HALO, ROVINJ – Ante Vukičević
Hrvatska reprezentacija odradila je polovicu rovinjskog dijela priprema za Svjetsko prvenstvo u Dohi, a koje počinje (turnir muškaraca), 5. veljače. Na tamošnjem inače novom bazenu, otvorenom prije manje od godinu dana, Barakude treniraju u pravilu dvaput dnevno, uz dodatne treninge i u teretani.
Raspoloženje je dobro, zdravstveni karton još i bolji, a to je za pripremni dio svake sportske momčadi i više nego najbitnije. Izbornik Ivica Tucak i njegov stožer, na raspolaganju imaju 17 igrača. Jedan od njih, jedan od srebrnih s gotovo pa netom okončanog Europskog prvenstva je Ante Vukičević. Barakuda iz Marseillea. Iza Ante je vrlo, vrlo dobro odigran turnir u Dubrovniku i Zagrebu. Samo su trojica igrača (Fatović, Harkov, Bukić) imali veću minutažu od Ante Vukičevića koji je u Gružu i uz Savu proveo u igri ukupno 119 i pol minuta. Prosječno, 20-ak minuta po utakmici. Opravdano i zasluženo, sa svojim jako dobrim rolama kako u obrani, tako i u napadu.
Prvi sugovornik u mini-rubrici „Halo Rovinj”, upravo je dakle, Ante.
– Prvo, dobro nam je došlo, a i trebalo onih 5 dana odmora nakon Europskog prvenstva. Možda više psihički, da se malo mentalno odmorimo jer fizički smo ipak bili u natjecateljskom ritmu i sve to dobro podnosili – prvo je što će u startu Vukičević.
– Ovdje u Rovinju sada samo vraćamo tu formu iz Dubrovnika i Zagreba, malo smo se fizički regenerirali, kako bi se onda s pripremama još u Dubaiju, neposredno prije Dohe, vratili u natjecateljsku formu.
Nikad jači turnir Eura
Nećemo se uoči Svjetskog prvenstva previše vraćati u prošlost, pa bila ona i recentna, ali europska medalja, srebrna kolajna nije, a nikada neće ni biti, niti smije biti okarakterizirana neuspjehom. Baš naprotiv.
– Slažem se da je velik rezultat, a posebno zato jer je turnir bio jako težak. Ne sjećam se da smo ikada imali tako težak turnir. Možda 2017. na SP u Budimpešti kada smo u skupini imali SAD i Rusiju, ali i neugodni Japan, pa četvrtfinale s Talijanima, Srbija u polufinalu i finale s domaćinom Mađarskom. No, ovaj je bio najmanje jednako težak. Tri vrlo teške utakmice u skupini. Jesmo Francusku nešto izraženije pobijedili, ali ne znači da je bilo lagano, a onda su slijedili Grčka, Mađarska, Španjolska. Fizički i psihički zahtjevan turnir koji smo mislim odigrali na visokoj razini. Sad, jasno da ostaje žal za tim da nam je pobjeda u finalu bila tako reći u našim rukama, ali ipak za vaterpolo i općenito sport u Hrvatskoj, to je velik uspjeh. Zato se sad s tim samopouzdanjem spremamo za Dohu, idemo napraviti i ondje velik rezultat.
Antina desna strana
Ono što veseli je sveukupno vrlo dobra igra, a posebno obrana koja je vjerojatno i najbolja na cijelom turniru u Dubrovniku i Zagrebu. U taj se dio priče uklapa upravo i Vukičević.
– Sve se nekako posložilo mislim, pa tako i za mene neka nova uloga, malo izmijenjena. Više sam na desnoj strani, ali malo i na lijevoj koja je moja ‘prirodna’. Meni je gušt i novi izazov igrati i desno, nije bio problem. Uvijek mi je drago igrati, prihvatio sam to igrati i to mi je bio baš pozitivan izazov. Gušt, za promjenu. Doživjeti i neku drugu percepciju vaterpola, obrambeno i napadački. Mislim da se posložilo dosta toga u momčadi, svi su dobili jasne uloge što i kako treba. Tu smo mislim svi dali maksimum, podredili se uspjehu momčadi kako i treba biti. Bez velikog ega i iskakanja, podignulo se momčadsko samopouzdanje i duh. Nikome nije problem napraviti nešto za nekog drugog, ako se to tako može reći. Ginuli smo jedni za druge i imali kolektivnu energiju od početka turnira.
Izbornik Tucak je međutim i prije prijašnjeg natjecanja spomenuo da vi u Marseilleu igrate ove sezone na desnoj strani?
– Jesam, silom prilika nekih. Imali smo u jednom trenutku ozlijeđenog Romaina Mariona-Vernouxa, pa sam onda ja igrao desno jer smo ostali praktički na samo dvojicu igrača na toj strani. Isto tako i kasnije me trener po potrebi prebacivao na desnu stranu, pa čak i više koristio ondje. Tako da sam igram i desno i lijevo, nekad znam i na beka stati. Baš kao i u reprezentaciji. Uloga zanimljiva i kao što sam rekao, jedan baš dobar izazov. Makar, koju god ulogu dobio, dat ću sve od sebe. Kao i svi ovdje u Rovinju – naglašava Ante Vukičević.
Naši će dečki u Istri, Rovinju ostati do subote, 27. siječnja kada će nakon jutarnjeg treninga dobiti doista vrlo kratak odmor za poći doma, izljubiti najbliže, te se ponovo već dan kasnije, u nedjelju navečer (28. siječnja) okupiti na završnom dijelu priprema u Zagrebu.
