Poker Barakuda o nadolazećem turniru
U Tokiju je upaljen plamen. Igre 23. Olimpijade i službeno su otvorene, počele. Skup najboljih sportaša i sportašica svijeta, planetarna sportska krema na jednom je mjestu i ondje će sljedećih malo više od dva tjedna, do 8. kolovoza, upravo sportašice i sportaši ‘izabrati’ najbolje, najspremnije i najspretnije među sobom.
Mi se dakako nadamo da će među njima biti što je više moguće hrvatskih sportašica i sportaša, a dakako među njima i naše – Barakude. Koji dan, sada već i koji sat prije početka vaterpolskog turnira, prikupili smo razmišljanja nekolicine naših igrača. O turniru, kvaliteti vaterpola, našoj snazi, željama, ciljevima… Neke ste već imali priliku pročitati samo ovog tjedna (Xavi Garcia, Josip Vrlić, izbornik Ivica Tucak), ostali slijede u nadolazeće doba. Za ovu priliku, donosimo vam odabir četvorice asova, poker Barakudinih olimpijaca.
Maro Joković:
– Na prvi pogled naša je skupina teža od one susjedne. Dobro će nam doći dvije uvodne utakmice s Kazahstanom i Australijom kako bi se prilagodili, osjetili bazen, okruženje. Ta prva utakmica s Kazahstanom nam može pomoći za jednostavniji ulazak u Igre, da ne krenemo s grčom, iako, svi smo svjesni da nema tu lagane utakmice. U drugoj skupini, dakle A, mislim da su Talijani i Mađari najnezgodniji suparnici. Čak bih rekao da su to posebno Mađari. Njih bi vrijedilo izbjeći. U redu, igrali smo tijekom priprema s jednima i drugima, pobjeđivali smo ih, od Mađara i gubili, ali kad bih mogao birati, bilo bi bolje da ne idemo odmah na njih.
Marko Macan:
– Da nas ne ureknem, ali stvarno mislim da smo odlični. Vidjet ćemo uskoro koliko smo dobri. Pripremljeni smo i mentalno za uvjete na ovim Igrama, u smislu ipak solidnih ograničenja u kretanju. Trener i svi u stožeru su nas na to pripremili, a uostalom, tu su svi u istoj situaciji.
Loren Fatović:
– Ja u Tokiju očekujem naše najbolje igre, najbolje utakmice u zadnjih nekoliko godina. Mene osobno bi zadovoljilo samo zlato! Možda jesmo kao momčad malo stariji, iako takvih slučajeva ima i u drugim reprezentacijama, ali ovi naši stariji igrači, od Bušlje, Xavija, Garcije i da sad ne nabrajam sve dalje, možda imaju više od 30, ali igraju kao da im je malo više od 20. Ma, sport ne poznaje stare i mlade. Samo jesi li dobar ili ne.
Luka Bukić:
– Što se tiče snage turnira rekao bi da je u odnosu na Rio turnir puno izjednačeniji, s većim brojem kandidata za medalju. U Riju su recimo možda Srbi baš ulazili kao izraziti favoriti, bili su prvaci svijeta i Europe tada. Mi odmah do njih i konačno, to je bilo i finale tadašnjih Igara. Sada je drukčije, teško je prognozirati. Uz nas i Srbiju, sada su se značajno dignuli i Mađari i Talijani, pa Španjolci, Grci, Crnogorci… Australija zna i može odigrati jako dobro. Moglo bi biti neizvjesnih utakmica i dosta iznenađenja. Vidjet ćemo možda nakon prva dva dana odnosno kola ćemo znati više, kako tko stoji. Iako, tko veli da to mora nešto značiti. Vidjeli smo u Riju baš gdje je Srbija u zadnjem kolu tek izborila četvrtfinale, a onda osvojila zlato.
