Oproštaj s godinom za pamćenje
Bliži se sam konac 2024. godine. Kalendarskog ljeta koje će za sva vremena ostati ubilježeno u knjizi povijesti našeg vaterpola kao godina medaljaškog triptiha Barakuda. Godina u kojoj su naši najbolji vaterpolisti pomaknuli granice kojima se mjeri uspješnost neke momčadi. Pomaknuli su je do visine, do razine koju će teško ikad itko dosegnuti, a kamoli nadmašiti.
Za koji će dan i doslovno početi bučan oproštaj od ove i doček nove godine. Onako kao to u pravilu i uvijek biva, kakav je običaj na Silvestrovo i na Novu godinu. Mi smo se, u našem sportu, od te i takve godine 2024. oprostili na jedini mogući, ispravan način. Na bazenu! Na utakmici. Zajedno s njima, Barakudama. Rezultat je u ovom slučaju doista nebitan, te bi nam takva ocjena bila i s pobjedom, kao i sada s porazom od susjeda Mađara. Suparniku dakako, sportski kao i uvijek, čestitamo na zasluženosti pobjede, ali subotnju utakmicu Hrvatska – Mađarska (10:14) sasvim sigurno nećemo pamtiti po rezultatu. Za koji smo naveli već da je nebitan. Jednako kao što je bjelodano jasno da i 2024. nećemo pamtiti po zadnjoj utakmici, već po susretima početkom godine u Gružu i uz Savu, pa kasnije u Dohi, te dakako Parizu.
Izbornikovo viđenje
No, ono po čemu se protekla utakmica malo izdvaja je svakako podatak da je to bio prvi susret odigran po modificiranim, izmijenjenim pravila vaterpolske igre. Donositi sud o tim pravilima i njihovom učinku na igru, a temeljem samo jedne utakmice koja je k tomu bila prijateljska, dakle nije bila natjecateljskog značaja, te susret suparnika u kombiniranim postavama, bilo bi bi ishitreno. Međutim, to ne znači da nismo priupitali za mišljenje nakon susreta, hrvatskog izbornika Ivicu Tucka.
– Sam rezultat je potpuno nevažan, štoviše možda je i bolje da se izgubilo, pa da imamo materijala za tražiti neke stvari koje treba popraviti. A bilo ih je jako puno.
Ipak, riječ-dvije o izmijenjenim pravilima i onomu što su ona donijela, pa makar samo na osnovu 32 minute. Je li bi sada vaterpolo mogao biti još gledaniji, zanimljiviji…?
– Ono što svi mi u ovom sportu koji nešto predstavljamo, imamo neko iskustvo i znanje, što svi mi govorimo jest da smo htjeli ‘pobjeći’ od previše ‘sviranja’ sudaca, od kontakta, od tog ‘keča’. Kada smo tražili što bi moglo biti dobro za unaprijediti vaterpolo, jedinstveni je zaključak bio što manje ‘sviranja’, kontakta. Sad smo došli do jako velikog broja isključenja, non-stop sudačkog sviranja, oglašavanja. Ljudi koji to gledaju s tribina ili na TV mi znaju toliko puno puta reći „Ivice, ne znam što je faul, kada je isključenje…”. Umjesto da to smanjujemo, mi sada dupliciramo. Možda sam presubjektivan i prekritičan, ali nisam pobornik toga. Makar, idemo pustiti vrijeme. Možda se ja, daj Bože prevarim, možda će ovo biti dobro.
Jesu li Mađari očito spremniji za ovakav oblik vaterpola? U konačnici, ondje već dvije godine igraju svoja natjecanja u 25-metarskom igralištu.
– Jesu, Mađari su sigurno spremniji. Ono što je pri ovim pravilima prvo vidljivo jest ogromna razlika u igraču više. Vrijeme takvog napada je skraćeno s 20 na 15 sekundi, to je strašno puno. Čini se da je malo, ali nije. Dođete u završnicu takvog napada, u glavi, u podsvijesti vam je da imate nekih recimo 8 sekundi, ali nije. Preostale su vam 3 sekunde. To mi se čini strahovito velika promjena. Što se tiče ‘običnog’ napada, skraćenog s 30 na 25 sekundi, to nije tolika razlika jer kompenzirate tih 5 sekundi manje s 5 metara kraćim bazenom, ali pet sekundi manje u napadu s igračem više je puno. To se vidjelo u utakmici gdje su Mađari točno u takvim trenucima kretali u napad, a mi nismo imali rješenja. Iako, bilo je i nekih drugih naših pogrešaka od toga da nismo imali dubinu napada, da smo bili spori, bez tempa…
Opet, s druge strane ništa preveliko i prestrašno da ne bi bilo moguće ispraviti. U to uopće ne sumnjamo. S toga puni optimizma, a dakako i medalja iz ove godine na izmaku, veselo ulazimo u novu 2025. godinu!
—
Harkov postigao 9.000. gol Hrvatske
Pogodak Konstantina Harkova za vodstvo 4:2 protiv Mađara, pogodak iz polukontre naše reprezentacije, ima poseban znamen.
Bio je to jubilarni 9.000. gol hrvatske vaterpolske reprezentacije u svim službenim utakmicama, od utemeljenja naše samostalne domovine.
