Hrvatski Vaterpolski Savez

Hrvatski vaterpolisti, točno dan prije 12. obljetnice zasad prvog olimpijskog zlata u Londonu (osvojenog 12. kolovoza 2012.), kreću u pohod na drugo. Drugo olimpijsko zlato i u već trećem ovogodišnjem finalu.
Barakude su igrale finale Europskog prvenstva u našoj domovini u siječnju, pa finale Svjetskog prvenstva u Dohi mjesec dana kasnije, i sada u gradu svjetlosti, mode i ljubavi treće. Najveće, najvažnije finale u sportu. Olimpijski finale!
Tri finala u 8 mjeseci, četiri finala u nepune dvije godine (ne zaboravimo EP u Splitu 2022.). Hrvatska je porušila, nadmašila sve prijašnje rekorde, postavila nove koje će teško itko ikada nadmašiti. Hrvatska ima momčad i dosege na kojima nam se danas, bez pretjerivanja, klanja sav vaterpolski svijet, bilježi cjelokupna sportska zajednica, a Lijepa naša ponosi.
Ponosi i diše, skače, napada i brani se zajedno s Barakudama ova dva pariška tjedna iz snova. S kad smo kod snova, zna se jako dobro i kakvi su oni.

Ante Vukičević:
– Znamo svi o kakvoj se reprezentaciji radi. Imali su malo oscilacija u skupini, izgubili su od Australaca, Španjolaca i Mađara, ali u zadnje dvije utakmice su se silno dignuli. Imaju dva izrazita pojedinca, Mandića i Nikolu Jakšića na koje ćemo morati posebno pripaziti. Igraju vrlo dobru obranu na koju mi moramo odgovoriti strpljivim napadom.

Loren Fatović:
– Srbija je vrhunska momčad. Nakon prvog dijela ili natjecanja po skupinama, mislim da dosta ljudi nije ni nas, ni njih vidjelo u finalu budući da smo i mi i oni bili četvrti tek u skupini. Pokazalo se međutim da znamo pobljeđivati, oni i mi. Sigurno će biti vrhunska utakmica, imaju izvrsne igrače, ali naravno da mi imamo šanse za pobjedu. Moramo zadržati agresivnost u obrani iz prijašnjih utakmica, to će biti ključ uspjeha. Znamo da je ovo treće finale, ali ne razmišljamo o prijašnja dva već samo o onom koje je pred nama.


Marko Bijač:
– Teško je baš navesti nekakav ‘recept’ za njih. Sigurno da su momčad kvalitetnih pojedinaca predvođena njihovim kapetanom Nikolom Jakšićem, te Dušanom Mandićem koji je po meni najbolji igrač na svijetu danas. Na njih ćemo usmjeriti najveću pozornost, iako nisu jedini. Naša najveća snaga su kolektiv i karakter koji smo pokazali na prijašnja dva turnira, kao i u utakmicama ovdje u Parizu. S tri finala ove godine, na najvećim natjecanjima, to je nevjerojatan uspjeh. Time smo svima pokazali koliku kvalitetu Hrvatska posjeduje i zato možemo biti ponosni neovisno kako se utakmica završila u nedjelju na ono što smo postigli dosad. Opet, to ne znači da ćemo se mi s ovim zadovoljiti. Učinit ćemo sve kako bi osvojili zlato.

—

Hrvatska – Srbija

Omjer na OI

3   2  0  1  32:31

Ukupan omjer

41   15  7  19