Osvrt na prvu finalnu utakmicu PH
U ljudskoj je naravi nestrpljivo iščekivati vikend. Da nam što prije dođe subota, pa nerijetko i petak poslijepodne jer i tada već počinje dvodnevni ‘raspust’, odmor od posla, uživanje s obitelji, prijateljima, druženje i zabava.
Doista, ne možemo negirati da nam vaterpolski vikend nije bio lijep, ali nakon onakve subote kakvu smo doživjeli u Gružu, mi u hrvatskom vaterpolu nikako dočekati… srijedu! Termin nove, druge finalne utakmice za naslov prvaka Hrvatske. Ovakvo što temeljimo na još vrlo svježim, a ugodnim sjećanjima na prvo finale.
Subotnja utakmica Juga Adriatic osiguranja i Mladosti ponudila je svu čaroliju vaterpola i onoga zašto smo našem sportu toliko privrženi. Utakmica prije svega lijepa za oko, zanimljiva, puna ritma. Neizvjesnost? Nje je bilo za kamion. Uostalom, kada se pobjednik neke utakmice mora dobiti izvođenjem peteraca, to je i više nego dostatna potvrda. S time da tu valja navesti kako je utakmica bila višestruko teška za oba sastava. Posebno sa psihološkog gledišta. Domaćin, Jug Adriatic osiguranje je trpjelo pritisak još od srijede i izgubljenog finala Regionalne lige od istog suparnika, u istom bazenu. Činjenica da im je izmaknuo i drugi od tri moguća domaća trofeja u sezoni, htjeli ne htjeli, mora stvarati nervozu. Nad Dubrovčanima se nadvio imperativ pobjede, ono u sportu ponekad prokleto “morati pobijediti”. Nije jednostavno s takvim bremenom pripremati, igrati utakmicu. Koliki je pritisak postojao, dao je za naslutiti i trener Kobešćak kada je nakon utakmice priznao
Da nismo pobijedili, ovo bi za nas bila izuzetno teška situacija
Vjekoslav Kobešćak, trener Jug AO
Uspjeli su se tomu othrvati, pobijediti i time pokazati veličinu momčadi. S druge strane, bilo bi pogrešno misliti da pritiska nije bilo i na drugoj strani. Možda nešto drukčiji, ali ne bitno manji. U vaterpolu naime, igrati finale u samo 4 dana u Dubrovniku, protiv Juga… to nije ‘normalan radni tjedan’. Posebno što je i Žapcima morao podsvjesno ‘zvoniti’ podatakda nikada nitko u tako malo dana, u finalima u Gružu, nije uspio dobiti Juga dvaput. No, i Zagrepčani su se uspjeli othrvati tom pritisku jer da nisu, sigurno se ne bi znali i mogli vratiti nakon vodstva domaćina čak 7:2 do egala u zadnjim sekundama.
Što se same igre tiče, obojica su trenera morali nešto malo mijenjati u svojoj igri. Vjekoslav Kobešćak nije kontra Mladosti počeo s plitkom zonskom obranom, već je štoviše, visoko napao vanjsku liniju Mladosti. Time ju je učinio manje opasnom od izravnog šuta, a ujedno i udaljio od centara koji su ostali izoliraniji. S druge strane, strateg Zagrepčana Zoran Bajić, sigurno nije želio, ali je bio primoran mijenjati koncepciju. S brzim ‘izlijetanjem’ iz igre Ćuka (13. min.) i Radua (18. min.), nisu samo puno veću minutažu od predviđenog dobili ‘neki novi klinci’, već su nužno i mijenjali pozicije. Branič Luka Bajić je bio i centar, dok su napadači odnosno vanjski igrači Marin Dašić i Franko Lazić bili braniči. Odradili su to odlično.
Bila je to utakmica malog šaha u vodi dvojice stručnjaka s klupa, Kobešćaka i Bajića. Još nešto što je bilo zgodno za promatrati. Baš kao što je utakmica imala i svoje junake u pojedincima poput Hrvoja Benića (5 golova iz 9 udaraca, prvih 5 su bili točni, 1 u vratnicu) ili pak ludo raspoloženog Grka Alexandrosa Papanastasioua (5 dodavanja za gol, od toga prva 4 za prva 4 gola Juga AO). Imao i jedan blok, a svemu pridodao i 2 gola. Držimo da je on bio igrač utakmice.
Mladost je zato ponovo iskazala bolju tjelesnu pripremljenost što se odražava i u podatku da su zadnje dvije četvrtine dobili u svoju korist (4:3 i 3:1), da su tada isplivali 3-4 protunapada. Na koncu je, za jedan gol, za jedan peterac, ali opet sveukupno čisto i zasluženo slavio Jug Adriatic osiguranje.
Nakon svega, pa kako se ne radovati sljedećoj utakmici i željno ne iščekivati ne vikend nego… srijedu!
