Jedan dan s U-17 reprezentativkama u Varaždinu
U posljednjim danima prošle, 2020. godine, Mladen Drnasin, predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza je u rubrici hvs.hr – “U 2 metra” – u najavi akcija i očekivanja našeg vaterpola u 2021. uz dakako očekivani olimpijski turnir u Tokiju i nastup Barakuda, izdvojio još jednu reprezentaciju i natjecanje. Od 22. do 29. kolovoza u Šibeniku ćemo na Crnici ugostiti najbolje europske ženske nacije, uzrast do 17 godina.
– “S velikim zanimanjem i nestrpljenjem očekujemo to Europsko prvenstvo, kako bi dobili uvid i koliko smo napredovali u tom pogledu, u ženskom vaterpolu u koji ulažemo puno nade, ljubavi i truda”. Tako je tada govorio predsjednik Drnasin.
Navedeno Europsko prvenstvo u Šibeniku će okupiti 19 reprezentacija podijeljenih u 4 skupine. Sve se sudionice još ne znaju, a za to ima i vremena, no jedna je dakako znana i nas najviše i zanima. Odlučili smo ih obići…
Na EP su bile ispred Mađarske
Riječ je o našim djevojkama koje se pod budnim okom izbornice Mie Šimunić, te pomoćnika joj Aljoše Kunca i Nataše Šerkinić, kao i uz fizioterapeutkinju Nikolinu Jurkić već odavno brižljivo pripremaju. Ovog su tjedna u Varaždinu i to im je već treće okupljanje ove godine.
Riječ je o generaciji koja s pravom pobuđuje zanimanje, pozornost struke u nas. Gdje su točno u odnosu na konkurenciju u Europi, doznat ćemo u kolovozu, iako će njihova trenerica bez razmišljanja reći.
– Dobre su. One su jako dobre.
Tako zbori Mia Šimunić.
– Bile su dobre i prije dvije godine, a sada su još bolje.
Što znači “dobre”? Ili, ako govorimo o europskom vrhu, znamo kako su dosad naše seniorke završavale…
– Ove neće tako završiti – gotovo nas je prekinula Mia.
Te dvije godine ranije, na koje se referira izbornica ove naše vrste, upravo su ove djevojke, ova generacija bile ispisale posebne stranice u zasad još tankoj knjižici našeg ženskog vaterpola. Podsjetimo, riječ je o igračicama koje su na kadetskom EP u ruskom Kirišiju bile senzacionalno šeste! Ispred jedne Mađarske. Time smo dosta rekli.
– Riječ je o djevojkama koje su počele rano, u dobi gotovo kao i muškarci. One su igrale i Europsko prvenstvo do 15, igrale su i do 19, igrale su i seniorsko… Dakle, zrelije su, iskusnije.
Još malo pogleda u prošlost, a opet ne tako daleku. Ove djevojke koje se sada nalaze u Varaždinu su ista ona generacija koja je na turniru u Mađarskoj, dva tjedna prije polaska na EP u Kirišiju ostvarile epohalan rezultat. Hrvatska je tada pobijedila Mađarsku 17:14! U ženskom vaterpolu! To je otprilike kao da naša ragbijaška vrsta pobijedi Novi Zeland ili u hokeju na ledu recimo, Rusiju. Dan kasnije, na istom turniru je u drugoj utakmici Mađarska slavila, ali minimalno, 13:12. Kasnije, u Kirišiju je bilo 14:10 za Mađarsku, ali već ovi rezultati su dokaz ili barem pokazatelj da se ovaj naraštaj djevojaka može sasvim ravnopravno nositi s najboljima.
Reprezentativke u bazenu i u školi
Ono što je sigurno plus kod ovih djevojaka što, iako vrlo mlade, one već duže vremena igraju seniorsku ligu, štoviše u svojim su klubovima u prvih sedam. Od Filipe Petrić, preko Latice Medvešek, Ive Rožić, Ane Goreta pa sestara Magdalene i Jelene Butić, pa čak i mala Ria Glas iz Slavonskog Broda koja je nešto mlađa itd. Još bolji dio priče je da su ove djevojke, osim vrhunskih sportašica, jednako izvrsne u školskim klupama. Najveći dio njih ima prosjek ocjena 5.0! Nekolicina djevojaka ide u škole s dvojezičnim programom gdje nekoliko predmeta slušaju na engleskom jeziku. Nećemo u školskom pogledu izdvajati niti jednu, imenom i prezimenom. Stoga jer su one nacionalna vrsta, jedna ekipa, jedinstvena cjelina koja je tako trenirana, tako vođena i tako igra u vodi, ali držimo važnim naglasiti i da su školske obveze savršeno ukomponirane s onim sportskim. I na oba su polja… reprezentativnih vrijednosti.
Prva vratarka je Latica Medvešek, posebna priča koja je i medijski zamijećena jer je prije tri godine bila prva vratarka svojeg kluba (ŽAVK Mladost) u kvalifikacijama Eurolige, ženskom pandanu Lige prvaka. Možda ne bi bilo čudno da ne navedemo da je tada imala… 13 godina! U sastavu ove vrste ima podosta vaterpolski znanih prezimena. Dvije sestre Butić (Jelena i Magdalena) su izdanak posebne vaterpolske obitelji iz Splita koja ukupno broji 3 brata i 4 sestre, a svi igraju vaterpolo. Ana Goreta je sestra Antuna (25) koji je ponajbolji igrač i strijelac Solarisa. Nina Medić je kćerka Alana koji je bio igrač i vaterpolski trener. Dori Kangler je stric Marko Kangler pak trener u Medveščaku.
Mala plivačka torpeda
– Ono što ovu generaciju dalje čini posebnom je fond treninga. Osim što je to i dvaput dnevno, osobito se ističe plivačkim rezultatima. Oni su nemjerljivi s plivačkim rezultatima naših reprezentativki prije 5-6 godina. One već sada, njih pet pliva bolje, brže od svih seniorki osim Matea Skelin i Emmi Miljković – dalje će izbornica Šimunić.
Kada govorimo o zanimljivim, vaterpolski znanim prezimenima u ovoj hrvatskoj reprezentaciji, ima jedno koje se izdvaja i u stručnom stožeru. Već ste zamijetili vjerojatno u navođenju sastava stožera. Aljoša Kunac, naš zlatnik iz Melbournea 2007. po okončanju igračke karijere, krenuo je s trenerskom i završio…
– Ondje gdje nikada prije nisam mogao ni pomisliti. Zapravo, dok sam igrao nisam ni mislio da ću u trenere, a još manje da ću u ženski vaterpolo – veli Aljoša Kunac, a onda će i iskreno.
– Dok sam igrao nikada nisam gledao ženski vaterpolo, niti mi se to činilo privlačnim, ali s vremenom i posebno sada… Potpuno drukčije gledam. S djevojkama je daleko, neusporedivo lakše, jednostavnije raditi. Puno su discipliniranije, za razliku od dječaka jer radio sam i s klincima, one pitaju što rade krivo. Ne, doista guštam, našao sam se baš trenerski u svijetu ženskog vaterpola. Bio sam u shvaćanju ženskog vaterpola ranije, dok sam igrao, u krivu. A ova reprezentacija… Hm, ajde da ne žurimo, da ne brzamo i ne pretjerujemo, ali za 2-3 olimpijska ciklusa, mene ništa ne bi iznenadilo da nam se i u vaterpolu dogodi neka hrvatska ženska rukometna priča.
U Šibeniku i više od 6. mjesta
Vrlo jasna asocijacija na medalju naših rukometašica, broncu na EP u prosincu prošle godine. Pa, kada smo kod Europskog prvenstva i Šibenika, jer nekako smo tako i počeli, zašto ne bi tako i završili. Pitanje za izbornicu. Koji je cilj ili kada bi bili recimo ponovili uspjeh iz Kirišija 2019. i bile šeste, biste li bile zadovoljne?
– Ne! I na tomu ću završiti odgovor! S tim da i cure misle isto kao i ja. Neću otkrivati ništa dalje, kao što sam rekla.
Ostavljamo ove djevojke i njihove trenerice, te onog jedinog muškarca kojeg drže kao kap vode na dlanu. Napuštamo Varaždin u kojem će ove djevojke nastaviti trenirati do nedjelje, 11. travnja. I da, s nestrpljenjem doista čekamo Šibenik i 22. kolovoza. Našu prvu utakmicu na Europskom prvenstvu.
Izbornica ove vrste Mia Šimunić na pripreme je pozvala 20 igračica.
1. Elena Crnički (Mladost Zagreb)
2. Dea Domazet (Mladost Zagreb/Lošinj)
3. Dora Kangler (Mladost Zagreb)
4. Nina Medić (Mladost Zagreb)
5. Latica Medvešek (Mladost Zagreb)
6. Filipa Petrić (Mladost Zagreb)
7. Aurora Stipanov (Mladost Zagreb/Lošinj)
8. Jelena Butić (Jadran Split)
9. Magdalena Butić (Jadran Split)
10. Klaudija Stana Jurić (Jadran Split)
11. Dora Vujević (Jadran Split)
12. Marcela Mišić (Jadran Split)
13. Ana Desnica (Viktoria Šibenik)
14. Ana Goreta (Viktoria Šibenik)
15. Andrea Marić (Viktoria Šibenik)
16. Iva Rožić (POŠK 1937. Split)
17. Nina Eterović (POŠK 1937. Split)
18. Ria Glas (Marsonia Slavonski Brod)
19. Ivana Lerinc (Mursa Osijek)
20. Linda Božan (Mladost)
Stručni stožer iz izbornicu Šimunić čine još, pomoćni trener Aljoša Kunac, pomoćna trenerica Nataša Šerkinić i fizioterapeutkinja Nikolina Jurić.
