Hrvatska je prvak svijeta!
Treći put u povijesti, Hrvatska je prvak svijeta u vaterpolu! U ludom, napetom, kao triler uzbudljivom finalu koje je uostalom i završeno u drami peteraca, Hrvatska je u Dohi pobijedila Italiju 15:13 petercima (11:11 nakon četiri četvrtine), te se u domovinu vraća sa zlatom.
Kakva ‘luda’ utakmica. Susret u kojem nitko od suparnika nije niti jedno vodio više od gola razlike. Povela bi Hrvatska, sustigla pa i prestigla Italija. Tada bi oni vodili, a Barakude stizale i prestizale. Konstantin Harkov je postigao ukupno 4 gola, ali prva 3 Hrvatske je ‘potpisao’ on. Opet, imala je i druga strana svojeg junaka u Fondelliju. Također 4 gola, istina dva iz peterca, ali računa se.
Sjajna i obojica vratara, Bijač i Del Lungo. U biti, finale kakvo zaslužuje Svjetsko prvenstvo, Napeto, dramatično, neizvjesno, emotivno turbulentno. Bila je Italija nadomak pobjede budući da je točno 30 sekundi do kraja suparnik vodio 11:10. Izbornik Ivica Tucak je znalački sačuvao jednu minutu odmora. Sada je bio trenutak za iskoristiti ju.
Krenule su Barakude u napad. Posljednji napad na Svjetskom prvenstvu. Doslovno svih 7 igrača, jasno i Marko Bijač koji se smjestio na 2 metra. ‘Curile’ su sekunde, 15… 10…5… Na 4 sekunde do kraja Fatović je dodao Buriću, a ovaj se fino postavio, te s lijevog vanjskog pogodio. Za 11:11 i peterce.
U njima nije savršeno počelo. Naš drugi izvođač je bio Fatović, ali je Del Lungo obranio. No, i Echenique pogađa gredu. Opet se vraćamo. Došao je ponovo red na Matu Anića koji ‘skida’ šut Di Fulvija, a Marko Žuvela kao zadnji izvođač ‘cementira’ pobjedu, zlato ide u Lijepu Našu!
IZJAVE
Ivica Tucak, hrvatski izbornik:
– Ove godine, a tek je počela, učinili smo strašne stvari. Europski smo doprvaci, postali sada i svjetski prvaci. Presretan sam, ali i umoran, no beskrajno ponosan. Na ove momke, ovu momčad, ovo što smo gradili i izgradili. Ono što je vrijedno zlata je podatak da ova reprezentacija nikada nije ‘pala’. Borili smo se kao lavovi, a i ovo je bila jedna strašna utakmica. Puna preokreta. Vode oni, vodimo mi, promašuju oni, promašujemo mi, ali mislim da je stvarno pobijedio vaterpolo. Ja sam presretan što smo mi opet postali svjetski prvaci. Ima ja životnu želju, to ne skrivam i to sam nekoliko puta već rekao. Olimpijsko zlato. Moja misija, moj put. Ja želim to zlato i dok ga ne budem imao u svojim vitrinama, miran biti neću. Ja se nadam da će to biti s Hrvatskom.
Loren Fatović:
– Ne znam što bi vam rekao. Izvan sebe sam. Ovo je bila ‘rovovska bitka’ do zadnje sekunde. Pričali smo na sastanku uoči utakmice kako postoji šansa da ode i u peterce. Ja sam nas ubacio u nevolju, ha, ha, ali opet je tu bio čudesni Mate. Nemam što reći. Čestitam svim igračima, cijelom stožeru. Ovo je nevjerojatan uspjeh.
Marko Bijač:
– Pjevat ćemo ne samo sad i ono što ste čuli na bazenu i ne samo večeras, odnosno u Dohi, nego i idućih nekoliko dana mislim. Ovo što smo mi napravili u posljednjih, koliko ono, mjesec i pol, to je čudo. Stvarno! Igrati dva finala, onako teška. Vrlo teško nam je bilo posebno nakon načina kako smo izgubili finale u Zagrebu koje smo imali dobiveno ili smo barem mislili tako. Iako smo i tada, na EP pokazali sjajne igre. Zato nam se možda sada, u Dohi vratili i to na možda i još ljepši, najljepši način, na najvećoj pozornici. Na još ljepši način. Postali smo svjetski prvaci!
Josip Vrlić:
– Prvo čestitke svim suigračima, trenerima našim, svima koji su bili s nama, bavili se nama zadnja puna dva mjeseca, kao i divnim navijačima ovdje. Kada dobijete polufinale na peterce, pa finale na peterce… nikad slađe! Meni sigurno najveći uspjeh u mojoj karijeri. Nemam riječi. Znate što nas je tjeralo zapravo najviše naprijed, znate što nam je dalo poticaj? Baš način kako smo izgubili finale Europskog prvenstva u Zagrebu! Nešto je pobudilo i probudilo u nama. Dokazali smo ovdje da smo svjetski vrh i da smo jedna od najboljih momčadi na svijetu, zapravo… trenutačno, pa najbolja!
Luka Lončar:
– Čestitam svima, od suigrača do vodstva Saveza, a na ovaj način osvojiti je prekrasno. Nije bilo umora. Mislim… prije finala smo si rekli, izbacujemo riječ umor i gotovo. Tako smo se postavili. Zato smo se onda i vraćali u utakmici i pomagali i išli u kontru. Sve smo radili zajedno, vjerovali smo da zajedno možemo uspjeti, svi su išli do kraja, do maksimuma. Možda je netko dao malo više, netko malo manje, ali nebitno. Svi su sastavni dio ove zlatne priče.
Jerko Marinić Kragić:
– Mi smo sad prvaci i možemo što hoćemo! Možemo feštati, ne moramo feštati. Možemo ići doma, ne moramo ići doma. Možemo doći sutra, možemo doći preksutra. Više to sada ništa nije važno. Napravili smo strašnu stvar. Biti svjetski prvaci mjesec dana nakon Europskog prvenstva gdje smo se potrošili fizički i emotivno. Mislim da to sve pokazuje našu kvalitetu, veličinu, nagu ove momčadi.
Marko Žuvela:
– Iskreno, nisam imao pojma da sam posljednji izvođač peterca. Još sam se čudio zašto svi moji tamo na klupi skaču. Ne stvarno, nisam uopće brojao. A utakmica je bila, čudo jedno. Rino dao 5 sekundi prije kraja, vodili malo mi, malo oni, Mate opet branio ludo…
Mate Anić:
– Ako je ono u polufinalu bilo ostvarenje snova, onda je ovo nešto nezamislivo. Ne mogu doći k sebi da smo ostvarili ovo što smo napravili.
—
Barakude bodrio i Josip Pavić
Iz Zagreba je na finale Svjetskog prvenstva u Dohu doputovao, pružiti podršku našoj reprezentaciji, Josip Pavić. Nekoć i sam ne samo dio Barakuda, nego i sudionik ovakvih utakmica, a sada državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta Republike Hrvatske.
Svjetski se prvaci vraćaju u nedjelju u 13.15 sati
Hrvatska vaterpolska reprezentacija prema planu se u domovinu vraća već u nedjelju (18. veljače), letom iz Dohe i s predviđenim slijetanjem u 13.15 sati.
Po dolasku je zakazan i svečani doček u VIP salonu zagrebačke zračne luka Franjo Tuđman, a koji priređuju Ministarstvo znanosti i sporta Republike Hrvatske, te Hrvatski olimpijski odbor.
