Luka Lončar: Možda nismo u najboljoj formi, ali dat ćemo sve za pobjedu
PET MINUTA S BARAKUDAMA
Od igrača koji su trenutačno na raspolaganju izborniku Ivici Tucku na zagrebačkim pripremama, od Luke Lončara su glede dobi stariji tek kapetan Bušlje i naš Katalonac Garcia. Glede staža u hrvatskoj reprezentaciji, iz sadašnjeg kadra okupljenog u metropoli, samo je jedan iskusniji, opet jasno kapetan Bušlje. No, u jednome je Luka Lončar uvjerljivo prvi. Nažalost, trenutačno i usamljen. Naš u ovom trenutku jedini centar! Slijedom (ne)prilika odnosno ozljede Vrlića i nemogućnosti dolaska Dobuda.
Luka Lončar može puno toga, ali možda nam se ipak čini kako bi bilo previše od njega na turniru očekivati da igra u napadu centra, u obrani nešto što je nekoć i bio, branič.
– Ha, ha, hvala lijepa, ali to je nemoguće. Fizički neizdrživo.
Malo šale nije naodmet. Uostalom, postoje indicije da bi se ipak uskoro trebali reprezentaciji pridodati još neki igrači, posebno na mjestu centra. Od mladog Lovre Paparića iz Primorja EB, pa do Lončarovog dobrog znalca još do prošlog ljeta u Jugu AO, Luke Lozine sada u Vouliagmeniju.
– Vjerujem da će tu ipak biti još nekih novih igrača, možda i na vanjskim pozicijama – govori Luka.
U kakvom ste osobno stanju došli na ove pripreme? Jedno mislimo da ne bi trebalo biti upitno. Umora ne bi smjelo biti. Sezona je tek počela, vaš klub je odigrao zasad samo tri utakmice, čak ste i najkasnije počeli s pripremama…
– Ne, umora svakako nema, ali je teško govoriti baš i o nekoj punoj formi. Sada treniramo možda malo jače, malo više plivanja, teretane. Malo više u odnosu na završnicu sezone, tako da forma još nije najbolja. Bilo bi i čudno, nelogično. Možda nećemo biti ni u najboljem izdanju na ovom turniru, ali ćemo dati sve od sebe da pobijedimo sve suparnike.
Osjeti li se minulih mjeseci među reprezentativcima neka određena vrst nervoze u smislu što kada pogledate na kalendar, pri kraju smo listopada, vrijeme teče, približava se Tokio, a mi još nemamo olimpijsku vizu u putovnici?
– Mala se nervoza uvukla, to da. Više zbog ove situacije u svijetu s tim koronavirusom. Zato jer postoji strah da se ne bi opet odgađale kvalifikacije za Igre do ne znam kad. Mi bi najviše voljeli da to odigramo u veljači sljedeće godine i uspijemo odraditi na željeni način. No, kada ne znate što će biti sutra, a kamoli tek za četiri mjeseca, to onda malo budi nervozu.
Spomenuli ste da bi najradije odigrali predolimpijske kvalifikacije u veljači 2021., no kako bi reagirali da se takav turnir odloži za svibanj 2021.? Pitamo i u svjetlu mogućnosti o kojoj se raspravlja ozbiljno u vaterpolskim krugovima, da bi se kvalifikacijski turnir vaterpolistica za Igre u Tokiju mogao premjestiti s planiranog siječnja na travanj 2021.
– Zbog epidemiološkog stanja bi sigurno bilo bolje kasnije. Vidjeli smo ove godine da je cijeli svijet prije četiri-pet mjeseci bolje ‘stajao’. Bilo bi malo transparentnije. To sada ne možemo znati, možemo nagađati, ali ako će biti potrebno… ne bi imao ništa protiv. Bolje pomaknuti za svibanj-lipanj. Ali… samo da se odigra.
To smo shvatili. Riječ-dvije o HEP kupu. Vidjet ćemo u kakvom će sastavu doći Crna Gora i SAD. Istina da je riječ o turniru, ne o nekom velikom prvenstvu, ali za pretpostaviti je da vam utakmica nedostaje? Posebno što se ova sezona nekako nameće kao godina u kojoj bi moglo biti značajno manje utakmica, posebno teških, kvalitetnih.
– Sigurno nam nedostaje i drago nam je to igrati. Mi smo u ovom razdoblju inače naviknuti igrati Svjetsku ligu. Nedostaju ta okupljanja i u tom će nam pogledu dobro doći i ove pripreme i turnir HEP kup. Malo uigravanja više. Što se sezone tiče, ona će stvarno biti puno drukčija od sviju. Ljetos smo se malo bojali hoćemo li uspjeti završiti sezonu, Prvenstvo Hrvatske, a sve je završilo glatko i bez problema. Sada je sasvim drukčije, sezona je tek počela, a već imamo toliki broj zaraza po svijetu, neke momčadi u izolacijama. Sigurno najteža sezona – zaključuje Luka Lončar drugog dana priprema hrvatskih vaterpolista u Zagrebu.
