Jugovo slavlje na Margitszigetu prije 4 godine
VATERPOLSKI VREMEPLOV
Jugovo slavlje na Margitszigetu prije 4 godine
Na današnji dan prije 4 godine Hrvatska je i 14. put dobila klupskog prvaka Europe, po čemu je naša zemlja najuspješnija u Kupu prvaka odnosno kasnijoj Euroligi, te danas Ligi prvaka. Za zasad posljednju klupsku euro-zvjezdicu zaslužan je dubrovački Jug.
Gospari su 4. lipnja 2016. u Budimpešti na legendarnom plivalištu Alfred Hajos, na Margitszigetu pobjedom nad Olympiacosom osvojili naslov najboljeg na Starom kontinentu. Ono što je dodatno bilo posebno u tom trijumfu jest da je taj Jugov četvrti naslov prvaka Europe, bio prvi osvojen izvan zidina Grada. Prijašnja tri osvojena su u Gružu (sezone 1980./81.; 2000./01. i 2005./06.).
Te je sezone Jugov pohod po Europi počeo u vrlo jakoj skupini s Pro Reccom, Szolnokom, OSC-om, Partizanom i Galatasarayem. Jugaši su bili treći, dopustivši primat tek Pro Reccu i Szolnoku, te su se plasirali na završni turnir tada šestorice (Final 6).
U četvrtfinalu su svladali jednu domaću momčad koja je iza sebe imale vrlo bučnu i brojnu podršku s tribina, iako nisu iz Budimpešte. Jug je bio bolji od Egera 8:6. Polufinale je zato donijelo dramu protiv moćnog stroja zvanog Pro Recco. Jugaši na krilima Perronea (4 gola) i Jokovića (3 pogotka), ali i Bijača (10 obrana) držali su favorizirani Pro Recco na konopcima. Već početkom druge četvrtine Dubrovčani su vodili 4:1. Talijanski je prvak ipak sustizao vodstvo, no 39 sekundi prije kraja činilo se da je sve riješeno. Perrone je pogodio za 10:8! Brzo je smanjio Sukno za Pro Recco, no Jug je još samo 9 sekundi prije kraja imao vodstvo 10:9 i loptu, ali suci “vide” namjeran, brutalan prekršaj Pave Markovića koji biva jasno isključen. Pro Recco je dobio priliku za poravnanje iz peterca kojeg je Sukno, tada igrač sastava iz Genove, pretvorio u izjednačenje, 10:10. U raspucavanju peteraca koje slijedilo, na scenu stupa Marko Bijač koji je obranio šuteve Sandra Sukna i Filipa Filipovića. Jugaši su se plasirali u finale.
Ondje ih je čekao Olympiacos, dotad te godine nepobjediv sastav, praktički grčka reprezentacija s hrvatskim vratarom Josipom Pavićem. Sučeljavanje dvije momčadi na čijim su vratima tada prva dvojica čuvara mreže Barakuda, Pavić odnosno Bijač. Onaj mlađi, Marko Bijač odigrao je veličanstveno finale (10 obrana) kao uostalom i cijeli turnir, a Jug je slavio 6:4 (1:1, 2:1, 1:1, 2:1). Bio je to poprilično izjednačen susret u kojem je najveća prednost neke od momčadi bilo upravo zaključnih 6:4.
– “Ovo je čudo. Ovo nitko nikad prije nas u povijesti Juga nije napravio. Osvojili smo naslov izvan Grada! Odigrali smo fenomenalno, slavili zasluženo, ostavili smo srce u bazenu protiv momčadi koja cijele sezone nije izgubila niti jednu utakmicu” – govorio je nakon finala kapetan jugaša, reprezentativni vratar Marko Bijač koji je tada izabran i za vratara turnira (39 obrana u tri utakmice), dok je Felipe Perrone dobio nagradu za najkorisnijeg igrača završnog turnira.
U tom trenutku to je bio četvrti trofej u sezoni za momčad koju je maestralno vodio Vjekoslav Kobešćak. Nakon Regionalne lige, nacionalnog kupa i državnog prvenstva, stigli su i na krov Europe. Pri isteku kalendarske 2016. osvojit će jugaši i peti trofej u sezoni, Superkup Europe. Dan, ali i cijela sezona za vječno sjećanje.
To jugaško slavlje na Margitszigetu u 2016. pokazat će se kasnije kao uvertira za hrvatsko veselje na istom bazenu, samo godinu dana kasnije, s osvajanjem naslova prvaka svijeta.
