IN MEMORIAM Goran Sukno (1959. – 2026.)
Napustio nas je Gospar Goran. Jedan od najvećih hrvatskih vaterpolista, vrstan igrač sa zlatima osvojenim na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. i Svjetskom prvenstvu u Madridu 1986. (ondje je bio i kapetan momčadi); a kasnije briljantan visoki sportski dužnosnik. Kako na klupskoj, tako i na nacionalnoj razini.
Goran Sukno je rođen 6. travnja 1959. u Cavtatu. Ondje je i počeo igračku karijeru, pod kapicom Cavtata od 1971. do 1976. da bi potom preselio u gruški bazen, u Jug u kojem je ostao kao igrač 10 godina. Desetljeće silnih uspjeha i trofeja, od kojih se jamačno najviše ističe prvi Jugov naslov prvaka Europe, 1980.
U igračkoj karijeri najjače sjaju dva reprezentativna zlata. Ono najveće, olimpijsko iz Los Angelesa 1984. i svjetsko iz Madrida 1986. Godinu između, 1985. osvojio je srebro na Europskom prvenstvu u Sofiji. Ima još i zlato s Mediteranskih igara u Casablanci 1983.
S klubom je, a to je bio dakako Jug, osvojio prvi naslov prvaka Europe kluba iz Gruža 1980. Bio je prvakom bivše države u 5 navrata (1980., 1981., 1982., 1983. i 1985.), te pobjednik kupa iste države dvaput (1981. i 1983.). Za reprezentaciju nije igrao nakon 1986. budući da je prešao u Italiju, u Salerno, a tadašnja su pravila bila kako za nacionalnu momčad igraju samo oni iz domaćih klubova. U Hrvatsku, Dubrovnik, te svoj Jug, Goran Sukno se vratio 1994. godine. Bio je već završio igračku karijeru, ali je započeo dužnosničku koja će biti jednako veličanstvena. Postao je sportski direktor Juga, te je Goran dao najsnažniji pečat u stvaranju iznova moćnog, jakog, europski velikog kluba iz Grada. Uostalom, nakon samo 2 mjeseca na dužnosti, jugaši su osvojili Hrvatski kup što je bio prvi pokal tog kluba u neovisnoj Hrvatskoj. Godine 1996. osvojio je Jug sa sportskim direktorom Goranom Suknom i još jedan kup, da od 2000. godine nije bilo više sezone bez pokala. Najčešće nekoliko njih u istoj godini.
No, Goran Sukno nije bio samo značajan na lokalnoj dubrovačkoj, već na svehrvatskoj, nacionalnoj razini. U jesen 2004. s prijateljima iz igračkih dana – Pericom Bukićem, Milivojem Bebićem, Zoranom Rojom, privoljeli su svojeg trenera, Ratka Rudića na povratak u Domovinu. Tada je i počeo preporod hrvatskog reprezentativnog vaterpola. Goran Sukno je bio višegodišnji član Upravnog odbora, uostalom i dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza. Dobitnik je Državne nagrade za sport „Franjo Bučar” i više državnih priznanja i odlikovanja.
No, povrh svih ovdje iznesenih sportskih odlika, vrlina, medalja i trofeja, Goran Sukno je nadasve bio – gospodin. Odnosno, kako to lijepo u dubrovačkom kraju vele; Gospar. Uistinu s velikim slovom G.
Njegov vedar duh, blistava vaterpolska zapažanja i sportska vizija će nam nedostajati, ali ostaje i kao stalna nit vodilja. Kako i na koji način ići naprijed, prema višemu i boljemu.
Neka mu je laka hrvatska gruda.
Obitelji, cijeloj rodbini, te svim prijateljima Gorana Sukna, Hrvatski vaterpolski savez upućuje najiskreniju duboku sućut.
