Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
Vijesti / 21. studenoga 2020.

OBLJETNICA ROĐENJA – Renato Vrbičić

Neponovljivi Vrba

Ima samo jednu medalju osvojenu s hrvatskom reprezentacijom (to je bila jednostavno takva epoha), ali unatoč tomu uopće se ne ustručavamo nazvati ga jednim od najvećih hrvatskih centara. Poradi svoje moći, umijeća i gotovo pa životinjske snage. Malo je koji branič mogao s njim izaći na kraj.

A što se igara, naslova i medalja tiče, bez Vrbinog udjela, podosta bi ih manje bilo u hrvatskom klupskom vaterpolu. Zato što je on doista imao ključnu ulogu u praktički svakoj momčadi u kojoj je igrao. Ne bitan samo na 2 metra gdje se to od igrača njegovog profila i očekivalo, već i izvan bazena. On je bio motivator, šaljivac, ali kada je trebalo ‘zapeti’, tada je prvi povlačio konop.

Renato Vrbičić se rodio na današnji datum, 21. studenoga 1970. u Šibeniku. Gradu najveće ljubavi. Znao je tijekom karijere odlaziti iz Šibenika, nekad blizu, do Splita, nekada malo dalje, do Catanije na Siciliji, ali šibenskim se kalama uvijek vraćao. U Solarisu je započeo karijeru, s Jadranom se popeo na krov Europe. Bio je ’90-tih godina bespogovorno jedan od najboljih centara na svijetu. Godine 1994. zajedno s Vjekoslavom Kobešćakom proglašen je najboljim vaterpolistom Hrvatske. Dvije godine kasnije, na Olimpijskim igrama u Atlanti, Vrba je bio naš prvi sidraš. Drugi je centar tada bio mladi, nadolazeći Hinić.

U Mladost je prvi put došao 1995. Napominjemo, prvi put jer je dolazio čak triput! Bilo je to kasnije još i 1997., te pri kraju karijere 2002. Uostalom, jednako se puta vraćao u svoj matični Solaris.

Prvo 1992. iz Jadrana, pa 1995. nakon nekoliko mjeseci provedenih u Zagrebu opet u Crnicu do 1997., te zaključni igrački povratak u Šibenik od 2004. do 2005. U inozemstvu je igrao kratko, ukupno tek dvije godine odnosno po jednu sezonu u Cataniji, te odmah potom smjer Civitavecchia, nedaleko od Rima.

Vrba je jedan od rijetkih hrvatskih vaterpolista koji se mogao pohvaliti s euro-triptihom odnosno činjenicom da je osvajao sva tri najveća europska klupska kup-natjecanja. S Jadranom Kup prvaka ili današnja Liga prvaka, a s Mladosti Kup kupova, te Kup LEN (Eurokup danas). Nakon što je završio igračku karijeru, posvetio se trenerskoj i… to ne morate ni pitati gdje. Jasno, u Šibeniku! Radio je vrlo dobar, obećavajući posao, iskazivao Bogom dani talent do onog ružnog 12. lipnja 2018. u Šibeniku.

Iznenadno, bez ikakvih najava, upozorenja, ičega, smrt nam je odnijela vječno nasmiješeno lice dobroćudnog diva, šibenske ljudine. Fizički ga nema, ali duhom, uspomenom i u mislima sviju koji su ga poznavali, Vrba nikada nije otišao. Ostao je vječno i zauvijek s nama, kao i mi s njim.

Vrba, nismo i nikada te nećemo zaboraviti.

TROFEJI I MEDALJE

Reprezentativni:

  • srebro na Olimpijskim igrama (Atlanta, 1996.)

Klupski:

  • Kup prvaka Europe: 1991. i 1992. (Jadran)
  • Kup pobjednika kupova: 1999. (Mladost)
  • Kup LEN: 2001. (Mladost)
  • prvak Hrvatske: 1997., 1999. i 2002. (Mladost)
  • Hrvatski kup: 1998. i 1999. (Mladost)

IZVOR FOTOGRAFIJE:

“Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)