IN MEMORIAM – Tibor Benedek
IN MEMORIAM – Tibor Benedek
Izgubili smo prijatelja
U Budimpešti je nakon duge i teške bolesti, okružen najbližima, preminuo Tibor Benedek (47), jedan od najboljih mađarskih, ali i svjetskih vaterpolista svih vremena, doslovno velikan mađarskog i svjetskog sporta. Veličanstven igrač, sjajan trener, sportaš, a nadasve grandiozna osoba.
Zloćudna se bolest naslutila kada je koncem 2016., iznenadno odstupio s dužnosti izbornika mađarske reprezentacije s kojom je 2013. bio svjetski prvak. Početkom svibnja ove godine poslao je otvoreno pismo u kojem je oglasio da napušta vaterpolo. Dotad je još radio kao trener u budimpeštanskoj Ujpest Torni. Tibor je tada zapisao između ostalog… – “Puno sam puta pobijedio, no nažalost ne možete baš svaki put…”.
Tibor je slutio. Slutio je već tada, bilo mu je jasno kako se neumitni kraj bliži, da ovu ‘utakmicu’ ne može dobiti.
Tibor Benedek je krajem prošlog i početkom ovog stoljeća bio najbolji igrač na svijetu. S Mađarskom je osvojio čak tri uzastopna olimpijska zlata, što je podatak koji govori sve. U tom sastavu (Sydney 2000., Atena 2004. i Peking 2008.) Tibor bio kapetan, vođa, kreator, redatelj, prva violina.
S reprezentacijom svoje zemlje, za koju je nastupio 384 puta, bio je kao igrač jednom svjetski prvak (Barcelona 2003.), a na svjetskim prvenstvima je osvojio još 2 srebra i 1 broncu. Bio je i prvak Europe (Sevilla, 1997,) uz 3 srebra i isto toliko bronci na kontinentalnim smotrama. Zlato je osvajao i u FINA kupu, uz 2 srebra i 1 broncu. Takvog su dragulja jasno željeli i klubovi pa je pod kapicama nekoliko klupskih sastava ovjenčan slavama najboljeg. Prvak Europe jednom s Ujpest Tornom, a čak tri puta s Pro Reccom. Pet je puta osvajao i Superkup Europe s Pro Reccom, pa onda 1 tadašnji Kup pobjednika kupova s Ujpest Tornom.
U Mađarskoj je bio 6 puta prvaka države, uz 3 nacionalna kupa i 1 superkup, dok j u Italiji bio 7 puta državni prvak i jednom pobjednik kupa.
Po okončanju igračke karijere (2012.), preuzeo je godinu dana kasnije mađarsku reprezentaciju, te je na fantastičan način osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu u Barceloni 2013. S njim kao izbornikom, Mađarska je osvojila i srebro na EP u Budimpešti 2014. i broncu na EP u Beogradu 2016. ‘Potpisao’ je i dva srebra u Svjetskoj ligi (2013. i 2014.) i srebro na FINA kupu (2014.).
Osvojio je nisku pojedinačnih nagrada i priznanja, pa je tako četiri puta bio proglašen najboljim mađarskim vaterpolistom godine (1992., 1993., 1994. i 2002), ali i najbolji mađarski trener godine (2013.). Godine 2015. je primljen u Kuću slavnih vodenih sportova u Fort Lauderdaleu. Njegova rodna Budimpešta odužila mu se 2008. proglasivši ga za počasnog građanina. Nositelj je i tri mađarska državna odlikovanja.
Puno više od pukih brojki koje istina dočaravaju Benedekovu besprijekornu sportsku uspješnost, talent, mi u vaterpolu ćemo se zauvijek sjećati Tibora kao staloženog čovjeka, naglašene privrženosti pojmu sporta, fair-playa, uljudnosti, korektnosti. Imao je i velik krug prijatelja u Hrvatskoj, a naš je vaterpolo, klubove, igrače i trenere silno cijenio.
Vaterpolo bez Tibora Benedeka je nenadoknadivo osiromašen, a opet ostajemo bogatiji za jednu divnu osobu, igrača, trenera koji je značajno obilježio sport kojem pripadamo i kojeg je on toliko silno bio predan.
Hrvatski vaterpolski savez, u ime naše cijele sportske i vaterpolske zajednice izražava iskrenu i najdublju sućut obitelji pokojnog Tibora Benedeka, kao i našim sportskim prijateljima u Mađarskom vaterpolskom savezu i cijelom mađarskom vaterpolu.
Tibore, počivao u miru – Rest in peace, Tibor
