Veličina fonta
Disleksija
Kontrast
In memoriam / 9. rujna 2020.

OBLJETNICA ROĐENJA – Miro Poljak

Žmego za sva vremena

Bio je jedan od najboljih vaterpolista Mladosti svih vremena. Genijalan igrač, rasni strijelac, u svoje mlade dane obožavatelj brze vožnje, cijelog života sklon zabavama, vicevima i smijehu koje je bilo njegov zaštitni znak. Možda ponajviše u zadnje godine kada su ga zdravstvene tegobe najviše stiskale, ali Žmego se nije dao. Nikad se nije prepuštao, uvijek oko sebe šireći samo pršteći optimizam.

Takav je bio Miro Poljak, za prijatelje Žmego, Žmegač. Rođen je na današnji dan, 3. rujna 1944. u Zagrebu. Za njegov debi u Mladosti, jedinom klubu u kojem je igrao (1960. – 1974.), na svoj je način zaslužan član Kuće slavnih, Zdravko Ježić Pucko. Bilo je to 1962. u Zelini, danas Sv. Ivanu Zelini, nadomak Zagrebu. Žmego je jednom davno, prisjećajući se te utakmice rekao kako je to izgledalo…

– “Igrali smo protiv Primorca. Pucko je izašel’ van pred kraj i rekel’ samo – Mali, a sada ti igraj”.

Sve ostalo je doista povijest. Miro Poljak je bio jedan od najbržih vaterpolista na svijetu tog doba. Zlatko Šimenc, njegov suigrač, zvao ga je ‘pokretni torpedo’. Trener koji ga je uveo u prvu momčad bio je Juraj Amšel. Isti onaj koji je to učinio i s još dvojicom legendi zagrebačkog i hrvatskog vaterpola, Karlom Stipanićem i Ozrenom Bonačićem. To je generacija, a Poljak joj je neizostavni dio, koja će ispisati povijest Mladosti. Žmego je sa Žapcima osvojio 13 trofeja, od toga čak 4 naslova prvaka Europe. Zvao ga je dakako i Partizan, jednako moćan klub u to doba, ali kako je to Žmego puno godina kasnije rekao:

– “A kaj bi ja tamo, pa ja sam iz Zagreba!”.

Sportski vrhunac je doživio na Olimpijskim igrama u Ciudad de Mexicu ’68. gdje je osvojio zlatnu kolajnu, a ondje je bio prvi strijelac reprezentacije i treći strijelac cijelog olimpijskog turnira. Ništa čudno jer Poljak je bio stroj za golove. Čak je četiri puta bio najbolji strijelac Europe. Karijeru je okončao u 30. godini jer, kako je rekao – “Raspalo se društvo, a sve smo osvojili”. Tek je kasnije nešto malo ljeti igrao za Brodograditelj iz Betine i Gusar iz Sv. Filip i Jakova, druga liga.

Godine 1980. doživio je tešku prometnu nesreću i tada je počela njegova višedesetljetna kalvarija u kojoj je prespavao jedan infarkt, ugrađene su mu dvije premosnice, bio na 11 laserskih operacija očiju, u dvije godine na 200 dijaliza, presađen mu je bubreg, 98 puta je bio u barokomori, operirana mu je karotida ili glavna žila koja vodi krv u mozak, amputirana jedna, pa druga potkoljenica… No, sve te užasne tegobe Žmego je prolazio s osmijehom na licu, pričajući viceve, a znali su ga nerijetko i dovesti u kolicama na Savu, gledati njegovu Mladost. Uvijek pun života, duha i silne sportske snage. Pravi olimpijac.

Miro Poljak nas je napustio 2. studenog 2015. u Zagrebu. Napustio, ali samo fizički.

Žmego, hrvatski vas vaterpolo neće nikada zaboraviti!

TROFEJI I MEDALJE

Reprezentativni:

– zlato na Olimpijskim igrama: Ciudad de Mexico (1968.)

Klupski:

– prvak Europe: 1968., 1969., 1970. i 1972. (Mladost)

– Kup pobjednika kupova: 1976. (Mladost)

– europski Superkup: 1976. (Mladost)

– prvak bivše države: 1962., 1967., 1969. i 1971. (Mladost)

– zimsko prvenstvo: 1961., 1962. i 1964. (Mladost)

FOTOGRAFIJE

– “Stoljeće hrvatskog vaterpola” – monografija Hrvatskog vaterpolskog saveza (Zagreb, 2010.)