Kup. Svašta još može biti, ali ipak imamo mi i dosta utakmica doma… Ma, borit ćemo se.
U to uopće nitko ne sumnja kada je Jug Adriatic osiguranje u pitanju.
Još ako neku utakmicu doguraju do peteraca, suparnicima… Adio mare.
