OBLJETNICA ROĐENJA – Zdravko Ježić ‘Pucko’
Doktor vaterpola i kemije
U prvim danima rujna 2010. središte vaterpolskog svijeta bio je Zagreb. Tih se dana u našem glavnom gradu odigravalo Europsko prvenstvo, kojeg će Hrvatska i osvojiti. U predvečerje turnira promovirana je prva sveobuhvatna knjiga o našem vaterpolu “Stoljeće hrvatskog vaterpola”. Tijekom turnira, u Zagrebu je upriličena svečanost prijama Zdravka Ježića Pucka u Kuću slavnih ili Hall of Fame vodenih sportova u Fort Lauderdaleu, (Florida, SAD). Mnogi mlađi ljubitelji sporta u nas, pa tako i vaterpola, nisu bili dovoljno upoznati sa sportskom i intelektualnom veličinom jednog sjajnog sportaša, hrvatskog domoljuba.
Zdravko Ježić rođen je na današnji dan, 17. kolovoza 1931. Silan sportski zanesenjak, malo je koketirao s rukometom, skijaškim trčanjem, plivanjem, trčao je i maraton, ali njegov je sport bio i ostao vaterpolo. Zdravko Ježić pripada prvoj generaciji vaterpolista Mladosti u kojoj je igrao od 1946. do 1961. Podjednako dobar u igri lijevom i desnom rukom, te kao jedan od najboljih igrača u ono doba sasvim je logično bio i reprezentativac. Nastupao je na trima olimpijskim igrama, a valja naglasiti da je bio i barjaktar na svečanosti otvorenja Igara u Finskoj ’52., kao i na ceremoniji zatvaranja Olimpijskih igara u Rimu 1960. Upravo je Zdravko Ježić jedan od rodonačelnika značajno ubrzane igre u vaterpolu kakva se počela igrati na ovim prostorima ’50-tih godina prošlog stoljeća. Frapantan je podatak da je u razdoblju od 1950. do 1960. odigrao doslovno SVE utakmice tadašnje reprezentacije (ukupno 113), dok je za svoju Mladost nastupio u više od 400 utakmica. Kapetan reprezentacije bio je od 1958. do 1960., a kapetan Mladosti od 1952. do 1961. U to je doba uvrštavan u sedam najboljih vaterpolista na svijetu.
Paralelno s vrhunskom sportskom karijerom, gradi i onu akademsku, znanstvenu koja je bila jednako svjetske razine. Doktoriravši kemiju u Zagrebu 1962., uposlio se u velikoj domaćoj tvrtki OKI, da bi 1964. otišao na postdiplomski studiji u SAD (Michigan). Ondje je mladog stručnjaka odmah zamijetila američka multinacionalna tvrtka Dow Chemical, te se Zdravko Ježić sa suprugom i tada maloljetnim najstarijim sinom Borisom trajno nastavio u SAD. Kasnije će se Zdravku i supruzi Boženi roditi kćerka i još jedan sin. Međutim, vezu s Hrvatskom nikada nije prekinuo. Išao je na čak četvero olimpijskih igara (ljetnih i zimskih) bodriti hrvatske sportaše. Posebno pun emocija na Igrama u Atlanti 1996. kada su naši vaterpolisti bili srebrni, rukometaši zlatni ili u Salt Lake Cityju 2002. kada je Janica pokorila olimpijski svijet. Te je iste godine dobio kristalni hrvatski grb kao poklon tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića. Preminuo je u 74. godini, 2005. u New Yorku u kojem je živio, ali po njegovoj je želji urna položena na zagrebačkom Mirogoju. U hrvatsku grudu kojoj je doživotno bio i ostao vjeran.
Zdravka Ježića ‘Pucka’ hrvatski vaterpolo nije i nikada neće zaboraviti.
—
TROFEJI I MEDALJE
Reprezentativni
– srebro na Olimpijskim igrama: Helsinki 1952.
– srebro na Olimpijskim igrama: Melbourne 1956.
Klupski
– Zimsko prvenstvo bivše države: 1960. i 1961. (Mladost)
FOTOGRAFIJE
– privatni album obitelji Ježić i Monografija HVS-a “Stoljeće hrvatskog vaterpola” (Zagreb, 2010.)
