Hrvatski Vaterpolski Savez

Povremeno ćemo, na našoj stranici i po našem odabiru, objavljivati tekstove vaterpolskog sadržaja, posebno zanimljive intervjue s igračima, trenerima, dužnosnicima, a koji su objavljeni u hrvatskim tiskovinama. Premijeru je zaslužio klupski prvak Europe, Sandro Sukno odnosno njegov intervju za “Dubrovački vjesnik”. Razgovor s trenerom Pro Recca obavio je novinar “Dubrovačkog vjesnika” i “Slobodne dalmacije”, Tonči Vlašić. Razgovarali su u Beogradu, malo nakon odigranog finala Lige prvaka prošle subote:  

—

INTERVJU SANDRO SUKNO, trener Pro Recca

“Dubrovački vjesnik”, autor Tonči Vlašić (objavljeno 5. lipnja 2022.)

Kad rečeš kako je moguće u sezoni uzeti četiri trofeja, i uzmeš sva četiri, i to napraviš u svojoj prvoj pravoj sezoni kao trener. Ne bih omalovažavao Primorac iz Kotora, tu moju prvu samostalnu sezonu, ali tamo je na prvom mjestu bio rad s mladima. Bio je to projekt na duže vrijeme. Meni se nakon godine dana otvorila mogućnost da postanem trener kluba u kojem se traži samo pobjeda. Kad se to dogodilo, savjetovali su mi da je prerano, da se ne prihvatim uloge prvog trenera Pro Recca, da ću izgorjeti. Nije mi bilo lako, ali prespavao sam dvije noći, ali ono prvo što mi je došlo na pamet: ‘Prihvati!’, to sam na kraju i napravio

– priča Sandro Sukno niti pola sata nakon završetka završnog turnira europske Lige prvaka, pobjede u velikom finalu protiv domaćina, Novog Beograda.

Prethodno je, prije tog pristanka dolaska u Genovu, dogovorio sve s Mauriziom Felugom, bivšim uspješnim igračem (svjetsko zlato i olimpijsko srebro sa Settebellom), a aktualnim predsjednikom Pro Recca, gdje će se i kako slaviti veliki uspjeh.

Upravo je Felugo u ljeto 2021. godine bio taj koji je okrenuo Sandrov broj, te mu uputio poziv: “Dođi, budi naš trener”. Ostale su tad zapisane Sandrove riječi: “Kad me je Felugo nazvao osjetio sam veliku čast, svi znamo što Pro Recco znači za vaterpolo. Istina je, mlad sam, tek nedavno sam počeo trenersku karijeru, ali sam zaljubljen u ovu ulogu. Svjestan sam kako biti u Pro Reccu znači samo jedno: Treba pobjeđivati!”

Iako je to Sandro uspio uoči završnice u Beogradu, osvojio europski Superkup, te duplu krunu u Italiji, teško bi u Pro Reccu bili presretni da nije bilo na kraju i naslova prvaka Europe. Osjećaš li zbog toga olakšanje?

Da, veliko olakšanje, ali nisam nastup u Beogradu gledao na taj način. Ponosan sam na igrače zbog uspjeha, ali i da smo izgubili, ne bih promijenio mišljenje o njima. Imamo vrhunsku skupinu igrača, koje treba držati pod kontrolom, ali je lakše kad imaš prave ljude. Znali su svi govoriti kako je Recco skupina pojedinaca, ali ove sezone smo imali prave ljude, te smo imali momčad. Zato smo pobijedili. Zato smo se vratili. Kad nemaš momčad, i kad si u utakmici u minusu, onda ideš u još veći minus. Kad imaš momčad onda ćeš dobiti i jaku Barcelonetu, i jaki Ferencvaros, i jaki Novi Beograd, koji je uz to bio domaćin.

Pritisak je postojao, je li on bio još i veći s obzirom kako se zadnjih dana non-stop isticalo kako Pro Recco ima priliku učiniti nešto što nitko nije napravio punih 14 godina, a što je zadnji put napravio baš on – obraniti naslov prvaka Europe? Plus, Recco ima priliku postati prvi klub koji ima dvoznamenkasti broj naslova prvaka Europe. Nema tko nije istaknuo u najavi kako je u Beogradu 2018. godine Košarkaški klub Real Madrid otišao do kraja, osvojio deseti put Euroligu, te postao prvi klub s dvoznamenkastim brojem naslova. 

Brojke Recca su nevjerojatne. Evo, samo to što, nakon 14 godina je Recco obranio naslov, a to je prethodno uspio baš Recco, pa Recco, koji ima najviše naslova prvaka Europe, deseti put najbolji. Gdje su još sva pojedinačna priznanja igrača Recca. Tko gleda sa strane, reći će, to je Pro Recco i zbog toga je to lako. E, pa nije lako. Jesmo li mogli izgubiti finale? Jesmo. I da se to dogodilo, rekli bi: “Najbolje da nije osvojio duplu krunu u Italiji”. A, ja pitam: “Što, ali je Brescia loša?”. Naravno da nije. Brescia je vrhunska momčad. Dobili smo je u talijanskom kupu, te u talijanskom prvenstvu. Na kraju je Brescia mogla igrati u finalu Lige prvaka. Mnogi u Europi omalovažavaju Bresciu, koja igra jedan čudan tip vaterpola, ali koji je dozvoljen i koji je po pravilima. S tim je Brescia kompetentna, te dovode sve najjače ekipe u problem zbog tog svog načina igre. Nemojte zaboraviti kako je Brescia bila prva u svojoj skupini, te na kraju imala veliku priliku igrati finale u Beogradu. Nije lako više osvajati trofeje ni u Italiji. Zbog toga, kad uzmeš sve, sva četiri trofeja, moraš biti ponosan.

Je li jedan od četiri trofeja poseban po nečemu, možda tebi najdraži?

Teško je odgovoriti na to pitanje. Sezona je zaključena, a ti nisi mogao napraviti ni centimetar više od ovoga što si napravio. Plus, možda to javnost ne zna, možda to nije primijetila, ali počeli smo ove sezone gurati igrače iz Recca. Imamo tri-četiri mladića sa 16, 17 godina, koji su igrali ne samo Prvenstvo Italije, već i Ligu prvaka. Jedan od njih je odigrao 15 utakmica za seniore sa 16 godina. I na to sam ponosan. Recco je manji od Dubrovnika, a mogao bi uskoro imati nekoliko svojih mladih igrača u prvom sastavu. Nisu samo trofeji ono što me čini sretnim nakon ove prve sezone u Reccu. Klub ide u pravom smjeru. Ima i svoj bazen. Dok drugi po tom pitanju imaju problema, treniraju u jednoj polovici bazena, a mi imamo svoj. To se vidi kroz seniore, a pogotovo kroz mlađe kategorije.

Zašto si pobjegao nakon što je Gergo Zalanki pogodio odlučujući peterac za naslov prvaka Europe?

Hahaha, nije mi se dalo više skakati u bazen.

Je li bilo pobjedničko kupanje nakon osvojenog naslova prvaka Italije?

Nije.

Nisu te bacili u bazen?

Nisu me ni tad uhvatili, a što se tiče sad, s obzirom na uvjete u zatvorenom bazenu, vrućinu, bio sam mokar kao da sam skakao u bazen.

Zaustavio te u tom tvom bijegu od igrača i kupanja Igor Milanović, trener Novog Beograda. Zagrlio te. Vidjelo se kako je nešto govorio. Što je rekao?

Bio je iznimno srdačan, kao što je bio veliki igrač, veliki trener, potvrdio je kako je i veliki čovjek. Bile su to prekrasne riječi. Zadržat ću ih za sebe i pamtiti.

Veselin Đuho je bio uz tvog oca Gorana na tribinama. U svom stilu će nakon finala: “Najbolje da Sandro nije pobijedio kad je isti ja, pobjednik!”.

Haha, Vesko. On je Kralj. I on, i tata, i mnogi drugi su bili tu. Kad je Jug ispao prvog dana, vidio sam kako su svu ljubav usmjerili prema meni, željeli da ja odem do kraja.

Sandro je uoči finala donio ulaznice. Prisjetio se Vesko kako je on to isto radio 1980. godine. – Pola ure prije odlučujuće utakmice s Vasasom sam bio u gaćicama ispred bazena u Kuparima, te ‘ubacivao’ one bez karata – rekao je Đuho.

Rijetke su situacije kad se traži karta više

– govori Sandro.

Ne događa se ovako nešto svako malo. Kad sam mogao osigurati kartu više, to sam napravio. Drago mi je što su svi na kraju uspjeli biti na tribinama, kako nitko koga znam nije ostao ispred ulaza. Mogli su na kraju vidjeti sjajno finale. Igrale su dvije vrhunske ekipe, iznenadili su me momci kakva je to bila razina budući da je ovo bila treća velika utakmica za obje momčadi u svega 48 sati.

Veliko finale, 32 minute igre, peterci na kraju…

Nisam nikad izgubio vjeru u uspjeh. Pogotovo kad je ovakav način suđenja. Prije je bilo, kad si vodio s 8:5, da je utakmica gotova. Puno se čvršće igralo, puno su čvršće bile obrane. Sad kad si na minus dva na pola utakmice to se može okrenuti za tren. Jedna kontra. Peterac. Sad kad takneš suparnika je peterac, zatim dosta je isključenja bez lopte. Uspio sam uvjeriti igrače kako prednost ili zaostatak, kad je 8:5 ili 5:8, ne znači kako je gotovo. Ovaj moderan vaterpolo, koji ide prema rukometu, nogometu, pruža mogućnost vratiti se, te ostati na životu.

Jesi li odmah znao kojih pet igrača izvodi peterce, ili ne?

Rekao sam odmah kojih pet puca, a samo sam ih pitao kojim redom žele pucati. Brzo smo se dogovorili tko će prvi, tko drugi, treći, četvrti, a tko zadnji, peti. Na kraju sam poslao na vrata Tommasa Negrija. Pogodio je stranu, te sam uvjeren, da Nikola Jakšić nije pogodio vratnicu, kako bi mu zaustavio peterac. Marco Del Lungo je njihovom najboljem igraču obranio peterac, Dušanu Mandiću. Sve skupa. Nije bilo nimalo lako. I nek’ se zna, za mene peterci nisu lutrija, već mentalna snaga – naglasio je Sandro, te otišao slaviti s ostalima.

Sandro Sukno je sa 16 godina imao debi za prvu momčad Juga (kup utakmica protiv Šibenika), s nepunih 18 je igrao prvo finale tadašnje Eurolige (Jug protiv Pro Recca u Barceloni), s nepune 22 godine je osvojio kao igrač naslov prvaka Europe (s Pro Reccom dobio je u finalu Primorje EB), a s nepune 32 godine kao trener je prvak Europe.

Cavtaćanin slavi. Rijetki su osvajali naslov prvaka Europe kao igrači i treneri.

FOTO: Tonči Vlašić