Finale na ponos
Bogatstvo i sjaj trofejne riznice. Visoka kvalitativna razina utakmice. Preciznost organizacijske izvedbe natjecanja.
To su tri parametra kroz koja se, između inih, procjenjuje uspješnost i veličina nekog sporta. Sve navedene stavke ima i njeguje hrvatski vaterpolo, te je upravo i zbog toga naš sport desetljećima kontinuirano u vrhu ljestvice sportske uspješnosti u našoj domovini. S dakako i više no jasnom prepoznatljivošću i u međunarodnim razmjerima. Kada govorimo o trofejnoj riznici, u prvom su nam planu dakako uspjesi naših reprezentacija svih uzrasta. No, ako govorimo o kvaliteti utakmica i organizaciji natjecanja, onda se nužno moramo osvrnuti na recentni primjer. Protekli vikend u Rijeci i završni turnir nacionalnog kupa.
Dva dana nadmetanja četiri kluba u najljepšem bazenu u Europi, proteklo je u besprijekornoj organizaciji. U shvatljivoj trenutačno nemogućnosti održavanja Noći vaterpola, iz epidemioloških razloga, neke se ipak tradicije nisu napustile. Tu mislimo prije svega na godišnji izbor najboljih igrača odnosno igračica u našoj državi. Nije nedostajalo ni uvaženih gostiju poput Kolinde Grabar Kitarović, bivše hrvatske predsjednice, a danas članice Međunarodnog olimpijskog odbora, zatim Zlatka Mateše, predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, kao i Tomislava Družaka, državnog tajnika za sport, te Josipa Pavića, posebnog savjetnika ministrice turizma i sporta. Međutim, tu onda dolazimo do krune, svrhe cijelog minulog vaterpolskog vikenda na Kvarneru. Utakmica! Poglavito dakako, finalna. Ono je pak bilo… hrvatskom vaterpolu na ponos i slavu.
Finalisti, Mladost i Jug Adriatic osiguranje su nas naviknuli na spektakle. Odigrali su i prijašnjih godina mnoštvo velikih utakmica, ali ono u nedjelju je bilo kulminacija ljepote, znanja, vještine, umijeća umotano u borbenost, besprijekorno zalaganje, te naglašeno sportsko i korektno ponašanje. Pa, ima li za poželjeti više?
Utakmica koja je rezultatskim obratima ostavljala bez daha. Od 4:2 i 7:5 za Mladost, do obrata i vodstva Juga AO 10:7, pa novog čudesnog obrata do neizvjesne dramatike 11:11 i konačno odluke 15:13 za Zagrepčane. Rezultatski Mladost jest pobijedila, a Jug Adriatic osiguranje izgubilo, ali realno utakmica je bila toliko dobra, kvalitetna i kolosalna, da poraženog nema! Zato jer je ukupni pobjednik – hrvatski vaterpolo! I Mladost i Jug, i svi igrači, i oba stožera, ali u konačnici i cijeli naš sport, te svi koji vaterpolo pratimo, volimo. Potezi kakve na ponekoj utakmici vidimo jedan do dva, ovdje su prštali skoro u svakom napadu. Čudesne obrane Popadića i mladog Jurline, šut iz faula jednog veterana Obradovića u zadnjoj sekundi četvrtine, ali i najstarijeg igrača u bazenu, Radua. Kako ne spomenuti parabolu Biljake sa skoro 8 metara ili dalekometni projektil Kržića. Osobito su se istaknuli i Papanastasiou s jedne strane, a o Milošu s druge strane da ne pričamo u njegovoj najboljoj izvedbi pod kapicom svojeg kluba uopće. Za kraj jasno ostavljamo junaka cijele utakmice, sedmerostrukog strijelca Harkova. Mogli bi skoro o svakom igraču ponešto lijepo ispisati, a da ne bude pretjerivanje.
Sve je to vidjela cijela Hrvatska, u tzv. TV ‘prime-time’ terminu HTV-a koji je odradio poslovično sjajan posao, a dobivši zauzvrat ludo zanimljivih i gledanih sat i pol programa. U engleskom se jeziku, ovakve situacije nazivaju ‘win-win’. Svi dobivaju, svi imaju koristi, svi su ‘na štihu’. U konačnici, ovaj epski sudar dva titana, globalni derbi Mladosti i Jug Adriatic osiguranja, nije prošao nezapaženo ni izvan granica Lijepe Naše. Odlična uvertira i za trenutačne pripreme hrvatske seniorske vrste u Rijeci, kasnije Zagrebu, za skorašnji predolimpijski turnir u Nizozemskoj.
Riječki završni turnir Kupa, s naglaskom na dubrovačko-zagrebačko finale bilo je stoga istinski – finale za ponos.
Za ponos Hrvatske, na ponos vaterpolu!
