Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva!
U polufinalnoj drami protiv Francuske u Dohi, Hrvatska je raspucavanjem peteraca svladala, pokazalo se jakog suparnika, ukupno 17:16 (11:11), te se plasirala u još jedno finale.
U zadnjih mjesec dana ovo nam je drugo finale, nakon Europskog prvenstva u Hrvatskoj, sada smo i u finalu Svjetskog prvenstva. Što se tiče samih svjetskih prvenstava, ovo je Barakudama ukupno 4. finale – nakon Melbournea 2007., Kazanja 2015. i Budimpešte 2017.
Utakmica je bila samo za one dosta jakih živaca. Uostalom, kada se ode u peterce onda se i podrazumijeva da je napetost i uzbudljivost, jednako kao i neizvjesnost bila maksimalna. Točno je doduše da je Hrvatska vodila cijelim tijekom utakmice, ali je točno i to da Francuzi nisu dopuštali veće zaostajanje. Jedini put kada je Hrvatska povela više od dva gola razlike, konkretnije 9:6 na kraju treće četvrtine, Francuska se ekspresno vratila početkom zadnje dionice na 9:8 i samo produžila neizvjesnost. Točno je da su Barakude u dobroj mjeri same najviše doprinijele tom povratku Francuza s nekim atipičnijim pogreškama. No, valja jednako tako navesti, a što je sada mogla vidjeti i sva hrvatska javnost, da je Francuska ozbiljna, visokokvalitetna momčad koja nije u Dohi slučajno pobijedila Mađarsku ili pak činila velike probleme Grčkoj i da ne nabrajamo dalje.
U samoj završnici susreta, u posljednjoj minuti, Loren Fatović je pogodio s igračem više 52 sekunde prije kraja za vodstvo 11:10, ali Enzo Khasz je s desne strane, iz vrlo teškog položaja poravnao na 11:11, te odveo utakmicu u raspucavanje peteraca. Tu je pak nakon prve serije od po 5 sigurnih izvođača, Marinić Kragić pogodio i kao hrvatski šesti izvođač, ali je naš vratar s klupe, Mate Anić između vratnica odmijenivši velikog Bijača, ‘skinuo’ šut Khasza za pobjedu, za ulazak Hrvatske u finale!!
U finalu će Hrvatska igrati protiv Italije koja je svladala Španjolsku 8:6. Finale je na rasporedu u subotu od 15.30 sati po hrvatskom vremenu jasno uz prijenos na HTV 2.
Ivica Tucak, hrvatski izbornik:
– Ono što se na kraju zbraja i što je jedino bitno je plasman u finale. Mislim da bi bilo stvarno nezasluženo sa sportskog stajališta da smo izgubili ovu utakmicu. Vodili smo od početka do kraja, Francuska isto tako noto jednog trenutka nije vodila, ali smo na kraju i pali, a to mi je potpuno očekivano. Znate, u jednom trenutku, sredinom treće četvrtine gledalo me jedno 5-6 igrača i tražilo zamjenu. ‘Mrtvi’ su, umorni, potrošeni i nemam im što zamjeriti. Ni njima, ni ikome. Izvukli smo zadnji atom snage da odigramo ovo, uđemo u još jedno veliko finale, još jedno finale, u nizu. To je fantastičan rezultat za hrvatski vaterpolo i na ovo svi moramo biti ponosni. Da, bilo je strašno teško, to smo i očekivali. Što se peteraca tiče pitao sam Matu – „Mate, jesi spreman”. Odgovori m – „Jesam”. Onda idi, kreni. Znam, propustili smo nekih 5-6 zicera, jednu kontru 1 na 0. Da, mi smo ih vraćali, to je sigurno, ali… ušli smo u finale, ljudi. Veselimo se!
Loren Fatović:
– Nakon svega je jedino bitno da smo pobijedili. Sad analizirati polufinalne utakmice, nema smisla. Čeka nas finale, tomu se treba okrenuti. Znamo mi gdje smo griješili. Vodili smo 9:6 i onda smo opet krenuli braniti rezultat. Bespotrebno . To je njih dovelo u neki bolji položaj u zadnjoj četvrtini, ali uspjeli smo zadržati mirnu glavu na petercima. Mate nam je na kraju donio pobjedu s tom obranom peterca. Svi smo sretni, jedino što se sada moramo dobro odmoriti.
Mate Anić:
– Ovo je ostvarenje snova. Ja znam koja je moja uloga u momčadi i ako treba pomoći, znao sam da ću to morati najvjerojatnije na ovaj način. Tako sam se i pripremao. Bijač je odradio cijelu utakmicu odlično. Prvih 4-5 peteraca je bilo vrhunski pogođeno s njihove strane, a… što da vam kažem. Taj trenutak kad dođete oči u oči s pucačem. Nisam znao do zadnjeg trenutka gdje ću se baciti. Jednostavno, neki instinkt proradi, neka priprema. Znao sam da ide visoko. Dakle, znao sam da se ja neću baciti nisko. Samo sam se odlučio onda na jednu stranu. Kao na treningu, bez presinga i urodilo je plodom.
Ante Vukičević:
– Mi smo bili malo nervozni, iscrpljeni mentalno i fizički od cijelog turnira ovdje, pa Dubrovnika i Zagreba, ali to vam je polufinale. Rijetko kada se polufinala dobivaju s 3, 4 ili 5 golova razlike. Bez obzira o kojem se suparniku radi. Mi smo uspjeli ipak sve nadvladati, izvući utakmicu i na mišiće, a nadam se da je ostalo još ‘goriva’ za finale. U mjesec dana igrati dva finala, to je fantastičan naš uspjeh! To su i dva teška turnira. Evo, nisu to uspjeli ni Španjolci, ni Mađari koji su odmarali igrače, imali smo izuzetno težak turnir i u Zagrebu, Dubrovniku, sa srcem igrali svaku utakmicu, davali sve od sebe. Kao i ovdje, i uspjeli smo opet doći do finala.
Marko Žuvela:
– Čestitam suigračima, čestitam našem stožeru, ali čestitam i Francuskoj na odličnoj borbi u cijeloj utakmici. Opet tri gola razlike u zadnjoj četvrtini i opet su se uspjeli vratiti. Taj psihički momenat njihov je očito izvanredno jak. Je, primili smo mi neke lagane golove, posebno ona dva na početku zadnje četvrtine. Da toga nije bilo mislim da bi uspjeli dovršiti utakmicu bez nervoze, ali to su sve čari sporta. Oni isto igraju vaterpolo. Ovako je slađe, na peterce dobiti. Znam da je gledateljima više stresa, kao da nama nije, ali je onda slađi osjećaj na kraju. Kao što sam rekao nakon Srbije, tada je pao ili dobili smo prvu od tri zadnje najbitnije. Sada je 2 od tri, idemo na 3 od 3.
