PRENOSIMO IZ DOMAĆIH MEDIJA
Za našu rubriku „Prenosimo iz domaćih medija”, a u kojoj povremeno objavljujemo zanimljivije priče koje prate aktivnosti u hrvatskom vaterpolu, od reprezentacije, preko klubova do igrača, za ovu priliku donosimo zapis iz Sportskih novosti, novinara Deana Bauera objavljen u pisanom i elektronskom izdanju ovog dnevnika, u srijedu, 13. svibnja 2026. Šestorica naših olimpijskih pobjednika iz Londona 2012. oformljuju ljetni kamp za rad s djecom.
—-
Šestorica zlatnih olimpijaca za djecu
Vrhunsko postignuće u sportu je postati, biti olimpijac. Još više od tog postignuća je osvojiti i medalju, a izvanserijsko je ostvarenje osvojiti zlato. Postati olimpijski pobjednik. Takav uspjeh zaslužuje poštovanje, nedvojbeno slavu, međutim ono istodobno nosi i određeno breme. Teret odgovornosti. Oni koji su jednom postali olimpijski pobjednik/pobjednica, cijelog života i nakon što objese olimpijsko zlato oko vrata, svojim ponašanjem, potezima, radom moraju dokazivati, potvrđivati vrijednost i zasluženost olimpijske lovorike.
Posljednji nam primjer dolazi iz Dubrovnika. Šestorica Gospara, briljantnih vaterpolista koji su se u Londonu 2012. uspeli na Olimp – Nikša Dobud, Paulo Obradović, Sandro Sukno, Miho Bošković, Andro Bušlje i Maro Joković. Šestorica vrsnih vaterpolista odlučili su ujedini svoje neupitno znanje, umijeće, nemaleno iskustvo, u konačnici i ime, za vaterpolsko školovanje… djece.
„Tezoro Camp” u Dubrovniku, svojevrsna vaterpolska mini-akademija, njihova je ideja. Tezoro je dubrovački termin izveden iz talijanske riječi „tesoro” ili riznica, blago.
– Svih nas 6 iz Londona smo zajednički nositelji projekta – u startu će Nikša Dobud, jedan od najvećih centara u hrvatskoj vaterpolskoj povijesti.
– U partnerskom smo odnosu s Jugom, imamo i podršku Hrvatskog vaterpolskog saveza, kao i Grada Dubrovnika. Ono što želimo je raditi s djecom, promovirati vaterpolo, prenoseći svoje znanje i iskustvo. Imamo mi neki i dugoročniji plan s akademijom, ali za sada je ovo naš početak s kampom, za start od tjedan dana predstojećeg ljeta.
Cijela je priča, onako kako su je zamislili, višeslojna, samim time zanimljivija, primamljivija.
– Mi tu planiramo uračunati i zabavni i kulturni i sportski segment. U Dubrovniku imamo potencijal za sve. Bit će tu i izleta, upoznavanja s gradom, predavanja. Vidjet ćemo kamo će nas to odvesti – veli Nikša.
Za ovu je godinu planiran „Tezoro kampa” od 12. do 18. srpnja. Inače je zamišljeno, za budućnost dakle, da su termini od okvirno od 10. lipnja ili konca školske godine do početka srpnja.
– Mi već sada imamo veliko zanimanje za naš kamp kako od naše, tako i od djece u SAD.
Kome se i gdje zainteresirani klinci, njihovi roditelji mogu obratiti i kada?
– Napravili smo mrežnu stranicu (www.tezorowp.com) i ondje su sve informacije. Od termina do vrste rezervacije. Radimo smještaj s jednom hotelskom kućom, ako tko želi, a ako ne može dolaziti i samo na trening. Imamo i Instagram stranicu, pa uskoro TikTok itd. – zbori Nikša Dobud.
Koncept rada Tezoro kampa bi bio prijepodnevni individualni dvosatni trening u bazenu u Gružu, plus dubrovačke plaže poput Porporele, Danča… Tu je dakako i Cavtat, možda kasnije i Korčula.
– Tu bi djeca dobila uvid kako se u nas igra vaterpolo, kako smo mi u biti, naš šestorica počeli. Poslijepodne bi imali utakmice na plažama.
Koliko bi djece ulazilo u obzir?
– Možemo raditi u istom trenutku u bazenu i s 80 do 100 djece, daj Bože da to bude tako. Nas je šest, plus Marko Bijač za rad s vratarima – veli Dobud.
Kako ne bi bilo zabune, na OI u Londonu 2012. je bilo 7 Dubrovčana koji su osvojili zlato. Tu je i Frano Vićan.
– Nismo mi njega zaboravili. Razgovarali smo s Franom koji nas podupire, ali on je u Zagrebu i ima svoje obveze, pa nije sad izravno uključen.
Sama ideja o kampu je plod zajedničkog promišljanja ove skupine šestorice suigrača, prijatelja.
– Mislim da je dobra priča, jedinstvena je, ima podršku sviju, a uvijek nam je lakše kad smo svi skupa, zajedno – napominje Paulo Obradović i nastavlja.
– Vjerujem da jest odnosno ima potencijal biti jedinstvena već i po tomu što se odvija u Dubrovniku. To je grad vaterpola koji je sam po sebi mamac u svjetskim razmjerima. Dubrovnik ima svoju kulturološku, pa i onda i turističku posebnost.
Gotovo pa iste riječi ponovio nam je i Sandro Sukno, trener vrhunske momčadi kakva je Pro Recco.
– Nas šestorica smo dosta toga napravili zajedno kroz karijeru, a sada bi prenijela neka naša iskustva na mlađe, da zavole naš sport, ostanu na bazenu. Sigurno da možemo nešto dodatno prenijeti na nove generacije. Mislim da to može biti jedna pozitivna priča koja će s vremenom samo rasti.
