Osvrt na prvu finalnu utakmicu PH
Prva od minimalno tri, a maksimalno pet finalnih utakmica za prvaka jubilarnog 30. Prvenstva Hrvatske je za nama. Finalna serija jedne doista atipične sezone vaterpolskih nadmetanja u nas, kao u konačnici i u ostalim sportovima. Dok su prošle sezone mogli ipak, barem do ožujka, odnosno nešto veći dio natjecanja i navijači pribivati susretima na tribinama, ova je sezona u cijelosti ‘osuđena’ na puste sjedalica na našim bazenima. Rekosmo, takvo je stanje posvuda u Europi i u svakom sportu, ali ostaje činjenica da je i zbog toga ova vaterpolska sezona posebna, te se uistinu nadamo i jedinstvena. Drugim riječima, ne ponovilo se.
No, osim tog podatka, ovo je i sezona s obiljem utakmica, zgusnutim kalendarom, podosta odgoda susreta, a sve se to moralo na ovaj ili onaj način prenijeti i na igru. U cijeloj sezoni. Niti jedna momčad, a isto vrijedi i za finaliste Prvenstva Hrvatske, nije cijelu sportsku godinu odigrala u istom ritmu, na postojanoj razini koju bi onda samo posljedično, prema koncu godine podizala. Oscilacije su bile konstanta sezone 2020./21. To su podaci koje valja imati također na umu kada se govori o kvaliteti prikazanog u svakom susretu.
Jugaši pronašli formulu
Prvo ovosezonsko finale zasluženo je pripalo Jugu Adriatic osiguranju. Finale koje je teško usporediti s primjerice prvom prošlosezonskom utakmicom finalne serije koja je obilovala silnim uzbuđenjima i neizvjesnosti do posljednjih sekundi, pa je završila s 13:13, a onda petercima do 18:16 za Dubrovčane. Iako, što se možda netko niti ne sjeća, i prva je utakmica imala početak koji nije slutio na dramu. Tada su naime jugaši bili vodili čak 7:2 do sredine druge četvrtine. Vratimo se ipak u ovu sezonu i prošlu subotu.
Jug Adriatic osiguranje je pronašao formulu (barem u ovoj utakmici) za Mladost. Zaustavljena su krila Žabaca s kojih su dosad Zagrepčani i najviše prijetili, a uz to su u kombinaciji agresivne i pokretljive obrane, ali i ne baš pohvalne realizacija napada Zagrepčana s igračem više (6-16), jugaši uspjeli i u sljedećem bitnom naumu. Zaustavili su mladostaše na jednoznamenkastom broju postignutih golova. To je za Gospare bilo već pola puta do konačne pobjede.
S druge strane, u Mladosti nije bilo odveć raspoloženih pojedinaca (s iznimkom J. Vrlića i Marcelića). Ostali ključni igrači i nositelji igre Mladosti bili su ‘nevidljivi’, te je u takvim okolnostima njihov poraz odnosno pobjeda jugaša (12:9) jedina logična posljedica. Valja naglasiti jako dobru igru iskusnog ‘lisca’ Paula Obradovića koji je s tri pogotka s vanjske linije, na onaj način kako to cijelu karijeru čini, pa onda još s jednom asistencijom, umnogome determinirao tijek zbivanja u bazenu, pa i konačan rezultat. Od hrvatskih reprezentativaca pohvale svakako zaslužuju oba centra. Luka Lončar (gol, dodavanje za 1 gol i 5 izbačaja) i Josip Vrlić (šut 3-4, te čak 9 izbačaja). Palac gore za vratara Ivana Marcelića (13 obrana), ali i Jugovog ‘snajpera’ Lorena Fatovića. Točno je da je tek pred kraj susreta dao 2 gola i da mu je šut bio 2-7, ali… Fatoviću bilježimo i po jednu ukradenu loptu, asistenciju i izbačaj. I još nešto, on je jugaš s daleko najviše minuta provedenih u vodi (ne računajući jasno vratara Popadića).
Sve u svemu, finale nas možda nije kvalitetom bacilo u trans, ali je bilo dobro. Ujedno, vjerujemo da daje naznaku, temelj za još uzbudljiviji nastavak. Stoga jer su jugaši poveli, u Zagreb sada oni dolaze po ‘break’, dok bi mladostaši mogli ‘zagristi’ puno snažnije i pokazati da je za njih prošla subota u Gružu bila samo… ‘jedan loš dan na poslu’. Tko ih samo takve nije imao.
Unaprijed se radujemo srijedi, 12. svibnja i novom finalnom srazu najboljih u državi. Ovog puta na bazenu uz Savu, od 17.55 i dakako uz kamere HTV-a.
