LUKA LOZINA – Sve ću napraviti kako bi se dokazao izborniku
Za točno mjesec dana Luka Lozina će navršiti točno 26 ljeta. Početkom ove kalendarske godine, na dan kada je slavio 25. rođendan, za Lozinu smo na našem webu napisali kako je riječ o “centru Barakuda za Pariz 2024”. Ne slučajno, jer tada će ljevoruki Splićanin koji je sada u atenskom Vouliagmeniju imati 28 i bit će baš na početku igračke zrelosti, koja još k tomu kod centara u vaterpolu ionako baš i počinje nekako u toj dobi. Jasno, to ne znači da Lozina nije već i sada na reprezentativnoj razini, a uostalom na izbornikovom je ‘radaru’ već najmanje 2-3 godine. S Barakudama ima zasad jednu medalju, zlato s Europa kupa 2018. u Rijeci. Odlaskom iz reprezentacije Luke Lončara, dodatno se lagano ‘otvara’ prostor na poziciju na 2 metra. Tu su sada konkurenti, Josip Vrlić, novi kapetan Ivan Krapić i upravo Lozina koji se trenutačno i nalazi na trodnevnim pripremama izabrane vrste u Zagrebu.
Već sam neko vrijeme tu, smatram da imam kvalitetu i da zaslužujem biti tu, te ću dati sve od sebe ne bi li dokazao da zaslužujem mjesto u najboljih 13. Sve ću napraviti kako bi to dokazao. Nema velike priče, na meni je samo dokazati se izborniku
– veli Lozina po dolasku na ove pripreme u Zagrebu.
Brži i lakši
Prije kojih mjesec dana razgovarali smo i s Ivanom Krapićem, centrom koji se u punoj mjeri vjerujemo, vraća među Barakude. On nam je tada spomenuo kako je promijenio svoju igru u odnosu na primjerice 2017. kada je bio standardni član momčadi koja je osvojila naslov svjetskog prvaka u Budimpešti. Pritom je ponajviše mislio na pokretljivost, igru u obrani… Kako tu stoji Lozina? Jeste li se što promijenili?
Jesam, ista stvar. Budući da vaterpolo postaje sve dinamičniji i brži, sukladno tomu sam se i ja promijenio. Izgubio sam dosta na kilaži, ali taj gubitak je za mene dobitak. Popravio sam plivački dio jer se sve više u vaterpolu temelji i na kontru i rekontru. Pokušavam biti što pokretljiviji, brži, sudjelovati što više u obrani.
To je uostalom put kojim ide moderni vaterpolo.
Apsolutno, centri su primorani sve više igrati obranu, sudjelovati više u njoj, biti fizički spremniji, brži, eksplozivniji. Jednostavno, vaterpolo se ubrzao i treba se tomu prilagoditi. Više radim na plivanju i mislim da sam ove godine napravio jedan korak više, naprijed
– veli Lozina.
Ovakva okupljanja reprezentacije kao aktualno u Zagrebu samo je početak niza sličnih. Do konca godine bi se slično trebalo raditi i s Crnogorcima, pa neposredno nakon Nove godine i pripreme u Beogradu sa Srbijom. Kalendar natjecanja je s jedne strane pun obveza, ali vama se osobno, čini nam se, ovakvo što uklapa. Uostalom, ovakav način rada je nešto što već duže vrijeme rade Talijani, pa i Mađari, Grci…
Ne znam kako je igračima koji igraju u hrvatskim klubovima, oni su doista pod velikim naporima, ali meni osobno posebno nakon što je moj Vouliagmeni ispao iz Europe, ne pričinjava problem. Dapače, meni odgovara i više okupljanja, prilika za dokazivanje, a u konačnici i nova je momčad. Potrebno je da se i neke izbornikove zamisli provedu. Trebat će neko duže vrijeme možda nego prijašnjih godina, ali ovo je potrebno, dobro.
Hrvatska u vaterpolu nikad neće biti slaba
Igrate u ligi koja je dala reprezentaciju olimpijskih vicepobjednika. Grci jasno imaju sve više boljih, svojih igrača, odličan rad s mladima, ali koliko su stranci minulih godina podignuli vaterpolo u Grčkoj?
Ja dolazim iz kluba u kojem je Hrvat (Hrvoje Koljanin) i mislim da su upravo četvorica naših, Koljanin još dok je bio pomoćni trener Vlachosu u Olympiacosu, plus Obradović, Pavić i Bušlje, bili presudni primarno jasno za uzlet Olympiacosa, ali onda i cijelog grčkog vaterpola. Oni jasno imaju drukčiji stil vaterpola. Promjena vaterpola je njima išla na ruku jer su fizički možda malo slabiji od nas, više su pozornost prebacili na pitanje plivanja, brzine, tranzicije.
Kakvu vidite vaterpolsku Hrvatsku nakon odlaska velikana poput Bušlje, Jokovića, Lončara, Obradovića…?
Došao je neminovno kraj jedne velike generacije koja je sve osvojila. Nema kraja tih medalja koje su osvojili i nema kraja tragu koji su oni ostavili za hrvatski vaterpolo. Ova momčad koju sada imamo je načelno nova i još je rano govoriti o obrisima njezine igre i kako će to izgledati, ali… Mi govorimo o hrvatskoj reprezentaciji u vaterpolu. To je momčad koja će uvijek težiti tomu da bude najbolja. Gdje god da se igralo i koji god igrači nastupali, to je jednostavno neka tradicija i mislim da nema straha da će izostati dobre igre i rezultata
– mišljenja je Luka Lozina.
Kada smo kod hrvatske budućnosti ili mladosti, s vama u Vouliagmeniju je još jedan Hrvat, centar, vrlo mladi dečko. Riječanin Lovro Paparić koji ima tek 22 i stigao je prošlog ljeta iz Primorja EB. Kako se on razvija? Pitamo i stoga što je Lovro jedan od igrača o kojem se promišlja za budućnost, kojeg se prati još iz doba njegovog igranja u Rijeci.
To je moj dragi kolega, suigrač. On je još mlad, prva mu je sezona u inozemstvu i mislim da će dosta napredovati i kao osoba i kao igrač. Sve je to jedno veliko iskustvo, iskusit će neke nove situacije koje dosad nije, u Hrvatskoj. Prvi put je vani, mlad, dalje od roditelja, prijatelja, rodnog grada… Nije to baš ni lagano. Znam po sebi. Ja sam bio i još mlađi, imao sam 20 kada sam otišao u Barcelonetu. Možda bi mi bilo lakše da sam ostao još malo doma, možda. No, Lovro napreduje, on je još mlad, jasno da se stigne i vratiti doma ako se ukaže prilika, ali sve je to jedno dobro iskustvo
– zaključuje centar Vouliagmenija i hrvatske reprezentacije, Luka Lozina.
