Osvrt na četvrtu finalnu utakmicu
Osvrt na četvrtu finalnu utakmicu
Rezultatski obrati, potpuna neizvjesnost, otvoreno pitanje konačnog pobjednika i natruhe male drame. To je sve, pa i malo više, u jednoj rečenici ovosezonska finalna serija 30. Prvenstva Hrvatske. Naveli bi dodatno, finale kakvo dolikuje vaterpolu u Hrvata.
Nakon pet godina novog ćemo prvaka dobiti u majstorici. Nakon 5 ljeta za najbitniji trofej hrvatskog vaterpola bit će potrebno odigrati pet utakmica, a to je jednostavno… za ocjenu 5! Možda se s tim ne bi složili treneri finalista jer su im momčadi oscilirale u dosadašnje četiri utakmice i jer bi sigurno oni željeli sve riješiti daleko brže, ali na dobitku smo zato svi mi ostali. Kako vaterpolski zaljubljenici, tako i oni koji ovaj sport nešto površnije prate. Jer svaka utakmica je dosad imala neku svoju, teško ponovljivu ‘priču’. Svaka je utakmica iznjedrila nekog svojeg junaka (Obradović, Marcelić), neki potez za pamćenje (Fatovićev gol u trećoj dubrovačkoj utakmici) ili apsolutnu nadmoć jedne momčadi (Mladost u četvrtoj).
U prve dvije utakmice Mladost ‘nije došla’, da bi iz druge dvije Jug Adriatic osiguranje nestao. Nije to samo dojam nekog sa strane, već u konačnici i citati trenera finalista minulih tjedana. Zoran Bajić, strateg Zagrepčana je nakon prve utakmice u Gružu zavapio:
– “Moji igrači kao da nisu došli na utakmicu”.
Nakon četvrte je pak Vjekoslav Kobešćak, trener Juga Adriatic osiguranja rekao:
– “Nestali smo u finalu”.
Epilog prve četiri utakmice je onda dao i rezultatsku analogiju, 2-2. Četvrta zagrebačka utakmica u jednom je pogledu nastavila tradiciju prijašnja tri susreta. Tijek susreta je bio takav da smo bili lišeni dramatične završnice odnosno pobjednik je odlučen dosta prije konca susreta. Samo je prvu četvrtinu Jug Adriatic osiguranje opasno ‘grizao’, poveo 3:1 na njima svojstven način, brzim uočavanjem i kažnjavanjem pogrešaka suparnika. No, onog trenutka kada su Zagrepčani bili koncizniji, primarno u napadu jer je obrana načelno i u početku bila na visokoj razini, počeli su problemi za gostujući sastav. Cosmin Radu je odigrao maestralnu utakmicu. Uz 2 gola, ubilježio je i 5 izbačaja, jednu osvojenu loptu i jednu asistenciju za gol. Vanjska linija Zagrepčana je sigurno jedna od većih snaga ovog sastava, pa kada suparnik i posveti silnu pozornost na udarne igle Bukića i Harkova, a ovog puta i na Lazića, otvara se prostor više za Miloša, Dašića i iznenađenje zadnje dvije utakmice, Antu Viskovića. Takvu širinu lepeze pucača je teško pokriti, a još ako imaju ‘svoj’ dan…
Uz sve, zamjetne su bile i solidne pogreške Jugove obrane koja je primila čak dva gola s 2 metra, ali u pozicijskom napadu, što je u vaterpolu jednostavno nedopustivo. To je savršeno koristio Josip Vrlić kojeg je i inače teško zadržati, a još ako na njega ‘zaboravite’, ostavite ga ‘u zaleđu’, onda obrana može samo promrsiti, kako veli pučka… “piši kući propalo”.
Ono što je zamjetno, kako u trećoj, tako još više u četvrtoj utakmici je i da plivački Jug Adriatic osiguranje u drugom dijelu utakmice pada. Dokaz tomu su čak dvije kontre Luke Bukića u zadnje dvije minute treće dionice (obje su završile pogotkom, za 8:5 i 9:5). pa onda još i početkom četvrte dionice protunapad Radua (10:5).
Jug Adriatic osiguranje je pak u obje zadnje utakmice, posebno u četvrtoj zagrebačkoj, izgubio i sigurnost, preciznost napada s igračem više. Nešto na čemu su izgradili početne dvije pobjede. Puno toga u ovom pogledu ide i u zasluge mladostaškog vratara Ivana Marcelića koji je iz utakmice u utakmice s dvoznamenkastim obranama, ali ostaje dojam da se u redove Dubrovčana uvukla određena nervoza. Ona može djelomice biti i razlogom premorenosti ključnih igrača Kobešćakove momčadi. Jugaši cijelu sezonu praktički igraju samo s jednim centrom, Lukom Lončarom. Naš reprezentativni sidraš sjajno obavlja svoj posao, ali ‘ruku mu ne pruža’ Amerikanac Obert. Jugov napad teško trpi kada trener Gospara izvuče Lončara na trenutak da zasluženo ‘uzme daha’. Sigurno da nisu ni Garcia, ni Obradović baš igrači koji mogu ‘letati’ bazenom cijelu utakmicu, tako da sve pada na pleća odličnog Fatovića, već spomenutog Lončara, Papanastasioua koji je u Zagrebu bio lošeg šuta (1-6) i… gotovo da tu završava priča. Mladost je tu u prednosti jer ima u zadnje dvije utakmice više ujednačenije raspoloženih pojedinaca. Uz ponavljamo, besprijekornu tjelesnu spremu koja je odlika Mladosti već dulji niz godina.
Tko je sada u prednosti, u srijedu, 26. svibnja? Malo teže za odgovoriti, prognozirati. U sportu su prognoze nerijetko nezahvalne jer se štošta promijeni u trenu i neočekivano. Što je i draž sporta. Recimo, malo bi tko davao šanse Zagrepčanima nakon 2-0 vodstva Dubrovčana i čak dvije meč-lopte, pa smo eto došli do pete. S druge strane, to što su Gospari trenutačno u defenzivi, ne znači da već u sljedećoj utakmici ne mogu zablistati. Obje strane imaju osnovanog temelja na kojem grade vjeru u konačan uspjeh. Navesti ćemo samo neke.
Prednosti Juga Adriatic osiguranja:
– rijetko je kada, a i pitanje kada posljednji put, dubrovački sastav izgubio triput uzastopno od istog suparnika u tjedan dana
– dosad je uvijek momčad koja bi u finalu povela 2-0, na koncu bila i prvakom
– domaćini su petom susretu, te imaju izvanredno iskustvo igranja odlučujućih utakmica
Prednosti Mladosti:
– Zagrepčani su u uzlaznoj formi, napunjeni samopouzdanjem koje su im dale zadnje dvije vrlo dobro odigrane utakmice
– Mladost ima i malo ‘širu’ ili ‘dužu’ klupu
– Žapci gore od želje za trofejom koji nisu osvojili 13 godina
Ono što bi mogli predvidjeti i što je za očekivati u odlučujućem finalu je – prštanje najboljeg vaterpola u srijedu u Gružu! Sada nam slijede posljednje 32 minute Prvenstva. Zadnja utakmica nakon koje nema više ništa ove sezone. Sraz u kojem se zaboravlja sve ono od ranije, utakmica u kojoj se ne štedi snaga, mišići. Dvoboj u kojoj je energetska potrošnja na maksimumu. Je li nekog boli glava, zateže u ramenu ili preponama… sve se zaboravlja. Mi, vaterpolski sladokusci ćemo najviše iz toga profitirati, a mjesta na tronu je… ha, kao i uvijek, kao u svakom sportu, samo za jednog. Pobjedniku će pripasti svi hvalospjevi.
—
Prva majstorica nakon 5 godina!
Posljednji smo puta u hrvatskom vaterpolu, tzv. majstoricu ili petu utakmicu u državnom prvenstvu vidjeli u sezoni 2015./2016. Tada su finalni par činili riječko Primorje EB i Jug CO
U svakoj je utakmici tada slavio domaćin, a budući da su Riječani bili prvi nakon ligaškog dijela natjecanja, te su imali utakmicu više u svom bazenu na Kantridi, primorjaši su tada na kraju slavili ukupnim omjerom 3-2.
