HRVATSKA – ITALIJA Gosti bolji za 1 gol
Baš kao i početkom studenoga u Imperiji. Tada je slavio gost, tada smo to bili mi i to s jednim pogotkom razlike. Mjesec dana kasnije, u Zagrebu je slavio gost s jednim pogotkom razlike, Štoviše, čak je i rezultat identičan – 12:11.
Početak nije bio obećavajući. U biti, bio je takav da je izbornik Tucak bio primoran nakon nepunih šest minuta pozvati prvu minutu odmora. Dotad su naime, Talijani poveli 3:0 od kojih jedan pogodak iz pozicijske igre s 2 metra, jedan s igračem više i jedan kao posljedica sporijeg povratka u obranu. Istodobno, nije baš ni naš napad bio za komplimente jer je realizacija igrača više bila 0-3, a sam napad nedostatno aktivan. Time-out baš i nije urodio plodom jer su iz kontre, preko Marzialija, Talijani poveli 4:0. Prvi i jedini gol za Hrvatsku u uvodnoj je četvrtini postigao Luka Bukić za 1:4.
U drugoj su dionici s dva gola s vanjskih pozicija (Del Basso i Iocchi Gratta) poveli 6:1 što je bilo njihovo najveće vodstvo. Do poluvremena su međutim naši mladići uspjeli smanjiti. Prvo Krapić s 2 metra nakon lijepog dodavanja Bašića, te u zadnjoj minuti druge četvrtine, Luka Bukić s igračem više i sa svoje pozicije, lijevog krila.
U trećoj četvrtini je Hrvatska na krilima odličnog Luke Bukića i njegova dva gola samo u ovoj dionici, došla do gola zaostatka (7:8). Bilo je prilike, dva napada i za izjednačenje (jednom se ‘ispriječila’ vratnica, baš na šut Bukića), ali do egala nismo uspjeli. Štoviše, centar Talijana Luca Marziali je na dodavanje Fondellija s igračem više priskrbio gostima +2 uoči zadnjih osam minuta (7:9). Izjednačenje smo očito ostavili za zadnju dionicu.
Ono je i došlo, prvo nakon gola Bukića (8:9), pa potom i Benića (9:9). Nisu Barakude na tomu stale već su i povele pogotkom Biljake (10:9 – šest minuta prije kraja), no Talijani preokreću s nova dva pogotka za svoje vodstvo.
U zadnjoj je minuti, 29 sekundi prije kraja, ponovo Benić strijelac za izjednačenje (11:11), ali zadnji napad na utakmici ima gost, dobivaju igrača više i doslovno pola sekunde prije kraja, Bruni koji je bio strijelac za 1:0 za Italiju, postavlja i konačnih 12:11 za goste.
—
Ivica Tucak, izbornik Hrvatske:
Dobio sam puno i upravo ono što treba nama i našoj momčadi. Bilo je iskreno rečeno puno toga lošeg, pogotovo obrambeno, pa i napadački. U obrani neshvaćanje situacije pri ulasku drugog centra, previše puštanja slobodnih šuteva, napadački prepasivni, neaktivnost, a Italija me moram reći ugodno iznenadila s jednom agresivnošću. Bilo je i dobrih strana u našoj igri, a to je ona iskazana volja, želja naših mladića nakon što smo gubili 6:1. Ponavljam, ovakve utakmice su nešto što nam treba i treba nam još puno priprema i rada.
Sljedeće druženje s Barakudama najavljujemo iza Božića, od 27. do 29. prosinca kada u Zagreb na pripreme s našom vrstom dolaze reprezentativci Crne Gore.
—
Zlatna lopta HVS-a za Stipanića, Lopatnyja i Z. Šimenca
Prije početka utakmice Hrvatska – Italija, na bazenu uz Savu je upriličena svečanost odavanja priznanja nekim od najvećih hrvatskih vaterpolista u povijesti. Konkretno, nagrada “Zlatna lopta Hrvatskog vaterpolskog saveza”, za osobit doprinos i postignuća u našem vaterpolu uručena je velikanima – Ronaldu Lopatnyju, prof. Zlatku Šimencu i Karlu Stipaniću, olimpijskim pobjednicima iz Meksika 1968., te višestrukim osvajačima mnogih trofeja na međunarodnoj i nacionalnoj sceni.
“Zlatnu loptu Hrvatskog vaterpolskog saveza”, laureatima je uručio Perica Bukić, dopredsjednik i izvršni direktor HVS-a.
