Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Rođendani, Vijesti / 26. lipnja 2020.

Postojanost na 2 metra

SRETAN ROĐENDAN – Luka Lončar

 

Postojanost na 2 metra

 

 

Hrvatska nikada nije oskudijevala s centrima, vrhunskim, globalno klasnim. Iako, nakon silaska s reprezentativne scene divova na 2 metra poput Mile Smodlaka, a 2012. i Igora Hinića, bilo je razumljivo biti u manjoj nedoumici. Hoćemo li opet imati takve? Odgovor je stigao u hipu i u njegovom liku. Liku Luke Lončara.

Rođeni Zagrepčanin (26. lipnja 1987.) istini za volju nije baš bio nepoznanica ni prije nego li je 2013. čvrsto ugrabio, ‘zacementirati’ svoj položaj sidraša u Barakudama. Jedino što na začetku karijere nije bio niti centar, niti su mu baš proricali takvu blistavu karijeru ili ju barem nisu vidjeli, prepoznali.

Luka Lončar je počeo kao branič. Igrao je za Mladost, pa malo i posudbe u Medveščak, Solaris… Kao da uz Savu nisu ozbiljno računali na njega iako je s tim klubom osvojio dva trofeja. Luka je bio vrlo, vrlo dobar bek, pouzdan, ali ne i branič za reprezentaciju u to doba. Odlazak u Italiju, u momčad Brescie na određeni mu je način promijenio karijeru. Upravo je ondje postao centar, Talijani su u njemu vidjeli ‘materijal’ za nešto veliko što je Luka vrlo brzo i dokazao.

Od dolaska Tucka za kormilo hrvatske reprezentacije, Lončar je među Barakudama, centar naše najbolje momčadi. Centarski tandem se znao ponekad i mijenjati odnosno na 2 metra su igrali i Dobud i Paškvalin i Krapić, sada je tu Vrlić, ali jedan je cijelo vrijeme konstanta – Luka Lončar. U sedam godina među Barakudama ima 12 medalja od kojih jedno olimpijsko srebro, te čak četiri medalje sa svjetskih prvenstava. Osobito dakako sjaji budimpeštansko zlato iz 2017. Prije pet godina je promijenio klupsku sredinu, te iz Mladosti preselio na hrvatski jug, u dubrovački Jug. Bio je to jedan od najvećih transfera ljeta 2015. Igrač na kojem je inzistirao trener Kobešćak jer je znao što želi, što mu nedostaje i što s Lončarom dobiva. Već sljedeće godine će Lončar uostalom i dati značajan obol u osvajanju Lige prvaka. Te je godine briljirao u mnogim utakmicama, ali četvrtfinale protiv Egera vjerojatno i sam najviše pamti. Čak 4 pogotka od ukupno 8 Juga, njegovo su djelo. Igrač utakmice, presudan za ulazak u polufinale. Sezonu kasnije, 2016./17. proglašen je najboljim igračem Jadranske ili današnje Regionalne lige, da bi godine 2018. zajedno s Androm Bušljom podijelio nagradu Večernjeg lista za Vaterpolista godine u Hrvatskoj.

Danas je navršio 33 ljeta, što su za vaterpolske centre upravo idealne godine. Sada je na vrhuncu.

Luka, sretan ti rođendan!

 

 

IGRAČKI TROFEJI

 

Reprezentacija:

 

– zlato na Svjetskom prvenstvu (Budimpešta, 2017.)

– zlato na Europa kupu (Rijeka, 2018.)

– zlato na Mediteranskim igrama (Mersin, 2013.)

– srebro na Olimpijskim igrama (Rio de Janeiro, 2016.)

– srebro na Svjetskom prvenstvu (Kazanj, 2015.)

– srebro na Europa kupu (Zagreb, 2019.)

– srebro u Svjetskoj ligi (Bergamo, 2015.)

– srebro u Svjetskoj ligi (Beograd, 2019.)

– bronca na Svjetskom prvenstvu (Barcelona, 2013.)

– bronca na Svjetskom prvenstvu (Gwangju, 2019.)

– bronca na Europskom prvenstvu (Barcelona, 2018.)

– bronca u Svjetskoj ligi (Ruza, 2017.)

 

Klub:

 

– Liga prvaka: 2016. (Jug)

– Europski Superkup: 2016. (Jug)

– Prvenstvo Hrvatske: 2008. (Mladost), 2016., 2017., 2018. i 2019. (Jug)

– Hrvatski kup: 2011. (Mladost): 2016., 2017. i 2018. (Jug)

– Regionalna liga: 2016., 2017. i 2018. (Jug)

– Talijanski kup: 2012. (Brescia)