Paulo Obradović: Naša igra ne smije ovisiti o pojedincu
Najbolji hrvatski vaterpolisti ulaze u drugi mjesec priprema za Olimpijske igre u Tokiju. Prvo, inicijalno okupljanje je bilo 1. lipnja u večernjim satima, dan kasnije je izbornik Ivica Tucak medijima otkrio širi popis igrača koji će kandidirati za Igre u Japanu. Taj sam početak rada u Zagrebu protekao je još nekompletno jer su se 10. lipnja Barakudama pridružili igrači koji su nastupali na završnom turniru Lige prvaka.
Na tom širem popisu, a i među igračima koji su se nešto kasnije (zbog klupskih obveza) priključili A vrsti, je i svojevrsni veteran, 35-godišnji Paulo Obradović. Čovjek koji ima olimpijsko zlato (London 2012.), kao i europsko (Zagreb 2010.). Nakon petogodišnjeg je izbivanja ponovo pozvan pod hrvatski stijeg, ne bez razloga. Njegova višefunkcionalnost, mogućnost igranja ili ‘pokrivanja’ više mjesta u momčadi, čini ga već duže vremena prototipom igrača modernog vaterpola. Nije ‘specijalac’ za jednu poziciju, već ovaj izvorno vanjski igrač može itekako dobro odigrati i uloge braniča, centra…
Sada, nakon za njega prvih tri tjedna rada u momčadi s kojom je do prije pet godina vladao europskim i svjetskim bazenima, zanimaju nas prvi dojmovi. Što se i koliko promijenilo (ako se izmijenilo)?
– Sada je iza nas možda i najteži dio priprema, budući da se radi o velikom fizičkom naporu. To je sada za nama i ulazimo u onaj najbitniji dio, na neki način. Dakle, igračko-taktički, uigravanje. A što se tiče pitanja, nemam uopće neki osjećaj da se tu nešto puno promijenilo – u početku će Paulo Obradović ili za suigrače Medo.
– Ima tu još uvijek 5-6 starijih igrača s kojima sam i prije igrao u reprezentaciji, a i ove mlađe ne mogu reći da su mi nepoznanica kada se znamo kroz klub i klupska natjecanja. Možda se jesu neke stvari malo u igri promijenile. S vremenom je to i logično.
Priznajem, nije mi bilo lako
U Tokiju će valjati biti maksimalno tjelesno spreman, s vrhunskom izdržljivošću, te brzinom. Već se odavno u suvremenom sportu, pa tako i u vaterpolu, sve vrti oko dvije varijable – snaga i brzina. Kakvi smo mi u tom pogledu?
– Svi znamo da moramo u Tokio doći fizički što je moguće najspremniji. To je jako bitna stvar. Mi radimo na tomu, imamo i dubinu. Imamo i jako brze igrače, ali isto tako i ‘teretnih konja’ kako se veli, ali koji rade ono što se od njih zahtijeva. Posloženi smo na svim mjestima. Što se igre tiče, nedavna promjena pravila vaterpola je išla u smjeru da se igra što brže, da ima više golova. Mi smo pak naučeni ne primati puno golova, to je uvijek bila odlika naše obrane, igre. Osobno nisam neki ljubitelj toga, ali radimo na tomu, radimo i na brzini. Sad baš počinjemo raditi to nešto što je možda meni malo i novo jer nisam bio tu zadnjih godina što se reprezentacije tiče.
Djelomice smo i počeli s temom brzine zbog pitanja za Obradovića osobno. Jedno znamo i za Paula je konstanta. To je igrač koji je uvijek pucao od snage, čovjek koji može ‘nositi’ na leđima suparnika, a jednom rukom pucati ili ako je u obrani, blokirati. No, ipak godine svoje čine, niste ‘poletarac’, 35 navršenih ljeta je za vama…
– Je, je, to stoji i ja ne skrivam. Meni je ovo izuzetno teško, upravo zato jer sam ispao iz tog režima plus osobne godine. To je činjenica. Prijašnjih bi godina u ovo se doba odmarao, kupao u moru. Moram priznati, sada mi nije lako, ali prihvatio sam se toga. Imam veliko povjerenje u trenera, siguran sam da mogu. Ovaj teži dio sam ipak već odradio. Međutim, naša igra ne može i ne smije biti prepuštena da ovisi o jednom igraču. Moramo stvoriti koheziju, momčad koja će onda svaku utakmicu ‘izbaciti’ nekog pojedinca. Jedino tako možemo doći do medalje u Tokiju, a to je ono što mi tražimo. Ne smijemo nikako razmišljati individualno, već baš svi gledati u istom smjeru – izjavio je Obradović.
Ozbiljnije izvedbe u Budimpešti i Cagliariju
U petak, 2. srpnja krećete za Budimpeštu, iste večeri igrate prvu utakmicu na vrlo jakom turniru (Mađarska, Španjolska, Rusija i Hrvatska). Izbornik je spomenuo kako na tom turniru već očekuje konkretne obrise naše igre za Tokio.
– Sigurno, i mislim da će tako i biti. Ovo su dosad bile pripreme i vrlo teške. Ako mislite na šibenske utakmice i poraze od Mađarske, mi smo tada baš ondje bili u teškoj situaciji jer smo radili kompleksne i teške treninge, a navečer igrali. Jasno, ne treba to biti nikakvo opravdanje jer uvijek želiš pobijediti, ali u te dvije utakmice s Mađarskom je vidljiva bila doza umora koja je onda rezultirala velikim brojem primljenih golova. Znam da će sada Tucak u Budimpešti i kasnije na turniru u Cagliariju tražiti puno ozbiljnije izvedbe i da pokažemo pravo lice – prvog će dana novih zagrebačkih priprema, povratnik među Barakude, iskusni i pouzdani Paulo Obradović.
